ponedjeljak, 27.02.2006.

PEPPERSI SU PONOVO TUUUUUUUUUUUUU!!!!

dakle, morala je da bude neka lepa vest ovog nikakvog dana!!!

RED HOT CHILI PEPPERS IZDAJU NOVI CD, album ce se pojaviti u prodaji 8.5. 2006., album ce se zvati "Stadium Arcadium" i ako neko pozeli da ih cuje imaju vec karte u prodaji za koncerte u spaniji i engleskoj!!!

inace, basista grupe Flea je otvorio svoj blog pri NBA.com (tako da smo sada duple kolege hehehehe), url je ovaj pa ako nekoga zanima svratite...

http://aol.nba.com/blog/blog43.html


meni boljeg proljecnog poklona od ovog skoro pa da nema!!! kissssssssssssssssss


- 13:51 - Deder bolan napis'mi nesto, ne mora bit pametno! (2) - Isprintaj ovaj biser mudrosti!!Papir trpi sve.. - #
ispričavam se što zadnjih par dana ne komentiram,ali sam zbilja skenjan.malo sam se previše ubećario u ovim godinama,pa se trenutno osjećam kao da me silovalo jato bizona:) (sumohrvat 28.02.2006. 01:58)

a sta cu kad ih ne slusam... pusaččča (klocko 28.02.2006. 10:44)

četvrtak, 23.02.2006.

glava druga, part two: UKUCANI ( cekicem po glavi)

dakle, sto se resorsa na raspolaganju tice, imam sobu, friz, WC koji ne moze da se zakljuca sa WC soljom kakve smo imali u vrticu, tako da ti utrnu noge ako sedis tu duze od 3 minuta, perem prljave gace u istom lavabou u kom perem i voce i povrce i tanjire i case i u kom se moj cimer svako jutro brije...

e, a zato ukucani....
gazda (gary) i zena (ann), tri sina, dva blizanca od 32 i jedan od 27, dvojica zive relativno blizu, a jedan ukanadi (jedini normalan),i naravno MORGAN, 36 godina, sin garyjeve sestre koji sa mnom deli taj deo kuce.ah da, i pas, chelsea, matori koker od 14 godina kom ne radi besika i tako pisa gde god stigne...

zvuci posteno. ali, ima 1567 grmova iza kojih cuce ne samo zec, nego i tvorovi (majko moja kako to smrdi..), rakuni, veverice...

dakle, jason, jedini normalni sin kog nisam upoznala se ozenio i zivi u kanadi, najmladji adam zivi u new haven-u tj gde je Yale university naravno, i tip je pravi pravcijati americki seljober, kom je jedini nacin da animira drustvo da naruci litre i litre piva koje se pije u tisini eventualno gledajuci neku sugavu baseball utakmicu, i to je extra zabava. koji razgovor, koje sale, koji mozak, samo daj da pijemo pa cemo se i zabaviti. ali nije to kao kod nas, pa zanimljivije mi je s drustvom ispred dragstora na novom beogradu s penzionerima kraj nas koji pomno i pobozno grle njihove unucice i trgaju ih do dna u dva cuga...ma ludilo...

adam je inace drugi put kad me u zivotu video izjavio kako posto su mu dva puta pokusali da kradu kola,i posto je ta dva puta morao izaci na terasu sa baseball palicom, da si je iza toga kupio DVOCEVKU da odma puca na lopove... divlji zapad, nema sta!!!
dakle, to sto ce neki jado pokusati da ukrade tvoj sugavi jeep, mora crknuti !!!! a mislim da bi i najgori cigo sto zivi od kopanja po kontejnerima odustao od kradje kad bi video unutrasnjost tih kola... jednom je hteo da me odbaci negde ali je odustao jer je sve sem vozackog seditsa bilo potpuno pokriveno smecem nepoznatog porekla, u najvecem broju prazne ambalaze sokova, slatkisa, krofni, koka kole i ostalih slicnih kurcifikata...

dakle,to je adam, najnormalniji lik u kuci.

noe, drugi blizanac,e on je posebna prica... dakle lik zivi u susednom gradu na 20min voznje kolima (posto se u ovoj zabiti daljina meri u vremenu voznje autom....), tamo gde je i prvi supermarket... a zivi tamo jer s roditeljima vise ne moze, tj oni ga nece. noe je bipolaran, bio je vec 4 puta u ludnici i nekoliko puta na kucnom lecenju. inace ta kuca je puna lekova, najvise amfetamina a bogami i poneki barbiturat, ne znam tacno za sto ce im to, ali bi svaki narkoman pozeleo takvu kucu, i naravno sve je to legalno po doktorskom receptu. ma milina. e, noe ne zivi s roditeljima jer im je par puta na kucnoj negi "izmakao kontroli" pa je u napadu histerije valjda unistio kucu, bacio tv preko dnevnog boravka, zapalio deo kuhinje, itd. ah da li sam napomenula da kucu ne zakljucavaju?pa i moja soba je bila bez kljuca, u 2 meseca sto sam bila tamo nikakvog kljuca nisam videla,< mogo je ko god da mi udje u sobu i uzme ili uradi sta hoce s mene.kao i ono pseto koje je volelo da se popne na moj krevet (da se tu upisalo pa ispekla bih ga na raznju majke mi...) i da mi rovi po kanti za smece, naravno prosipajuci ceo sadrzaj po podu...
ah da, usput, noe je inace na heroinu uz sve to, ima propali stan koji deli s narkosima po potrebi i cesto spava na ulici,osim toga sto je bipolaran.

