subota, 26.06.2010.
Bliži se kraju...
12. dan - utorak 13.4.
Nakon Hiroshime i Miyajime osjećamo zasićenje i čini nam se da je od sad sva putanja prema dolje. U skladu s tim dižemo se ultrarano i odlazimo na Tsukiji fish market. Samo što smo se zapravo digli u deset pa od veleprodaje nismo ništa vidjeli (a i zabranjen je pristup ionak iovak), ali smo zato vidjeli svakojaka čudovišta
što nasjeckana, što osušena pa zapakirana ko čips,
a što i živa (goleme rakovice veličine purice u tanku sa slanom vodom čekaju neku obitelj da ih udomi u pećnici). Fascinirano šetamo gore dolje, probavamo nekakve alge koje su meni fine, a Lo, dakako, nisu, pa kad nam je smrad dopizdio sjeli smo u McDonalds na cinnamon melt. To je prokleto fina hrana tj. slatkiš koji bi nas vjerojatno mogao ubiti da ga jedemo mjesec dana za redom. Ne želim opisivati što je to, ali mislim da ima dovoljno kalorija za nahranit pet sela u Africi. Čista dekadencija.
Nakon toga poželjeli smo vidjeti centar grada tj. imperijalnu palaču i vrtove. Na putu smo stali u Hibiyi ne bismo li prvo pogledali jedan mali western-style park, što njima ustvari znači park s cvijećem. Oni u svojim japanese-style parkovima uglavnom nemaju cvijeća. Japanci ko ludi slikaju tulipane. U sjenici u parku je pozornica s big bandom japanske policije koji je izvodio popularna djela iz klasične i filmske te zabavne glazbe 20. stoljeća.
Pitam se kako izgleda naš policijski big band... vjerojatno polugoli toljagama nabijaju u bubnjeve od kože. Mislim, nisam posebno ogorčen na našu policiju, ali mislim da bi trebali štititi građanstvo od kretena, raditi red i biti pristojni... a ne rade to.
U parku jedna bakica slika neki prizor vodenim bojama. Kraj nje je neki čiča koji joj živim pokretima objašnjava kakve poteze kistom treba raditi ili tako nešto, uglavnom, vjerojatno je bakica uzela privatne satove slikarske poduke. Nekak mi je to bilo lijepo.
Carska palača je dosadno zdanje smješteno iza opkopa i ne može mu se doć ni blizu. Ali imaju dio vrta otvoren za javnost. Vrt se sastoji od uštogljenog bilja, uštogljene trave i uštogljenih puteljaka. Jedva smo čekali da obiđemo park i izađemo iz njega.
Nakon toga smo otišli u još jedan park (ulicu) koji nas se nije dojmio jer je to inače jedno od najboljih mjesta za gledanje trešanja u cvatu, al trešnje su već sve ocvale pa park izgled baš tužno. Ispod tih silnih ocvalih trešanja je voda po kojoj veslaju zaljubljeni parovi. Da smo samo znali za ovo tjedan dana ranije, doživljaj bi bio sasvim drugačiji i vjerojatno jedno od boljih mjesta koje smo posjetili. Uglavnom, kao što rekoh, današnji dan - živa dosada.
13. dan - srijeda 14.4.
Zbog umornih nogu smo odustali od previše šetnje, lagano se treba i spremati za put doma. Krenuli smo potražiti Tokyu Hands (dućan s DIY stvarima, ali ustvari nešto kao preogromna Nama, ili bolja usporedba - Harrods) da ne propustimo i to zdanje. Nakon vrlo glupog lutanja jer sam ja uspio krivo odrediti strane svijeta pronašli smo - palačinke. Pojeli smo ih u slast, Japanci imaju smisla za uzet nešto u svoje ruke, nabrijati i onda nama Evropljanima prodat kao svoje. Tako je i s palačinkama koje su parava mala umjetnička remek djela, a dobiju se zarolane tako da izgleda kao da jedem sladoled, što i nije daleko od istine jer ih ima i sa sladoledom. I sa tunom. I sa sladoledom i tunom. Ok, ovo zadnje sam izmislio, iako sam siguran da ih ima.
Nakon palačinki otišli smo u Tower Records gdje smo neko vrijeme preslušavali japanske pop bendove. Mala uzbrdica i evo nas u Tokyu Hands. Prvo smo proveli pola sata kod ulaza gdje sam se ja igrao nekakvim neopisivim igračkama, a Lo je slinila nad raznim alatima za ukrašavanje hrane. Fruitballer je moj favorit. Nakon toga smo se spustili dolje gdje su dijelovi za uradi sam elektriku i instalacije i slično. Imaju ogroman izbor spužve i stiropora, već zamišljam kako bi nam studio izgledao da imamo pristup ovom čudu. Nakon toga smo došli na kat s kozmetikom gdje smo mislili da se nećemo dugo zadržati dok nismo otkrili razne besmislene aprate i naprave za uljepšavanje, od štapića za istiskivanje mitesera po nosu, do ludih masažera i naprave koja muškarcima širi usta za ljepši osmijeh.
