Art of Railways

ponedjeljak, 28.11.2011.

Uloga tjelesne i zdravstvene kulture u razvoju Hrvatskih željeznica

Nedavno sam bio na informacijama iz tjelesne i zdravstvene kulture. Pokušao sam objasniti nastavniku kako sin i ja često odemo i na trčanje vožnju biciklom i neke druge aktivnosti ali da su mu ocijene i dalje loše. Tako sam došao i do udžbenika Metodika tjelesne i zdravstvene kulture prof. dr. sc. Findeka. Iz nje sam puno toga saznao nastavi tjelesne i zdravstvene kulture ali i ulozi nastavnika pri motiviranju učenika za tjelesnom i zdravstvenom kulturom. Tako sam prenio to i nastavnik kod kojeg sam bio i rekao kako je trojka iz motorike prvenstveno problem nastavnika koji nije dovoljno posveti pozornosti razvoj motorike kod učenika. Prvo je rekao kako nije bilo ocjena iz trojke pa smo pogledali u njegov dnevnik i utvrdili da mi je pokušao slagati. Nakon toga je rekao kako ne može on voditi brigu za sve učenike jer ima više od dvadeset na satu. Na to am mu rekao ne da ne može, nego mora brinuti i to da ih upozna o motoričkim informacijama, kako ih postizati, uvježbavati ih i motivirati učenika da i nakon tjelesnog vode brigu o svojem motoričkom razvoju. Onda je rekao kako rezultati pokazuju sve na što sam prigovorio kako rezultat nije jedino mjerilo tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi i koliki je značaj tog predmeta za razvoj učenika u osnovnoj školi. Pa opet laž, bili su mu u kontroli pedagogica i ravnatelj i rekli suda je preblag i kako je tjelesna i zdravstvena kultura kao matematika i kako treba davati domaći zadaću. Na to sam rekao da ću onda prvo pisati žalbu ravnatelju i ako neće reagirati na takve gluposti da ću se žaliti u Ministarstvo. U svakom slučaju nastavnik koji žrtvuje veći dio svoje sata kako bi uvježbavao učenike s kojima ide na natjecanja iz rukometa i atletike a na štetu ostalih učenika koji nisu „njegovi“. Takvo ponašanje je za otkaz ugovora o radu jer trajno uništava kod svih generacija učenika ljubav prema tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi.
Nedavno je bio i okrugli stol „Kakve Hrvatske željeznice trebamo?“ koji se održavao u Sveučilišnom kampusu Borongaj. Većina onih koji su imali potrebu izlagati o budućnosti željezničkog sustava u Hrvatskoj su imali retoriku nastavnika tjelesne i zdravstvene kulture jedne od najvećih osnovnih škola u Hrvatskoj. Okretali su rezultate i statistike onako kako je njima odgovaralo. Imali su uvijek u pozadini neki svoj vlastiti interes na štetu kako samih željezničkih poduzeća tako i na štetu svih korisnika javnog prijevoza u Hrvatskoj. Ponašali su se kao da im pritužbe i žalbe ništa ne znače jer imaju podršku svojih političkih lidera i mentora. I u sebi nisu imali ni najmanje grižnje savjesti što već godinama rade štetu kako Hrvatskih željeznicama tako i svim hrvatskim građanima. Tako dugoročno štetno djeluju na bilo kakav razvoj prometnog sustava.
I na kraju zašto se to sve događa… zato što mislimo ako se cijeli život rekreativno bavimo sportom da smo stručnjaci za tjelesnu i zdravstvenu kulturu… ako se vozimo vlakom ili se družimo sa željezničarima da znamo sve o vlakovima…. Zato što nam je lakše tražiti brza i nesustavna rješenja nego se ozbiljno pozabaviti traženjem rješenja kombinirajući i teorijska i praktična saznanja. Imamo li pravo biti toliko sebični prema nadolazećih generacijama da im oduzmemo sve!?

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.