morgan, moj cimer. najbolja osoba u toj kuci.ima kcer koju ne vidi 8 godina, koju je napravio nekoj droci narkomanki (kako on sam kaze) i s kojom je ziveo 3 godine, koja je pocela da se gudrira 4 meseca nakon porodjaja a dojila je punih godinu i po dana (pa vi vidite sta je ta jadna beba jela i na cemu je rasla....), i kako kad je jedno jutro dosla kuci i popisala se u hodniku koliko je bila odvaljena nakon sto ga je prevarila sa nekim meksickim narkodilerom koji je inace bio verenik njene sestre, morgan se s njom do jaja zakacio,na tsa je ona cim je on otiso na poso nestala sa devojcicom.
osim te potresne price, morgan ima zavidnu narkomansku karijeru i sam, jebi tih 23 godina trave i sl, dodaj s tim i 17 godina pusenja crack-a i smrkanja kokaina, trgovine tim istim i sl, momak se skinuo s toga pre dve godine, nakon sto je bio u zatvoru, kampovao napolju do novembra meseca dok ga jedno vece nisu napali kojoti u sumi pa se odlucio da se skine s koksa....
...i da dodje da zivi kod ujaka dok se ne sredi.
ovo mi je sve on sam pricao, bio je jedina osoba s kojom sam mogla da pricam, jedino i najbolje drustvo prvih mesec dana tu.... nazalost, morgan se nakon 7 dana nepunih zaljubio u mene, to mi otvoreno rekao, pokusao me osvojiti milion puta iako sam ga otvoreno odbila i dala mu do znanja da nema sanse (imala sam decka, jos uz sve to nizi je od mene, i sto je najgore 14 godina stariji pa dosta vise ljudi dosta vise matorih ma ne mogu vise jebote!!!!).
u kupatilu su me cekale jednog jutra bombone, drugo jutro cvetic, trece cokoladica, jednom cak i neka narukvica (od 50 centi hvala bogu), par puta smo odgledali neke filmove zajedno, ali to sam odlucila da prekinem jer dvd player je bio kod njega u sobi (duplo veca a 250 dolara narvano s koriscenjem kuhinje i pranjem vesa....), a to je znacilo sedeti s njim na istom trosedu dok se on priblizava ,proteze se i stavlja mi ruku na ramena.ono, ko na reklami za fantu - FANTAsticno!!!
jednom cak sam se vratila i on je stavio plave neonske cevi oko mog kreveta... nisam znala dal da ga ubijem jer mi je usao u sobu i uvlacio se u moj krevet (jer sam izvalila kasnije da jeste ladno....) ili da ispustim vilicu do poda jer je zaista do jaja izgledalo tako.
svejedno, boljeg drustva od njega nije bilo, mada mi nije bilo uvek lagodno u njegovom prisustvu, njegove su namere bile drukcije od prijateljskih, a to u meni uvek izaziva osecaj kao kad sam u domu zdravlja i cekam da primim vakcinu....brrr

ann je bila ok, nije je nikada bilo i ona bi mi jadna (a i morgan) dozvolili da kuvam i perem, ali gary se nije dao ubediti i preobratiti na civilno a ne krmece ponasanje, tome jos goveda u glavi ricu izgleda.... a naputovan covek...
morgan je jednom svercovao moj ves, i gary nas je izvalio pa je dobio kaznu 7 dana bez pranja a sa mnom nije pricao 2 nedelje, ma nemam reci, pravo americko gostoprimstvo!!!
ma, ludilo!!!




- 00:21 - Deder bolan napis'mi nesto, ne mora bit pametno! (3) - Isprintaj ovaj biser mudrosti!!Papir trpi sve.. - #
ja kad sam imao cimere u zagrebu,sam prošao još gore.6 ih je hrkalo ko da je pilana.4 su pričala u snu,a nekima su noge brutalno smrdile.ma vodi me u shoping,kuhaj mi,ženi me,radi šta hoćeš,kad si već takva legenda (sumohrvat 23.02.2006. 02:18)

Au, gdje si se ti našla! (babl 23.02.2006. 03:26)

Hvala na komentaru, jako mi se svidje tvoj blog! (jadranka666 23.02.2006. 15:48)

srijeda, 22.02.2006.

glava druga (posto je ova prva zavrsila tragicno..) - HOME SWEET HOME

ajde de, tesim se ja da meni ne moze bas sve da krene naopako, pa bice bar nesto u redu!!

naravno, gazda me je odmah razuverio od takve opasno optimisticne misli, da se slucajno ne bi zajebala pa ostala optimista, jer to je veliki svetski zlocin i najgore politicko opredeljenje!
kad sam stigla njih i nije bilo kuci, nego su nazvali Johna (americkog profu) i rekli mi da kucu drze otkljucanu kao i svi u toj zabiti, pa da dodjem kad hocu.

dok sam unosila kofercinu koja je bila toliko teska da bi se i rambo usrao u gace dizuci je i oci bi mu iz glave ispale (naravo odbijajuci svako kavaljerstvo koji je onaj pedofil nudio...), eto gazde, kaze:
ovo je tvoja soba, imas mini fridge u hodniku, kupatilo je tamo i delis ga sa Morganom koji zivi u tvom delu kuce, inace mi je necak. Ovako, nema kuvanja ni pranja vesa u kuci, i to je sve 400 dolara mesecno.

do jaja. dobro da bolje ne moze biti. ma fantasticno.

ulazim u moje buduce prebivaliste za naredna 2 meseca a mozda i vise... divota, soba je velika ko citava ova ovde u italiji koju delim s cimerkom, jedno 20tak kvadrata, krevet bracni i na njemu sveza bordo posteljina (bordo?... hm hm interesantno, deluje bas sexy a ja se raspadoh od sexa u americi, mogao je ladno da mi se regenerise himen koliko sam se samo kresala tamo, ma odvalila sam se...), vrata kraj kreveta iza kojih otkrivam da stoji ormar a ne neka druga prostorija, sto i stalaza iz predratnog doba, mislim na prvi svetski rat, i naravno TV (soba bez TVa u americi je gore nego WC bez WC solje...)...

dakle, savrsenstvo. san snova. divota. nakon par dana u USA shvatam ipak da krevet nije bracni nego za jednu osobu, uzimajuci u obzir prosecne dimenzije jednog amerikanca. Za divno cudo TV nema daljinski nego me podseca na nas prvi TV kog ja pamtim jos davne 85, znate oni gde su se kanali prebacivali kao stanice na radiju, vrhunac moderne tehnike, nema sta.
na ekran od TV-a na uzasavanje svakog zivog americkog bica koje je u tu sobu krocilo lepim kalendar (znaci, necu niakda upaliti taj TV a to je njima naprosto jasno kao nama zelja za nabijanjem flase od litar i po kljucalog kravljeg izmeta u dupe) na kom udaram recke kao zatvorenik.

