Art of Railways

utorak, 29.05.2012.

marketing vs. životni stav u željezničkim poduzećima

Uvijek me je fascinirala činjenica kako HŽ Infrastruktura ima marketing iako trenutno pruža uslugu samo za dva željeznička prijevoznika, a HŽ Cargo koji ima desetke različitih korisnika nema marketing u svojim poslovima. Onda opet tu je marketing HŽ Putničkog prijevoza a da pri tome ne znam ni jedan njihov proizvod. Pardon, osim nagibnog ICN, ili onoga što je od njega još preostalo. Možda se varam. Te u konačnici, što je s marketingom HŽ Holdinga, u kojoj je on mjeri povezan sa ostalim željezničkim poduzećima. Slijedeća lijepa priča od supruzi novog direktora marketinga me podsjetila na marketing u željezničkom prometu.
Jednom prigodom, tijekom svečane proslave dobrodošlice novom direktoru marketinga važne poslovne tvrtke, nekoliko supruga ostalih direktora, koje su željele bolje upoznati suprugu slavljenika, upitale su je, pomalo bojažljivo: „Da li te tvoj suprug čini sretnom, istinski sretnom?“
Gospodin suprug, koji u tom trenutku nije bio odmah do nje, ali ipak dovoljno blizu da čuje pitanje, obratio je više pažnje na njihov razgovor, i spontano promijenio držanje, pun sigurnosti, i nekako ponosno se isprsio, znajući da će njegova žena potvrdno odgovoriti, jer se ona nikada nije žalila na njihov brak. No ipak, na njegovo iznenađenje, i svih ostalih, žena je jasno i glasno odgovorila: „Ne, ne čini me sretnom.“
U dvorani je nastala neugodna tišina, budući su svi okupljeni jasno čuli ženin odgovor. Muž se skamenio. Nije mogao vjerovati da je njegova žena tako odgovorila, I to još u tom trenutku, toliko važnom za njega. Na iznenađenje svoga muža i svih ostalih, ona je jednostavno nastavila: „Ne, ne čini me on sretnom...Ja sam sretna! Odgovor na pitanje jesam li ja sretna, ili nisam, ne ovisi o njemu, već o meni samoj. Ja sam jedina osoba o kojoj ovisi moja sreća. Ja odlučujem biti sretna u svakoj situaciji i u svakom trenutku svog života, jer kad bi moja sreća ovisila o bilo kojoj drugoj osobi, ili stvari ili okolnosti na ovoj zemlji, bila bih u ozbiljnim problemima. Sve što postoji u ovom životu trajno se mijenja: ljudi, prijateljstva, bogatstva, vlastito tijelo, klima, užici...I tako bih mogla beskonačno nabrajati...Ali tijekom svoga života, nešto sam naučila: Ja odlučujem biti sretna, a sve drugo su 'iskustva ili situacije', kako pomagati, shvaćati, prihvaćati, slušati, tješiti... I sve to sam sa svojim mužem živjela i vježbala toliko puta... Sreća se uvijek temelji na istinskom opraštanju i ljubavi prema samom sebi i prema drugima Nije moj muž dužan učiniti me sretnom...I on ima svoja 'iskustva ili situacije', ali ja volim njega i on voli mene, unatoč svim njegovim situacijama, i unatoč svim mojim. On se mijenja, ja se mijenjam, sredina se mijenja, sve se mijenja; Ali živeći istinsku ljubav i opraštanje, promatrajući ove promjene (manje ili veće, ali koje postoje), potrebno je susresti se s ljubavlju koja postoji u svakome od nas, jer ako se nas dvoje volimo i opraštamo si, sve te promjene bit će samo 'iskustva ili situacije', koje nas obogaćuju i daju nam snagu, inače bismo bili samo jedan od parova 'u prolazu'... Nekima je rastaviti se jedino rješenje (...u stvarnosti - najlakše...). Istinski ljubiti je teško, jer to znači voljeti i opraštati bezuvjetno, živjeti, prihvaćajući 'iskustva i situacije' takve kakve jesu, zajednički se suočavati s njima, i biti sretan iz uvjerenja.“
U zaključku priča ide kako ima ljudi koji kažu: „Ne mogu biti sretan jer sam bolestan, jer nemam novca, jer je jako vruće, jer su me uvrijedili, jer me netko prestao voljeti, jer me netko ne cijeni! Ali ono što možda ne znaš jest da možeš biti sretan makar si bolestan, makar je vruće, bez obzira na to imaš ili nemaš novca, makar te netko uvrijedio ili te nije volio, ili te nije cijenio. Biti sretan je životni stav, i svatko sam odlučuje!... Biti sretan, ovisi o tebi!“. Danas su željeznički radnici u 'iskustvu ili situaciji'. Nije to ni prvi ni zadnji put. Prije su radili kratke turnuse, a poslije posla ih je čekalo još obrađivanje zemlje ili uzgoj stoke. Za vrijeme rata su branili državu ili vozili vlakove gdje se većina nije usudila ni prići. Poslije su obnavljali pruge iako nije sve bilo razminirano. Početkom 2000. osjetili su tračak nade i izvršavali radne zadatke kad se promet počeo povećavati. Danas su višak. I u pravu je supruga novog direktora marketinga. Neće im njen suprug pomoći da budu sretni i prevladaju ovo 'iskustvo i situaciju'. Biti željezničar, životni je stav, a na svakom radniku je odluka da li će ga izabrati.zabrati.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.