Art of Railways

petak, 30.09.2011.

Ekonomist na tajnom zadatku – Tim Hardford

U uredu sam sjedio se jedinim starijim kolegom željezničarom koji je bio godišta kao i moj otac ali i koji mi je bio neposredni rukovoditelj dok sam počeo kao pripravnik u Hrvatskim željeznicama. Taj dio radnog staža ostao mi je urezan u sjećanje jer smo često zajedno komentirali različite situacije u našoj firmi – on sa strane iskustva a ja sa strane mladosti. A jednu situaciju nikad neću zaboraviti. Malo je kasnio na posao od uobičajenih sedam sati ujutro i nije se mogao prestati smijati. I kolege iz susjednog ureda i ja smo ga pitali o čemu se radi. Bili smo svi u čudu. I tako je počela priča. Vozio se taj moj dragi kolega u tramvaju a u njemu gužva i komešanje… jedna gospođa na glas je prosvjedovala. Gospodine možete se prestati gurati… on ništa a ona opet… gospodine možete se prestati gurati… a on ništa… i dalje se po malo gura u svoj toj gužvi….. a ona… pa stvarno ste pretjerali gospodine, prestanite se gurati…. U tom trenutku se je s druge strane tramvaja začuo glas druge gospođe…. Gospođo ako s evama ne sviđa pošaljite ga nama ovdje nama je dobar…
Nedavno mi je pod ruku došla knjiga Tima Harforda: Ekonomist na tajnom zadatku. Jedno od poglavlja govori o Gradskom prometu. U njemu se pokušava razjasniti zbog čega dolazi do prometnih gužvi u gradovima koji su preplavljeni automobilima. Logika je vrlo jednostavna i kaže, cestovni prijevoznici besplatno koriste infrastrukture odnosno jednom godišnje plate poreze i trošarine i nakon toga besplatno voze po gradskim prometnicama. S druge strane ne plaćaju troškove vanjskih učinaka te samim tim nisu svjesni niti negativnih posljedica koje prouzroče. U vanjske učinke ubraja se onečišćenje okoliša i buka te ugrožavanje zdravlja i života ostalih sudionika u prometu i svih stanovnika gradova. I stoga autor predlaže uvođenje naknade za vožnju u gradskim područjima. Iako je svjestan da je teško u startu pravilno odrediti točna iznos svih troškova navedenih negativnih posljedica ipak je ustrajan stoga što se s tim problem konačno svim moramo uhvatiti u koštac. Za sve koje zanima više preporučam da sami pročitaju savjete ekonomiste na tajnom zadatku.

četvrtak, 15.09.2011.