prva prodavnica je na 20 minuta kolima, znaci da bi mogla da napunim onaj kukavni frzider necim moram da moljakam stalno nekoga : jel ides u kupovinu aj me povezi molim te kad ides...
al ajde i to se nekako resi, makar bio pred otkricem leka za sidu ostavljas sve i polazis za trenutnim dobrotvorom koji ce te svojim automatskim kolima odvesti u food shopping...

ali najbolja stvar je sledeca: ja mogu da napunim taj frizider cime god pozelim, vocem, mlekom, pahuljicama za dorucak, povrcem, salatama, tunjevinom, jogurtima....SAMO STO NEMAM IZ CEGA NI CIME DA JEDEM, NI GDE TO SVE DA OPEREM JER JE PRISTUP KUHINJI ZABRANJEN!!!!

drugo jutro sam odlucila ambiciozno da doruckujem (koja drskost, koji skandal) pahuljice i mleko, do jaja samo mi jos fali casa i kasika, ajde casu imam neku plasticnu sto sam je juce preventivno kupila (prva namena da u njoj drzim oprano voce...), ali nema kasike. kucam na vrata koja me dele od drugog dela kuce u kom je ta velelepna kuhinja, srecem gazdu i pitam ga: can i have a spoon?
on: a spoon??? a spoon?.... i upada na 5 minuta u zonu sumraka totalno pomracenje svesti, dubokoumo razmisljane slicno meditaciji, nirvana.... nakon savetovanja sa svim belosvetskim samanima, svecima i bogovima, kaze: OK , you can have a spoon! teskog srca ko da se upravo porodio i ja mu trazim da mi da to dete... dize se i daje mi malu kasiku, onu za kafu!!!

JEBEM TE SUGAVOG IDIOTA U DUPE BI TI JE NABILA I TO POPREKO!!!!
uzimam je i vracam se u sobu... goodbye pahuljice, hello jogurt....
... i tako doruckujem jogurt s ukusom jagode u krevetu, i nakon 3 kasike odlucim da stanem jer ima ukus prljave vode ofarbane u roze s nekim crvenkastim gumama koje bi trebale da budu jagode. ukus aspartam 100%.....


jos bolja stvar je sto imam posteljinu koju su mi oni dali, sve je to do jaja.... ALI NE MOGU DA JE OPEREM!!! ta radost ce mi biti dozvoljena tek polovinom septembra, nakon dobrih mesec i po dana, kad je gazda otisao na par dana u kanadu.....


....to be continiued


- 10:08 - Deder bolan napis'mi nesto, ne mora bit pametno! (2) - Isprintaj ovaj biser mudrosti!!Papir trpi sve.. - #
pozzzd, i velka pusača.. ah ja prvi!! :-) (klocko 22.02.2006. 10:53)

dobro došla u klub sviježe šutnutih:)))))) usput,pa nisi valjda očekivala da će amerikanci imati neku hranu prirodnog okusa:))))jao jao optimiste (sumohrvat 22.02.2006. 23:39)

utorak, 21.02.2006.

prvo poglavlje... ilite kako sam prvi put dobila po glavi...

hm hm hm gde ja to stadoh s ovim mojim pisanijem???
ah da, pred put za usa.
dok sam bila u bg u provodu, porfa me zvao 200 puta i poslao jedno 10tak mailova.ok, u redu, brine se, koji ti jos student zapali u nepoznate divlje prostore 2 dana pred diplomu dok svi drugi dobijaju nervne slomove oko izbora papira za stampanje diplomskog??

do jaja. diplomirah, zurka za diplomski organizovana sa jod 20 ljudi sa faxa, oko 400 zvanica, iznajmljena citava farma van grada, brdo hrane i planina alkohola, trave svuda (al vise u dzepovima nego po travnjaku...)... narod koji je dipolomirao se razlikuje od zvanica po levku okacenom oko vrat s kojim naplacuje ulaznicu svakoj jebenoj zvanici, koja se sastoji u tome da kukavac klekne ili sedne (u mom slucaju, moze i da stoji uzimajuci u obzir prosecnu italijansku visinu u odnosu na nasu...), ti mu zabijes levak u usta i u njega sipas jedno ili vise alkoholnih pica bez ikakvog obzira na kolicinu ili smtronosni mix svega sto se uliva u taj levak, niti gledas dal se kukavni prijatelj(tvoj ili neciji drugi) davi 20cm ispod tebe ili ne. sta da vam kazem, vise je licilo na orgiju nego na zurku!! dodaj uz to dve prijateljice sa faxa koje su se savatavale jedno dobrih pola sata dok decko od jedne nije popizdio od ljubomore (??? koji peder, pa svi ostali momci koje znam bi ga izdrkali tu odma na takvu scenu!!! i ovako niko ne bi to konstatovao kao ista cudno...) i otisao sa zurke!!

ah... bei tempi sto bi rekli zabari, lepa vremena.

2 dana kasnije sam u avionu. moj profesor odlucio da putuje sa mnom. mene poduzima neka jeza od svega toga ali ajde vec smo krenuli, u govnima smo sad valja plivati!!!!

mama me ispraca na aerodromu gleda ga gleda me i mase glavom, onda me gleda uspaniceno, a ja mislim, mama znam da imam facu kao ovca ona najgora brdsko planinska sto nista osim slicnih sebi ovaca nije videla i koja nikad opasnost lukavost i ljudsku zlobu nije okusila ali mama duso pa znas me, to je samo fasada... umem ja da pazim na sebe, vidim ja i sama.

i dok to mislim, pitam se ko ce da prozivi narednih 20 sati puta sa smorom s preko 5 banki... da budem precizna, 54 godine...

o letu necu ni da pricam, glumim da spavam iako je svaka celija na meni budna, glumim da sam zaistanenormalnoudubljenaunajinteresantnijidubokoumnifilmnasvetu (monster in law....), isl, dok ova budala pocinje da prica price o svojim velelepnim planovima, kako ga je smorila italija i kako oce da se seli u kanadu....

