Žalčani aparat u pčela medarica

Žalčani aparat je u pčela medarica razvijen samo u ženki – matice i radilice. Zapravo, žalac je u pčela transformiran tijekom evolucije iz leglice ili ovopozitora (organa za polaganje jajašaca) u bodlju ili žalac namijenjen za obranu.
Žalčani aparat se sastoji od tri para hitinskih pločica, otrovnih žlijezda, otrovnog mjehura, dva žalčana pipka i žalca.
Za vrijeme mirovanja žalčani aparat se nalazi u žlijebu ili komori.
Razlikuju se duguljaste, trokutaste i kvadratne hitinske pločice uz koje se nalaze mišići koji sudjeluju u mehanizmu pokretanja žalčanog aparata prilikom bodenja. U građu žalčanog aparata ubrajaju se tri žlijezde. Jedna je velika otrovna žlijezda koja je smještena ispod crijeva u zadnjem ili stražnjem dijelu zatka. Ova žlijezda se sastoji od tanke cijevi koja je više puta savijena i na prednjem dijelu se dijeli na dvije kraće cijevi. Ostale dvije žlijezde su manje, jedna je otrovna ili alkalna, dok druga žlijezda nije otrovna, a njena je funkcija podmazivanje i čišćenje dijelova žalca.
Na stražnjem dijelu velike otrovne žlijezde nalazi se otrovni mjehur u koji se ulijeva otrov i povezana je sa žalcem koji je za vrijeme mirovanja prekriven leđnom i trbušnom ljuščicom. Na kraju hitinskih pločica (duguljastih) nalazi se žalčani pipci koji služe za opipavanje mjesta na kojem će pčela ubosti.

Žalac je građen od dvije iglice koje na svom kraju imaju desetak zubaca. Žalac od matice nešto je veći od žalca radilice, te nije nazubljen. Prilikom uboda dolazi do grčenja mišića koji su usko vezani za hitinske pločice, žalčane iglice kližu i prodiru u kožu kroz koju se ulijeva pčelinji otrov iz dvije otrovne žlijezde.

Pčela kada ubode sisavca nije u mogućnosti lako izvaditi žalac, jer je koža sisavaca elastična. Nazubljeni dio žalca sprečava odvajanje, a posljedica toga je da zajedno sa žalcem pčela izvadi i dio (probavnog sustava) crijeva koja se nalaze neposredno uz žalac, te ubrzo nakon toga ugiba.
Ako pčela ubode drugu pčelu ili drugu vrstu kukca bez problema će izvući svoj žalac.
Otrovne žlijezde počinju proizvoditi otrov kada je pčela stara između dva i četiri dana, pa sve do trećeg tjedna života. Nakon toga proizvodnja znatno slabi i prestaje, a sav proizveden otrov ostaje u otrovnoj vrećici za buduću upotrebu.
Najveća proizvodnja otrova je u proljeće i ljeto – kada su pčele najaktivnije i kada je najveća učestalost napada od strane neprijatelja. Pčela sveukupno proizvede približno 0,15 mg otrova, a prilikom uboda unese oko 0,1 mg otrova u žrtvu.
S obzirom da pčelama žalac služi za obranu od neprijatelja, one najčešće napadaju ili bodu kada su ugrožene kao individue ili kada je ugrožena njihova zajednica. Stoga, uvijek treba biti oprezan ako se nađete u neposrednoj blizini košnice, jer tada najviše bodu. Osim toga, treba voditi računa da pčele znatno više bodu ljude i životinje ako su znojni, te ako osobe na sebi imaju jake mirise (parfeme i sl.).
Dokazano je da su pčele koje se nasišu meda mirnije i ne bodu u velikoj mjeri, a sama matica koristi svoj žalac jedino u borbi s drugom maticom.

Pčelinji otrov

Kemijski sastav i djelovanje pojednih tvari pčelinjeg otrova

Pčelinji otrov je bezbojna tekućina gorkog okusa, čiji se pH-a kreće između 4,5 i 5,5.
Po svom kemijskom sastavu pčelinji otrov ili apitoksin složena je mješavina različitih supstanci. Najzastupljenije supstance u suhoj tvari apitoksina su bjelančevine – peptidi i proteini - enzimi i amini.
Od proteina najzastupljenija je fosfolipaza A - enzim kojeg u pčelinjem otrovu ima 10 -12 %. Ovaj enzim je najrazornija supstanca u pčelinjem otrovu, jer uzrokuje razgradnju (hidrolizu) fosfolipida koji izgrađuju stanične membrane.
Hijaluronidaza je također enzim, koji je zastupljen u količinama od 1 do 3 % u apitoksinu. Uzrokuje širenje ili dilataciju kapilara pri čemu dolazi do bržeg kolanja pčelinjeg otrova u organizmu.
Od peptida najzastupljeniji je melitin kojeg ima više od 50 % od ukupnih peptida u suhoj tvari. Melitin u većim količinama (dozama) uzrokuje upalne procese, smanjuje krvni tlak, zatim može uzrokovati grč ili spazam bronha. Od ostalih peptida treba istaknuti apamin kojeg u apitoksinu zajedno s prokaminom ima oko 4 %. Apamin je blagi nervni otrov koji djeluje protuupalno, jača imunološki sustav i potiče izlučivanje kortizola.
Što se tiče amina, najzastupljeniji su histamin, dopamin i noradrenalin.
Histamin je zastupljen između 0,5 i 2 %, to je alergen koji proširuje krvne žile.
Dopamin kojeg ima između 0,2 i 1 %, ubrzava rad srca i djeluje na ponašanje. Noradrenalin je biogeni amin koji ubrzava rad srca, uzrokuje proširenje zjenica, te utječe na pažnju i raspoloženje. U pčelinjem otrovu ga ima između 0,1 i 0,5 %.
Od ostalih spojeva prisutnih u apitoksinu treba izdvojiti minerale kojih ima oko 4 %, šećera oko 2 %, fosfolipida 5 % i feromona kojih ima do 8 %.
Uloga feromona je alarmiranje ili davanje znakova (uzbune) da je došlo do napada na članove zajednice.
Prilikom uboda tj. ubrizgavanja otrova u žrtvu, dolazi do širenja feromona iz otrova što privlači druge pčele da napadaju ili bodu na isto mjesto uboda.

