utorak, 25.11.2008.

Zbor pritužbi

Strašno volim ljude s dobrim idejama. Ali kakvu takvu ideju nije tako znanstveno-fantastično imati - ono što je puno teže je neku ideju realizirati. Sigurno se svatko našao u situaciji kada je pomislio (sam ili u razgovoru/zezanciji s nekim): e, a daj zamisli kada bi... /sad tu dođe neka ideja/
Ustvari sam prilično ljubomorna na ljude koji imaju toliko ustrajnosti da svoju ideju realiziraju i pošalju u svijet. Prva zapreka je naravno da nađeš nekoga tko će tvoju ideju podržati i dati ti podstrek da ju provedeš u djelo. Primijetila sam da su kod nas (da, više nego drugdje, to nije ovdje samo uzrečica) ljudi toliko protiv novih, da ne kažem 'drugačijih', 'neobičnih' ideja da to nije normalno. Sredinu koja se toliko trudi biti nepoticajna stvarno nigdje drugdje nisam susrela. Svima je sve komplicirano i naporno i ko će to i čemu i zašto i bože sačuvaj da napraviš nešto što se iole pomiče izvan okvira dobro poznate svakodnevnice i ustaljenih normi.
(ako mislite da sam u ogromnoj zabludi i da o čemu ja to pričam - pozovite me da se družim s vama :)))

Upravo zato sam oduševljena Zborom pritužbi koji svoju realizaciju doživljava baš sada u Zagrebu.
Radi se o zboru, bolje rečeno skupini ljudi koji su odlučili sakupiti razne pritužbe od ljudi sa svih strana i složiti ih u pjesmu, uglazbiti i izaći među ljude glasno pjevajući sve što im smeta (ili barem mali djelić, jer koliko bi Ilijada trebalo biti ispisano da na stranice stanu sve pritužbe).
Ideja je krenula od finskog para umjetnika Tellervo Kalleinen i Oliver Kochta – Kalleinen koji su jednog prohladnog jutra došli na ideju zbora koji bi sačinjavao bilo tko tko želi pridonijeti da se pritužbe glasnije čuju (dobro pjevanje nije uvjet jer ovdje nije poanta u lijepom pjevanju!) i koji bi im služio kao sredstvo izražavanja nezadovoljstva raznim stvarima - od političke situacije do stvari koje nam tako često otežavaju svakodnevno funkcioniranje.

Zagrebačka verzija zbora pritužbi nastala je u organizaciji Bloka i Kontejnera, a zbor vodi Lidač, pjevačica Afiona i voditeljica raznih zborova. Prvi nastup zbora trebao bi biti odmah početkom 12. mjeseca i ustvari jedva čekam da vidim kakve će reakcije požnjeti. O ovome ću sigurno još pisati! (do tada, više o svemu pročitajte na blogu zbora pritužbi)

- 21:55 -

ajde de (1) - ne printaj! čuvaj šume. - \u0x23

ponedjeljak, 17.11.2008.

Nedjeljno jutro...

Budim se i ugledam macu kako sjedi pred prozorom i najvjerojatnije čeka da se dignem i napokon je pustim unutra...

- 23:18 -

ajde de (1) - ne printaj! čuvaj šume. - \u0x23

nedjelja, 16.11.2008.

U nedostatku vremena...

Kopajući po mobitelu i čisteći ga od akumuliranog smeća, naišla sam na par slikica s kojima ne znam što bih, pa ću ih udomiti ovdje.

Ovo je slikano nekidan na putu za posao. Kamion Pacman :)

Ova slika mi je tako kjut. Na Zrinjevcu su bili postavili razne likove, a ja sam evo ulovila macu kako lurka iza grma :)

Na rođendanu frendice otkrili smo ovako krasno poslužene rakijice od kojih je hit večeri bila rakija od ribizla. Kul je piti iz tih epruveta, morat ću si i za doma nabaviti :)

- 19:00 -

ajde de (0) - ne printaj! čuvaj šume. - \u0x23

utorak, 11.11.2008.

Autoput Zagreb-Lipovac

Išli smo na svirku. Stali smo na piš pauzu. Pa smo poželjeli da nismo. Upotreba WCa - 3kn.
(ako ne vidite dobro - na svakom od ovih 4 kartona piše NE RADI)

- 21:36 -

ajde de (1) - ne printaj! čuvaj šume. - \u0x23

nedjelja, 09.11.2008.

Oluja

Neki dan dok smo se vozili na posao primijetim u desnom retrovizoru ovaj prizor. Bjutiful. Nisam u photoshopu ništa dirala, majkemi, osim što sam smanjila sliku :)

- 12:11 -

ajde de (10) - ne printaj! čuvaj šume. - \u0x23

petak, 07.11.2008.

Attack of the...

- 22:46 -

ajde de (2) - ne printaj! čuvaj šume. - \u0x23

četvrtak, 06.11.2008.

Jin & Jang

- 22:28 -

ajde de (0) - ne printaj! čuvaj šume. - \u0x23

nedjelja, 02.11.2008.

Little bunny

Još uvijek budem malo zabezeknuta kada skužim da imam cijeli vikend slobodan i da vikendom ne moram raditi. Da ne kažem da sam u petak došla na posao, još sam namjeravala ostati dva sata duže, kadli me tamo dočeka mail da se taj dan radi skraćeno, do 14h. Woooo. I tak. Male stvari vesele čovjeka.

A kad smo kod malih stvari koje vesele čovjeka - već neko vrijeme želim nešto rukotvoriti. Čisto jer dugo nisam. I unatoč svemu prečem što sam imala za raditi (ima jedna pjesma koja već dve godine (!!) čeka da bude napravljena), odlučila sam napraviti jednog zekana. Skužila sam da fakat volim imati ideje i volim ih osmisliti i volim započeti, ali ako onda sam rad traje više od 10 minuta, sve skupa mi postane napor. Zašto nešto ne može biti gotovo samim time što si to u glavi zamislio? I voila - imaš gotov proizvod pred sobom :) Ipak sam ustrajala i dovršila zeku, mislim da ću ga pokloniti frendu na poslu, za klinca. (naknadno sam dodala još jednog zeku - žutog - njega sam poklonila frendici s posla za budućeg klinca :) )

Groblja su ovih dana po noći baš dirljiva.

Sunce u nedjeljno jutro je super super super.

Danas sam pročitala Dr. Seks od T. C. Boyla. Prilično mi se svidjela zamisao koja iskorištava stvarnu povijesnu ličnost Dr. Kinseya i njegova seksološka istraživanja i oko nje gradi fiktivnu priču pričanu iz kuta "jednog od njegovih suradnika". Dojam o knjizi - korektno.

Ovaj vikend gledao se (odličan) film "To kill a mocking bird":