...ah pa koji kurac bi to mene trebalo da zanima.
slecemo u boston. do jaja. lik je ladno iznajmio OGROMNI CRVENI JEEP, cisto da vidis koliko pati od kompleksa sto je niski mali zabar u americi, znaci katastrofa.moj moto je uvek bio NIKAD ALI NIKAD DECKA S VELIKIM BESNIM KOLIMA, SIGURNO NJIMA LECI NEKU DRUGU VRSTU KOMPLEKSA INFERIORNOSTI tj mali mu je znaci zajebi to!!! (znam ja da na balkanu u zadnje vreme devojke i zene imaju drugu vrstu merila, sto su veca kola i deblji novcanik, to je bolje, al meni je bolji baja s 5 para u dzepu koji zna da se zabavi bez da dinar potrosi, i koji moze da me voli celu noc svake noci, neko neki nalickani kreten u tatinom mercedesu koji je uz to ubedjen da je ne znam kakav ljubavnik jer ga je horda najgorih sponzorusa savrseno lagala da svrsava 15 puta u jednom odnosu, a u biti je lik dole kao slina. oprostite momci ako ikoga vredjam ovde, ali zaista mi je pun kurac italije s te strane, svi su takvi,AKO IMATE SESTRU ILI PRIJATELJICU KOJA SE JOS LOZI NA ITALIJANE, MOLIM VAS PROSVETLITE JE S OVIM BLOGOM....balkanci su zakon!!!)

anyway, da se vratimo mi americi.....
sedamo u taj jebeni jeep, air conditioning upaljen na maximum (ne znam iz kog razloga kad je avgust mesec i napolju si u jeans + t shirt je normalno da u kolima bude 15 stepeni da umres od zime i da nosis jaknu sa sobom al ajde....), i znam da mi ovde spasa nema, treba voziti bar 2 sata do connecticut-a....
....i slusati baljezganje profe....

...i tu se moj najgori strah ostvaruje. krece lik da prica o svom propalom braku, o tome kako sa zenom vise ne ide, i kako se uopste ne vidjaju jer on i subotom i nedeljom radi kako je ne bi sreo (dakle, 54 na papiru a 14 u glavi jebem te glupog u tu sugavu tikvu s doktoratom, debilu ako izbegavas da vidis svoju zenu sto se onda zalis da se nikako ne vidite i nema komunikacije????aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa)
ja skrecem s teme svaki put kad me upita za misljenje, dok na kraju posto on nikako ne odustaje, ne pocnem da se vadim na razloge psihosomatske prirode (totalno izmisljene, naravno) zbog koga posto su meni roditelji razvedeni ne mogu zaista da slusam o tome, da je to tema o kojoj s nikim ne pricam i sl.
poslala bi ja nejga davnih dana u tri lepe pizde materine samo da smo mi bili u miloj mi evropici, ne bi taj skot imao jos sekund mog strpljenja a kamoli 2 sata, da, da, ali ne zaboravite, ovde smo u sred americke vukojebine (ko je video crtani madagaskar razumece, THERE'S NOTHING IN CONNECTICUT!!!!!!!), crveni jeep juri kroz sumu, znaci savrsen scenario u kom jedna buduca naucnica nestaje tokom prve misije na drugom kontinentu, u biti ostaje da truli u takvoj nekoj sumi jer je zaradila uzasan prelom prilikom pokusaja skoka iz kola u pokretu.... u understand what i mean, right?

i konacno stizemo, ah al je lep ovaj svet ovde potok onde cvet...... tamo njiva ovde sad, evo sunce, evo hlad, evo daj boze da ima bar nekoji kurac u ovoj vukojebini ponekad!!! ali neeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee, welcome to the new continent, samo suma suma suma suma suma, priroda zaista divna, leptirici lete, veverice skakucu, mali rakuni te gledaju njihovim lopovskim ocima, opaja te miris drveca, hiljade ptica pevaju, kolibri ludacki lete oko drveca, jeleni skakucu po livadama, u daljini zavija i poneki kojot. ma, poezija. divota. kao sa razglednice. ima tako neverovatno da se opustim od dzungle ljudske i uzivam u ovoj prirodnoj, ma raj na zemlji!do jaja. strava. ludilo. IMA DA UMREM OD DOSADE OVDE!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

nakon srdacne dobrodoslice u kuci americkog profe, vode me u kucu u kojoj cu provesti naredna 2 meseca. kucerina ogromna, 2 krila, svako sa 2 sprata i kasnije saznajem, apartmanom u podzemlju koji je vecno iznajmljen nekoj putujucoj pozorisnoj trupi (putujuce pozoriste u sred te divljine??dobro ajde da ti verujem.........).do jaja. kuca je u sumi. mislim, zvanicno je uz put, ali kurac, imas i jedan predivni driveway od 50 metara koji vodi od tog puta koji je inace sporedni, do kuce, a to je ovde sasvim dovoljno da tu kukavu ulicu i ne vidis od drveca. prve komsije su tacno preko puta nas, ali toliko je jebenih stabala izmedju te dve kuce da bi mogla slobodno gola da setam po dvoristu urlajuci ko sumanuta, niko ne bi to primetio. do jaja.
jeleni dolaze da kradu jabuke ispod mog prozora,ma poezija, sta tu ima jos da se doda. inace ta kuca je posebno poglavlje mog boravka u usa... o tome cu kasnije.

smestim se ja tu, i odmah sutradan dobijem poziv na kampovanje u roundy mountains od profesora, koji je inace vukao svu kamp-opremu u torbi jos od italije. naravno, odbijem i izvucem se na neki rostilj kod jedne devojke iz laboratorije u kojoj bi trebala da radim, kao da malo upoznam ljude.
moram li pominjati da je profa naravno odma poceo da prica kako cemo mi da kupimo (mi?? mi??? mi??? zar postoji ovde jedno mi pizda ti materina matora ljigava???ufffffff) t-bones tj snilce ili kremenadle (ili kako se vec kaze na jednom od nasih mnogobrojnih jezika pomozite jer toga u mom recniku vise nazalost nema :((( evo stidim se pokrila sam se usima), kako cemo mi to da pecemo na vatri gore u planini, kako nije bitno ako nemam vrecu za spavanje, mogu da je IZNAJMIM (???!!?!?!), nije to nikakav problem, i sl. naravno, meni ni na kraj pameti ne pada.
onda prebacuje ponudu da idemo na more u petak (znaci nakon 3 dana sto sam tamo) sa americkom profom. ma bezi bre od mene mrcino.fuj.