Na party i gadget flooru smo se zadržali satima i na kraju kupili samo jedan mali fotoaparat imenom "Digital Harinezumi II" koji navodno snima fotke i video u stilu Lomo, Diana i Holga fotoaparata. Glavinjajući prema vrhu, na kraju smo našli nagradu za sav trud. Kat sa hobijima. Kupio sam časopis koji je nešto kao "Znanost za odrasle", a uz njega dođe maleni ribbon synthesizer u kitu - gakken sx-150 kojeg sam veselo slagao u hotelu nakon toga. Taj synth je kruna mog šopinga u Japanu. Što jest jest, slab sam na muzičke instrumente. Uglavnom, Lo i ja smo se složili da je posjet ovoj robnoj kući bila definitivno jedna od top stvari koju smo napravili u Japanu. Luđi izbor robe rijetko se gdje može naći osim u jednom sićušnom dućanu u Akihabari u koji sam doslovno jedva ušao jer je pretrpan svim i svačim, ali je imao veličanstven odjel s japanskom, vrlo moguće dječjom pornografijom.
U hotelu čitamo mail koji šalju roditelji da je neki vulkan na Islandu eksplodirao i da ima problema sa zračnim prometom u Engleskoj. Pitamo se čemu panika. Lo pakira kofere do pola.
NOVAC
Službeni novac u Japanu je Yen i nema svoju sitniju inačicu. Nema decimala, to je baš divno.
Najbolje je prije odlaska na put provjeriti kako stoji tečaj kod nas, a kako u Japanu. Vrlo moguće da je mijenjanje novca u Japanu povoljnije. Eura ili dolara, naravno, ne kuna. Plus što naše banke (Zaba i Raiffeisen sigurno, za ostale ne znam) naplaćuju nekakvu naknadnu od 300 kn za mijenjanje kuna u yene. Da ne bi. Pa smo mi eure promijenili u Japanu što nam je ispalo dosta povoljnije. No tečaj se mijenja svakodnevno tako da smo u 3 tjedna boravka novac 3 puta mijenjali po tečaju od:
1. na aerodromu 1 euro = 123,80 yena
2. sljedeći dan u mjenjačnici 1 euro = 122,72 yena
3. nakon tjedan dana u istoj mjenjačnici 1 euro = 120,37 yena
4. i zadnji put kad smo morali produžiti svoj boravak - u nekoj mjenjačnici koju smo našli usput 1 euro = 119, 23 yena
Bilo bi najbolje da smo sve promijenili odmah u prvoj mjenjačnici na aerodromu na koju smo nabasali (gore na katu, ne dolje u prizemlju - tamo je već tečaj bio nešto nepovoljniji), ali smo mislili da je na aerodromu tečaj sigurno nepovoljniji nego u gradu. E pa nije. Opet, sve ovisi koliko novaca mijenjate. Na manje sume nije to sad neka razlika/ušteda da bi trebali gubiti vrijeme tražeći mjenjačnicu s napovoljnijim tečajem. Mjenjačnica nema sada baš na svakom koraku pa možda nije loše prije puta pogledati gdje je najbliža mjenjačnica kraj vašeg mjesta boravka. Ali opet, nabasat ćete na mjenjačnicu, nije da nećete. Inače smo, čim smo došli, probali promijeniti novac u HSBC banci jer smo na netu vidjeli da im je tečaj ok. No da bi tamo promijenio novac moraš biti klijent te banke. Weirdos.
Za mijenjanje novca će vas tražiti pasoš, a na odlasku smo na aerodromu promijenili natrag jene u eure.
Oboružajte se gotovinom. Mi, kao ljudi koji su davno prihvatili da je papirnati novac izumro i da su kartice novi novac (i žvake ćemo kupiti na karticu) nismo baš na skroz mogli vjerovati da je taj narod toliko anti kartično nastrojen. Ali je. Tako da ne prepuštajte ništa slučaju i napunite novčanike vrijednosnim papirićima. Ionako vam ih tamo nitko neće ukrasti čak niti ako vam novčanik viri iz otvorene torbice (kao jednoj ženski koja me gotovo dovela u iskušenje da je naučim pameti :)) ). Maestro vam sigurno neće proći dok ćete Masterom moći platiti u hotelima i većim dućanima. Super je fantastično da nemaju POS uređaje, ali novcem ne barataju kao normalni blagajnici nego kada nešto platite, taj novac stave u neki aparat, aparat novac prebroji i izvrati ostatak. Nu zaista... (ok, ovo smo vidjeli par puta, nije da je tako baš na svakom kiosku. Btw nema kioska nego malih dućančića, al' o tome sam već pisala). Za Diners ili Amex ne znam kako stoje tamo, ali ja ionak ne znam zašto bi netko imao te kartice, pa...
Kada nešto plaćate, novac vam gotovo nikada neće uzeti iz ruke. Postoji mala posudica na svakoj blagajni u koju trebate staviti novac. Prodavač će taj novac uzeti iz posudice i ostatak će vam vratiti većinom zajedno s računom, obavezno s obje ruke. Neko vrijeme nas je malo izluđivalo zašto tako uporno vraćaju novac s obje ruke, no onda smo saznali da je to puka pristojnost i dio njihovog bontona. Nije da nismo doživjeli jednom il' dva put i vraćanje novca jednom rukom :)
- 01:25 -
ajde de (7) - ne printaj! čuvaj šume. - \u0x23