Pojednostaviti jednostavno

Kompliciranost. Nedavno sam išao u svoj rodni kraj i u goste nam je došla moja rođaka s mužem…. I tako o svemu po malo pa smo došli i do toga da njen muž, inače Nijemac, mora položiti nekakav ispit iz hrvatskog jezika kako bi dobio papire kod nas…. I tako u priči došli smo do usporedbe između njemačke i hrvatske gramatike…. Na što je on počeo samo puhati….. hrvatska gramatika je puno kompliciranija od njemačke… da ju je strašno teško naučiti….. u šali sam dodao… eh da mi hrvati imamo tako jednostavnu gramatiku kao što ju imaju nijemci ne da bi napravili BMW već svemirski brod…. Na to se je slatko nasmijao…
Kompleksnost. Jedan perspektivni mladi željeznički stručnjak prije sedam osam godina mi je rekao…. željeznica nije komplicirana, željeznica je kompleksna…. Samo su ju željezničari kroz godine zakomplicirali i zato se čini da nema rješenja za unaprjeđenje i razvoj…
Jednostavnost. Postoji izreka: „Najbolje rješenje za kompleksne situacije je jednostavnost“. Sam princip „Pojednostaviti jednostavno“ je upravno nastao na temelju takvih razmišljanja i predstavlja stalno nastojanje da se stvari pojednostave uz što učinkovitija postignuća. Značajke principa „Pojednostaviti jednostavno“ su što jednostavnije, strukturirano i cjelovito. Učinkovitost principa „Pojednostavi jednostavno“ temelji se na smanjenju broja sastavnica a da se pri tome ne ide na štetu cjelovitosti i obvezno je isključivanje bilo kakve improvizacije.
Princip „Pojednostaviti jednostavno“ primjenjiv je u bilo kojem području života i rada pojedinca i u radu organizacije pa je kao takav zanimljiv i za željeznička poduzeća.
Primjer. Na stajalištu Črnomerec kiša pada… vlak lagano dolazi… pun je kao čep… a na peronu je dvadesetak putnika… mjesta nema više za nikoga… vlak stoji dok se ljudi po svaku cijenu pokušavaju ugurati u vlak…čak i strojovođa izlazi i pomaže da bi svi ušli i pregledava da li su koja vrata zaštekala… vlak kreće i svi stižu na odredište iako mokri, prljavi i slomljeni…. Sutradan srećom ne pada kiša…. Situacija slična…. Vlak je opet pun a na peronu čekaju isti oni putnici i nadaju se boljoj sreći…. Ovaj puta je strojovođa drugi….. čeka u svojoj upravljačici dok se ljudi guraju… vlak i dalje stoji… vrata se ne mogu zatvoriti…. Alarm povremeno zasvira… iza nas na signalu stoji i slijedeći vlak…. Nakon 5-6 minuta krećemo… i sutra ispočetka…. I toj kompliciranoj situaciji nema rješenja… osim ako se ne pokuša pojednostaviti situacija i jasno definiraju uloge upravitelja infrastrukture, željezničkog poduzeća u putničkom prijevozu te željezničkog poduzeća za vuču vlakova…. Svi su u funkciji pružanja kvalitetne usluge putnicima i svatko svoj dio mora odraditi odgovorno i profesionalno. Ne definira li se to, putnici će tražiti alternativna rješenja i ta linija će jednog dana postati neprofitabilna i nepotrebna.

srijeda, 14.09.2011.

Sustav vrijednosti u željezničkim poduzećima

Sjećam se bio je zadnji dan škole….. i to ne bilo koji dan… zadnji dan u četvrtom razredu srednje škole… na školskom igralištu opasnog Ruđera od jutra su se skupljali maturanti spremni za norijadu… a nas par jadnika u knjižnici znojili smo se čekajući završno ispitivanje iz hrvatskog jezika. I tako krenula je profesorica redom, jednog po jednog a mene preskoči. Krene drugi set pitanja i mene opet preskoči. Krene treći set pitanja a mene i taj put preskoči. Kad je sve završila okrenula se prema meni… Ti… zbunjeno sam ju pogledao… i onda nastavi… ti imaš crvenu kosu… tebi će biti teško u životu, neće te voljeti ni oni crni ni oni plavi. I zato te bar ja neću gnjaviti na zadnji dan škole. Ako te zanima kako znam, tako je i meni cijeli život bilo…To je događaj kojeg nikad nisam zaboravio. I činjenica je kako sam se za sve u životu morao izboriti s puno truda iako nikad ne bih rekao da je to radi moje kose. Prije bih rekao da je tome razlog što sam općenito bio drugačiji od okruženja. I po načinu učenja, i po načinu rada, i po načinu pristupa ljudima. Tako da se danas mogu djelomično složiti – biti drugačiji nije tako lako.
Kad na taj način razmišljam o poduzeću u kojem radim, o poslovima u kojima radim, o željeznici općenito, logično bi bilo da ne treba biti previše drugačiji jer je to puno teži način da nas korisnici prihvate. S druge strane, željeznica je sama po drugačija i stoga je bolje tražiti način kako se pronaći u okruženju nego se izgubiti u prosječnosti.
Sustav vrijednosti u željezničkim poduzećima stoga je vrlo zanimljiva tema. Ili uopće, što je to sustav vrijednosti… vjerojatno svaki autor ima neku svoju definiciju sustava vrijednosti pa sam izabrao jednu koja mi se učinila dobrom. Sustav vrijednosti predstavlja okvir ponašanja poduzeća a vrijednosti čine uvjerenja na kojima se temelji organizacijska kultura. Vrijednosti se temelje na viziji, misiji i ciljevima organizacije. Jedinstvenu cjelinu koja povezuje te elemente jedan dio autora naziva strateškom namjerom a drugi svrhom. U svakom slučaju može se reći da je svrha ono čemu težimo i zašto organizacija postoji. Vizija je cjelovita, buduća predodžba o svrsi poduzeća i putovima njihova ostvarenja dok je misija način na koji ćemo ostvariti svoju viziju. I na kraju ciljevi su stanja koja želimo da se ostvare u definiranom vremenu uz što učinkovitiju uporabu resursa.
Krene li se od same svrhe, odnosno onoga čemu težimo i zbog čega postojimo može se reći da je željeznički prijevoz najsigurniji, najpouzdaniji te energentski štedljiv i ekološki najprihvatljiviji vid kopnenog prijevoza. Dodam li još i financijsku prihvatljivost prijevozne usluge, to je to. Svakom željezničkom poduzeću, bilo da je riječ o upravitelju infrastrukture ili željezničkim prijevoznicima svrha postojanja je stvarati prijevozne usluge visoke razine sigurnosti i visoke razine provedbe zaštite okoliša te urednog i redovitog ali i troškovno prihvatljivog voznog reda. Vizija, misija i ciljevi onda su razrada onih elemenata kojima će se dati veći značaj. Taj posao nije lagan ali je ostvariv.