tako, dodje vikend, a taj italijanski profa ne ode na kampovanje. inace je prvi motiv dolaska bilo istrazivanje koje je tokom leta u usa postalo odmor i kampovanje, koje se na kraju pretvorilo u kampovanej u kuci od americkog profe inace njegovog prijatelja... dakle, lik je dovuko opremu s drugog kontineta da je na kraju ne bi ni izvadio iz jebene torbe zato sto moja malenkost nije htela da ide!!!! aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa!!!
u svemu tome, americki profa u subotu uvece zakaze veceru za sve iz laba ne bi li upoznali novog clana tj najveceg genija sto je iz italijanskog faxa ikada izasao tj mene.

i nakon vecere, oko 11pm, treba mene da odvezu kuci... i naravno ponudi se kavaljer u crvenom jeepu, ameri mu svi daju prednost i niko ne hvata moje ocajnicke poglede koji su vapaj: ne pustajte me s njim samu gotova sam!!!!

dakle, sedam u jeep, pali motor, vozi me kuci po tim sporednim putevima po kojim ni jednog svetla nema (ko je jos video ulicna svetla u sumi???), i pun ili polumesec pravi OGROMNU RAZLIKU u rasveti...
...nisam ni stigla da pomislim kako mi se povraca od muke jer je prostor previse skucen (naravno, klaustrofobicar sam), kad onaj idiot pocinje monolog u trajanju od 5-7 minuta koji su se meni cinili prava vecnost...
"moram ti reci nesto, ali hocu da ti to shvatis na pravi nacin. dakle, nema smisla pricati o ovome, i ima bezbroj mogucnosti, i znam da nije moguce, da sam ja mladji, da nisam ozenjen i da ti nemas decka, da, da ,da, e, pa da je moguce, trebao bi mi samo jedan sekund, tacnije jedan NANOSEKUND da se zaljubim u tebe. ovo je jedna prva stvar koju sam hteo da ti kazem, ima jos jedna druga stvar koju ti moram reci,i koju sam rekao Johnu i Patty (americki profa i njeova zena),naravno, ovu prvu stvar im nisam rekao, ok to sto sam im rekao je da ja nemam dece ali kad bi mogao da zamislim kcerku, pa bila bi kao ti, ti bi bila savrsena kcerka. Znas, tako kad te zove tvoj tata i kad se cesto cujete ja mu zavidim i oni moraju biti jako ponosni na tebe, jer si fantasticna i cudesna kao zena u svakom smislu, i kao devojka i kao osoba i kao kcerka, zaista ti bi bila savrsena kcerka. i ima jos jedan razlog osim ovih koje sam nabrojao zbog kog zelim da uradim najvise sto mogu za tebe, zato sto si ti kao ja, u najgorem slucaju kao ja kad sam bio tvojih godina, i posto razlika u godinama to ne dozvoljava (a nije rekao sta to ne dozvoljava...), ti si meni kao kcer, ili kao necakinja. u svakom slucaju osecam great affection za tebe.... bla bla bla i slicne gluposti i onda.... znas, zvao sam te na kampovanje , znam da nisi mogla jer imas puno posla sad ovde, mogao sam da idem i sa John-om, ali nisam, jer sam hteo da podelim osecanja i osecaje koje sam prvi put osetio na takvim mestima kao so su roundy mountains sa jednom osobom koja bi mogla da me razume, kao ti.
na kraju je zavrsio monolog: razlog zbog kog si ti ovde nije slucajan, jer ovde ima ljudi koji se medjusobno vole i paze jedno na durgo, kao Jonh, itd, bla bla na kraju srocivsi recenicu bez pocetka kraja i naravno bez smisla.

sve to zaustavljajuci kola i gaseci motor u sred te jebene sume, nakon 4 dana u americi, na meni jos nepoznatim putevima, oko kola samo mrak, i moja ruka na rucki od vrata, spremna da izletim u sumu, mrak i medju kojote ako bi on ma i prst digao na mene.

na kraju je ipak upalio kola i odvezao me kuci.

ne znam da li je potrebno pisati o samoci ocaju gadjenju prema svemu cim sam usla u sobu, hilajdama kilometra daleko od kuce, sa 6 sati vremenske razlike od svakoga ko mi je blizak i s kim bih mogla bar da popricam, znajuci da nas deli zid avionskog leta, njegovog troska i naravno viza. i da niko ne moze da mi pomogne.
zamislite sebe sami tako u jednoj sobi u sred sume, mrkli mrak, zamislite samo da je u mozgu pripitog coveka nesto drugo kvrcnulo pa da umesto da upali motor od kola i odveze me kuci nije pokusao nesto drugo. sad me ne bi bilo ovde da ovo pisem.

ponedjeljak, 20.02.2006.

part one - uvod ilite predigra!

dakle, kao i svako seksanje, i jebanje u mozak mora da ima predigru.
radnja se odvija u italijanskom studentskom gradu, koji kao i svaki drugi gradic na severu italije pati od sparine i vrucine...
ali, zajebimo vremenske prilike, jer i u predigri ima preznojavanja i bez 70% vlage u vazduhu...
dakleM, prolece 2005 godine, moja malenkost tj somma intelligenza, tj pera kojot super genije treba da diplomira. odlucim se ja tako da u stilu pravog mazohiste dam jedan ispit unapred, tako da mogu na miru da odradim diplomski (laboratoriju i pisanje) u najmanjem mogucem vremenu, pa onda pravac balkan express voz pa kuci!!! U ZEEEEEEEEZANJE, naravno.

u stilu najgoreg strebera koji sunca 2 meseca nije video, koji truli i gnoji se u biblioteci dan i noc, dadoh taj kukavni ispit (kod NAJSMRDLJIVIJEG (BUKVALNO) profesora koji postoji... koji izgleda toliko voli bakterije i ostale mikroorganizme da ih gaji kao kucne ljubimce. bolje reci kao KOZNE ljubimce.taj covek dolazi evo ima godinu dana u istim sandalama bez carapa na posao, bio jun ili januar. pa ti vidi s kim ja imam posla...)...

...i tako, krene mali debil da trazi profesora kod koga da radi diplomski. i zatekne se u neobranom grozdju!!! jer, iako zakon faxa predvidja da ne mozes da trazis profu za diplomski pre odredenog datuma i odredjenog broja datih ispita, ispostavi se da su mali zabarcici majku im jebem mafiajsku lazovsku svi vec potrazili profe jedno 2 meseca unapred!!! MARVA!! STOKA!! GOVEDA!! NEVER FORGET WHO INVENTED MAFIA....

tako, odluci se streber da se pokaze u punom sjaju svojih nedostiznih ocena i blistavog indexa kakav se u istoriji ovog faxa nije jos video, i krene u osvajanje profesora za diplomski. biolozi, svi vec prodane duse, kaju se za propustenu sansu da takvog genija mrcvare kod sebe u labu dva meseca, cigle seru od muke a ovi muski si jedu rodjena jaja za dorucak. kataklizma. katastofa. smak sveta, apokalipsa, to jest.kako bi ovaj svet uopste opstao bez mene.

u prevodu, niko nije ni izvalio da je par dobrih i postenih studenata (koji jedini nisu imali frke s ispitima) zavrsilo kako bi to zabari rekli, s kaktusom u bulji (jako, ali neizmerno jako prijatan osecaj mhhhhhhhmmmmmmmmmm)!! stavim srednji prst na celo, i zamislim se: za koji kurac ti sve to studiras, covece, kad te niko ne benda??? za sebe, naravno!! koja utesna misao!!

tako se nas par uputi u druge ustanove van biologije, idem ja na hemiju i ovako mi je omiljeni predmet od 7. osnovne, znam da me se secaju jos s prve godine kad bih brucos i jednog dana odlucih da dolazim na fax rolerima od zeleznicke stanice, da ne idem dzaba ko kreten peske 20 minuta....

... i tu, dve kolege u nesreci i ja nadjemo profu koji nas sve troje podjednako srdacno primi. uvali nam svakom rad, kao nema laboratorije, ako ima bice samo 7 dana tek vi da vidite, onako i nije obavezno, ali ajde radim to radi vas (tj dajem vam u ruke instrumente od 50000 dolara pa navise...)....

i tako krenem ja da radim u laboratoriji, sa lagano kancerogenim rastvaracima koji isparavaju lako kao aceton, naravno bez maske, kapele ili ikakve druge zastite, jedno 7 sati dnevno u takvoj prostoriji. ali eto, to je njima normalno, ja skrenula paznju na kostursku glavu na bocici dihloroetana, ali njima je ok da se tu provedu 2-3 meseca tako. kazu, cuti, moglo je i gore, to je samo lagano toksicno (per inallazione, tj. tosicno je ako ga UDISES)...

...i jedan dan, dolazi asistent kod mene, i kaze: ajde dizi se, imamo razgovor kod profe. do jaja. koji sam kurac sad zasrala???
ali neeeeeeeeeeeeeeeeeeee, otkrivam da nikoji kurac nisam zasrala, nego da je toj ekipi ocajnicni potreban biolog, ili neko slican, da oni hemci pojma nemaju o celijama isl, i da bi dusu prodali samo da pokrenu neki projekat u tom smislu. i daju mi 2 dana da smislim jedan, s koriscenjem scanning electrochemical microscope, naravno.....

... i ja budala vratim se sa jedno 6 komada, od kojih im izlozim tri (jer naucih od zabara, nikad ne otkrivaj sve karte), i oni prihvate jedan.
profa iza toga ode u kanadu, izlozi moju ideju kao njegovu naravno, jer kad bi ti ovde neko prizano autorska prava? pa nikad, eto kad!!!
ali, vraca se sa zanimljivom ponudom: narod se tamo odusevio kad je cuo da je profa to smislio u saradnji sa mnom, jadnim malim studentom bez ikakve diplome jos u dzepu, koja doduse stize za mesec, dva, i kako se ti ameri i kanadjani interesuju da ja dodjem gore na par meseci preko leta, naravno!!! KAD BI TE KO UPOSLIO TAKO PREKO SKOLSKE GODINE?? NIKO NIKADA!! JEDINO TVOJ RASPUST MOZE DOBROVOLJNO DA SE POKLONI U IME NAUKE!
al ajde, radi se izmedju milion ostalih stvari i o raku na prostati, ajde ti arianna da spasavas covecanstvo i te silne momke od toga, da ti se pre ili kasnije svi oduze. u naturi, naravno.

ija, teskog srca zbog propalog leta, prihvatim.ali mislim, ovakve prilike se ne propustaju. stize jos i neka stipendija, skroz OK lova, necu morati nista da trazim od mojih! ajmo, onda kad smo vec zaglibili.

naravno, ima da se plati cena, da odradim neka 2 ispita sa specijalizacije unapred. sednem ja degen da ucim i mislim, jebote ode mi beograd.... al dam to, odem kuci, i izhajsam se posteno.... i sve mi se manje ide, naravno....


....to be continiued

Ahhhhhhhhhh PROBAVITA!!

ahhhhhh PROBAVITA!!!!
moram nekako da zapocnem novu stranicu, a ovo ahhh probavita mi deluje bas prikladno, nekako je lik onog tipa sto izlazi iz klonje na toj prastaroj reklami tako pun OLAKSANJA u svakom smislu i pogledu da jednostavno boljeg izraza nema da me trenutno opise!!
AH PROBAVITA!
da moj tata zna da imam blog, bio bi ponosan na mene! prava tatina dama, pocinje post u duhu porodice.... tema za nedeljnjim ruckom oduvek su bila govna, nekako uvek isplivaju na povrsinu, bez obzira odakle krene razgovor i o cemu se tu radilo! govna govna govna!!

e pa dosta o njima!!!!!!

elem, odlucujem ja da ovde napisem raznolike stvari, cudesa nad cudesima, sacuvaj boze sta ce izaci na ovoj strani, ima da bude smak sveta!!
inspiraciju mi dade jedna velika ogromna beba sa plavim ocima iz beograda koja je inace na zavrsnoj godini medicine, al eto nadima dobi davne '99 ispred skc-a u beogradu, a od toga mu boljeg nema.bar meni.
daklem, bih ja letos u americi, u najsigurnijem mestu u americi 2005.toliko sigurnom da si siguran da nema nista da ti se desi, ma koliko se ti trudio.osim, naravno, ako je u pitanju moja malenkost. koja ne trazi a desava joj se. e, posto tu ima materijala za knjigu i jedan dugometrazni film u kusturicinom stilu (mislim u trajanju od 3 sata) onda ajmo lepo da objasnimo narodu kako je to kad ti, tek dilpomirani student, ides da budes veliki istrazivac u americi....