četvrtak, 08.09.2011.

Peroni – emocije na asfaltu

Svi oni koji su bar jednom učili strani jezik na tečajevima sigurno su imali lekciju koja je govorila o dolascima i odlascima vlakova. Ali i svi mi kad-tad smo bili na peronu. Dočekivali smo nekoga sa smiješkom na ustima ili ispraćali sa suzom u oku. a poneko se grlio, ljubio i volio na istim tim peronima. Peroni su prepuni emocija…
A što uopće znamo o peronima!? Pravilnik o tehničkim uvjetima za sigurnost željezničkoga prometa kojima moraju udovoljavati željezničke pruge kaže slijedeće… Peroni u kolodvorima i stajalištima moraju imati odgovarajuću duljinu za prijam vlakova za prijevoz putnika određene duljine koji imaju predviđeno bavljenje u tim kolodvorima i stajalištima. Ovisno o razvrstanosti i namjeni željezničke pruge na kojoj se nalaze te predviđenoj duljini vlakova za prijevoz putnika, upravitelj infrastrukture mora odrediti potrebne duljine perona koje će se primjenjivati na novosagrađenim, nadograđenim i/ili rekonstruiranim peronima u kolodvorima i stajalištima.
Duljina. Na željezničkim prugama od značaja za međunarodni promet namijenjenim mješovitom i putničkom prometu duljina perona za prijam takvih vlakova u novosagrađenim kolodvorima mora iznositi najmanje 400 m, a u nadograđenim i/ili rekonstruiranim kolodvorima mora iznositi najmanje 300 m.
Visina. Visina gornjega ruba postojećih perona ne smije biti manja od 0,38 m, niti veća od 0,96 m, iznad gornjega ruba tračnice kolosijeka uz peron dok visina gornjega ruba novosagrađenih, nadograđenih i/ili rekonstruiranih perona mora biti 0,55 m ili 0,76 m iznad gornjega ruba tračnice kolosijeka uz peron.
Širina. Najmanja širina jednostranih (bočnih) perona iznosi 2,50 m. Najmanja širina dvostranih (otočnih) perona iznosi 3,30 m. Na krajevima dvostranih (otočnih) perona širina se smije smanjivati do najmanje 2,50 m.
Sad kad već puno toga znamo o duljini, visini i širini perona treba im dodati još i emocije…. Zašto je to važno… bez naših emocija peroni postaju napuštene i prljave površine zarasle travom kojima ni dobri grafiti ne mogu pomoći… i zato peroni su emocije na asfaltu i samo takvi imaju pravu vrijednost.

<	rujan, 2011					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30

Lipanj 2014 (8)
Travanj 2013 (10)
Srpanj 2012 (6)
Svibanj 2012 (1)
Veljača 2012 (3)
Studeni 2011 (1)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (4)
Srpanj 2011 (2)
Lipanj 2011 (3)
Rujan 2008 (1)
Kolovoz 2008 (2)