...eto to je jedna od mojih podlih namera. druga podla namera na ovom blogu, epa to mi dade inpiraciju kolega blogger sumohrvat koji ne samo da do jaja pise nego i do jaja ima i teme, npr 10 mojih najvecih blamova. ne znam hocu li stati na 10 jer ih ima bas dosta, ali eto, neka se narod malo smeje, da bude lepsi svet!!

..trece, ali ne i poslednje, mislim da objavim moja pesnicka dela pisana kad mi bi nevinih 16 leta (auuu kako se to davno cini, mislim ono "nevinih" a ne ono 16, meni je i dalje i glavi toliko,a koliko ih je u licnoj karti,e pa to je javna tajna... recimo da konzervansi ne rade samo na hrani i picu s kojim ih jedemo nego izgleda i na ljudima!!). radi se o bajkama, malkice preradjenim u radnji i naravno u stihu da bi bile zanimljivije deci od 16 do 106 godina... ;)... i opet, ko me zna, povracace!!!


ok. u redu. sredila sam se. osecam se ko ludi naucnik za stolom punim papira, sveski, otvorenih knjiga, hemijskih,piljevine od rezanja olovki, i ostalih raznih kurcifikata, koji to pokusava da doevde u red. najbolja stvar u svemu tome nije to sto je sad sve u redu, nego sto ja u takvom haosu VIDIM red, pa znam odakle da pocnem da ga sredjujem i odmrsavam!!!

dakle, vezite se, polecemo!!

nedjelja, 12.02.2006.

kako stici do necijeg srca, NAROCITO AKO SE ONO NALAZI U GRUDNOM KOSU JEDNOG BOSANCA!!!

u mom zivot to bi velika dilema
glavu razbijah oko tog problema
al uzalud danima udarah u zid
kad ovu sitnicu ne uzeh u vid:
i moja je glava bosanskog porekla
a nisam ni ja od gena utekla,
i zato glavom o zid ne vredi
to probleme nece da sredi,
jer svaki zid nazalost prerano pukne
cim ga bosansko celo cukne!!!

kako do bosanca ima bar tri puta
zakljucuje moja glava uvrnuta
prvi je onaj preko duse site,
kad doneses gastarbajteru 2kg pite,
onako jos tople direktno iz tepsije
ima da ga uhvati napad epilepsije
ili jos bolje apstinentska kriza
kad ostane i bez zadnjeg griza,
cim slisti taj domaci "meni",
ako htedne jos, ima da me zeni!!!

drugi put naravno zna se:
svakog muskarca pretvara u prase,
pred kolena joj padaju citave mase
najvece zrtve to mesto krase:
horde teenagera genocide vrse
svakog puta kada svrse
tom djavoljem izumu u cast
koji inspirise iskljucivo strast
pa vi svi krivite evoluciju
sto zenama dade tu istituciju!!
samo treba znat koristiti tu moc,
inace ti nece doci u pomoc,
trebas imat taktike vojnog generala
ne bi li na to bosanca upecala
a da naravno sve izgleda tako
da je on tebe osvojio lako!!
jer, treba uvjek postovati uvjete
te cudnovate muske sujete!!

treci put - jos samo taj je osto:
ne smijes ga jebat vise od 5 posto!
i pec ga lagano na 2-3 vatre
da se na kraju oko tebe satre
standardno sranje cas toplo cas ladno
ma kako meni to bilo gadno!!!
kad to treba bosanac da se sljivi?
mozda kad bez tebe vise ne moze da zivi?
a kad bi pa to baja nekad prizno?
prije bi crko neg jednom pod lizno!!
sta se tu ima vise rec,
to sve vise lici na bokserski mec:
svaka stranka mora da se slozi
ko ce koga prvi da polozi (u bilo kom smislu)
na pod na krevet ili na ring
in any case it's always the same thing!

a sad nemam pojma koju od tri taktike
i kako, naravno, dovesti do praktike
PA AKO IMATE JOS KAKVU IDEJU
pogledajte dole, komentari vam se smeju
i cekaju spremni samo na vas
da date kakvu ideju za spas!!!

subota, 11.02.2006.

poljubac i zagrljaj

iznenadio me i danas. dao jos jedan maleni znak da me voli.
poklonio mi je jednu od stvari koju najvise volim, najdraze secanje na detinjstvo.

cim sam krocila nogom napolje iz auta, sunula je mecava. sneg sneg sneg sneg sneg. Pahujice -OGROMNE - nisam videla vece u zadnjih 7 godina, boze zar je vec toliko proslo?

uskovitlani roj pahulja opkoljava me, vrti se oko mene, uvija se i igra... grli me i govori tu sam tu sam tu...

lovim ih jezikom, sama na sred dvorista, ali bez uspeha... previse su lude i brze..

..odlucim se prosetati...
i dok se tako u sei divim prizoru kojeg godinama nema, koji me tako smiruje i vraca u moj stari krevet iz kog se vidila ulicna lampa i roj pahulja oko nje zimi, dok setam najintimnijim putevima secanja i zelja...
.....na moja usta slece jedna pahulja, ogromna.obiznem se da je uhavim pre nego sto se istopi...
....i u trenutku dok pada, osecam svu njenu tezinu na usnama...govori mi tu si tu si tu si znam da si tu vratila si mi se....

... hvala ti za taj ledeni poljubac

četvrtak, 09.02.2006.

ljubavnik

veceras je tu
osecam njegove sokove njegovu prisustvo svuda oko mene. zna moje korake. moje cipele kupljenje '98 u londonu.
cuje moje misli, prati otkucaje srca i slusa kako ubrzavaju, svakim korakom koji napravim.
tu je. i slusa. slusa me.
otvaram mu dusu, pustam sve nemire da izadju iz nje.
hvata me za ruke i odvlaci me u noc....u provod, u ludilo...
kaze let the good times roll baby... nek ona odnesu sve sto ne zna nac mira u tebi, sve sto je tuzno, nesnosljivo... kao bujica pred kojim nista ne moze preziveti...

...veceras je tu. zna moje korake, poznaje moje pokrete.
znam njegove ulice. njegove zvukove, njegovu dusu. budna je, kao i uvek.
zna kuda cu skrenuti, kud ce me putevi odvesti, unapred. sam ih namesta, a ja pratim znakove.

ova noc je nasa, veceras sam njegova nekrunisana kraljica.

veceras je tu...
..... beograd je moj ljubavnik, veceras.

ponedjeljak, 06.02.2006.

storie di ordinaria follia...

mijenjam raspolozenja 10 puta u jednoj sekundi, letim od euforije do depresije, u meni sto djavola igra plese titra, napet mi je svaki nerv ko struna, spreman da pukne, eksplodira ili se jednostavno opusti i grohne.... koljena ili ne osjecam ili klecaju.

pecem se na tihoj vatri iscekivanja. okrecem se u toj tavi cas na jednu cas na drugu stranu, cek da se dopece malo onaj osjecajni dio, to boli, cekc ek onda ajde malo da se ovaj racionalni poturi umjesto njega... kad uspijem ukljucit mozak on me na sekund vraca u stvarnost ali i nju ne prepoznajem,. pitam se sta ja radim tu, sto je to uopste moj zivot,jel ga osjecam tako? cini se da bacam vrijeme na pogresne stvari i ljude, poklanjam okolo moje najbolje godine ko da su cvijece pobrano na livadi a ne ogromno bespovratno blago koje bi mozda bar jednom mogla malo zadrzati za sebe.

hvata me svaka moguca emocija, od osjecaja krivice do straha, od mrznje do malaksalosti, sve...

moja glava mi se cini na nekom najgorem extasy tripu... najbolje od svega je sto nikad nisam probala droge...a eto me u sred njihovog efekta... razapeta od euforije do depresije i nazad.

trese me groznica, non trovo pace, cammino in giro come una pazza, mi siedo, mi alzo, devo fare qualcosa, domani ho un esame, vaffanculo statistica, no poi torno a casa, da onda idem kuci kuci kuci kuci kuci kuci kuci....
gdje cu moc biti sama. ili medju najuzim krugom najprobranijih prijatelja koje je vrijeme probralo u ovih nekoliko godina kako sam otisla,a vrijeme kazu je najbolji sudac, bolji od nas samih cesto koji smo zasljepljeni svacime... gdje cu moc sjest i mislit. gdjde cu moc plakat. u samoci. gdje nece bit 5000 cimera u stanu da ne mogu na mirnu sjest, zarit glavu u ruke i ne dic je odatle neko vrijeme, dok ponovo ne postane pametna.

pozelim da mi je zivot jednostavniji. sekund kasnije se pokajem. onda opet to pozelim. osjecaji krivice me jedu.a niko kao ja ne zna tako se ubit rodjenim osjecajima krivice, uglavnom neopravdane ili preuvelicane kao ja. to je postao dio moga bica. kom ne smijem dopustiti da me satare.. a tako je me satrao do sada...

ovo je cista agonija. komad papira il iblog ce je podnjeti. i ja cu. procice mora da pridje ovako nesto ne sme toliko da traje da traje da traje poludicu sagorice me od mene ce ostati samo kost i koza i luda dusa izranjavana do srzi koju ce bol sagoriti....

...nece nece nece....ima jedna voda sto vatru ne gasi al bar rane ublazava i bol. ima jedan put gjde moze bar dio toga izac iz mene i ostat zarobljen zauvjek, dostupan da ga prizovem kad god mi je zelja da opet osjetim to. da ne zaboravim, da je van mene a zauvjek moje.da je opet tu.

mogu sjest i svirat za svoju dusu.............................

četvrtak, 02.02.2006.

moj zivot je film....

... to jest od njega bi se moglo napraviti bar 4-5 filmova raznih zanrova, evo sad bas pokusavam svrstati ih:
to bi otprilike bila tragikomicna romanticno-dramaticna prica koja je uz to akcioni film sa gomilom preokreta situacija i bar 4 drzave i 2 kontinenta bi trebale da se snimi kako valja. cekaj. 5 drzava.

da bi snimili film trebalo bi da tu bude cjela trupa hiperaktivnih ljudi koji mogu ukombinovat 500 stvari u 24 sata pritom spavajuci jako malo a bit uvjek aktivni i budni (jedino me podocnjaci izdaju), spremni promjenit grad drzavu i kontinent u 5 minuta.

spremni pratit me u svim mojim ludostima. biti u stanju naciniti sve radi jednog najobicnijeg (na prvi pogled) sarajevskog luzera, "pasti" ko trula kruska s grane radi jednog francuskog inter-railer-a i kociti svom snagom da se slucajno ne desi da se zaljubis u prijatelja.

iskaliti sve svoje emocije na komadu papira,6 zica zategnutih preko drvenog vrata i 88 drvenih tipki.

zatvoriti oci i baciti se u nepoznato.biti slobodni i ludi kad potrebno.

izaci uvjek visoke glave i ponosno makar se radilo o izlazenju iz okeana govana.i uz to biti do dna nesigurni u sebe.

hmmmmm........... sto vise ovo citam, to vise vjerujem da bi za takav film u sustini trebalo angazovat moje prijatelje... koji me trpe, podrzavaju i vole nakon svih mojih gluposti...

THANK YOU FOR BEING THERE,
VOLIM VAS....



<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

All content © 7.culo i 4.oko... - Designed by: Braco