Djelovanje pčelinjeg otrova na čovjeka

Negativni učinci

Pčelinji otrov za većinu ljudi ne predstavlja opasnost za zdravlje. Nakon uboda jedne ili više pčela kod osoba se javljaju lokalni simptomi poput: boli, crvenila, otekline i svrbeži kože. Bol uzrokuju melitin, histamin i drugi amini, dok hijaluronidaza pomaže širenju otrova te razgrađuje stanične membrane. Do trovanja može doći ako se dobije veliki broj uboda, smatra se da je LD 50 (letalna doza) za odraslog čovjeka između 500 i 1500 uboda.
Osim toga, treba naglasiti da je između 1 i 2 % ljudi hipersenzibilno na apitoksin. Kod takvih osoba i jedan ubod može uzrokovati alergijsku rekaciju koja dovodi do anafilaktičkog šoka.
Simptomi anafilaktičkog šoka se javljaju brzo nakon uboda pčele - najčešće unutar jednog sata, a to su: crvenilo, svrbež kože, urtikarija (osip), svrbež očiju, nosa i usta, otjecanje usana i jezika – otežano gutanje, mučnina, povraćanje, vrtoglavica, nemir, gubitak svijesti i koma.
Pri pojavi anafilaktičkog šoka, osobu obavezno treba odvesti u bolnicu, a svaki pčelar bi trebao posjedovati pribor za samopomoć kao što su ANA KIT ili EPI - PEN (injekcija koja sadrži adrenalin ili epinefrin koji se aplicira intramuskularno – u vanjsku stranu mišića bedra). Adrenalin djeluje izravno na krvožilni i dišni sustav na način da sužava krvne žile, opušta mišiće u plućima, smanjuje oticanje i potiče srčani ritam.
U slijedećem tutorijalu možete vidjeti kako se koristi EPIPEN.




Izvor: YouTube; EpiPen Canada

Postupak nakon uboda (preporuka): prvo što treba učiniti je odstraniti žalac pomoću nokta ili ako je pri ruci osobna iskaznica ili slični predmet zajedno s otrovnom vrećicom, jer ako žalac ostane u koži i dalje će se izlučivati otrov u organizam ubodene osobe. Nakon otklanjanja žalca, mjesto uboda treba oprati sapunom i vodom te staviti leda kako bi splasnula oteklina i smanjio se intezitet boli.

Pozitivni učinci

Poznato je da se pčelinji otrov koristio u svrhu liječenja još i prije nove ere. Antički liječnik Hipokrat ga je koristio u liječenju rana i ublažavanju bolova te poslije nove ere rimski liječnik i filozof Galen. Apitoksin se zadnjih par desetljeća od strane znanstvenika pomno istražuje u svrhu liječenja čitavog niza različitih vrsta bolesti.
Na temelju ekstrahiranih sastojaka iz apitoksina, danas se koristi za liječenje ili ublažavanje simptoma bolesti poput: bronhijalne astme, išijasa, neuritisa, artritisa, multiple skleroze, upale krvih žila, cerebralne paralize, parkinsove bolesti, visokog tlaka, slabe cirkulacije, demencije, mišićne distrofije i depresije.
Osim toga, znanstvenici su zamijetili da ljudi koje se bave pčelarstvom dulje žive te da oboljevaju u znatno manjim postotcima od tumora u odnosu na ljude koji nisu u kontaktu s pčelama – to se najviše pripisuje pčelinjem otrovu.
U slijedećem filmiću možete vidjeti liječenje s pčelinjim ubodom - otrovom.



Izvor: YouTube; National Geographic

Voštana žlijezda i izlučivanje voska

Vosak pčelama predstavlja osnovni gradivni materijal za izgradnju saća. Pčele medarice proizvode vosak pomoću voštanih žlijezda koje posjeduju samo pčele radilice.
Postoji osam voštanih žlijezda ili četiri para koje se nalaze na 7. do 10. trbušnoj ljuščici zatka, odnosno na četiri zadnja trbušna kolutića, na svakom kolutiću po jedan par. Na prednjoj strani tih ljuščica se nalaze prozirne hitinske pločice, a na njima sitne pore kroz koje se izlučuje vosak. Ispod hitinskih pločica nalaze se red stanica koje izlučuju vosak u obliku vrlo sitnih i prozirnih listića koji se nakupljaju na vanjskoj strani ljuščice.
Vosak se prvo izlučuje u tekućem stanju, a prolaskom kroz pore prelazi u kruto stanje, odnosno u oblik listića.
Voštane žlijezde nemaju trutovi i matica, a kod radilica su najrazvijenije u dobi od 12. – 18. dana, s tim da vosak mogu izlučivati i starije pčele koje nisu obavljale tu funkciju ako su povećane potrebe za voskom. Starijim pčelama koje su izlučivale vosak zakržljaju voštane žlijezde.

Slika 1. Pčela medarica s izlučenim voštanim listićima

Za proizvodnju (sintezu) voska pčeli radilici je potrebna energija, tj. šećeri. Ugljikohidrati kao glukoza, fruktoza i saharoza su od velike važnosti za sintezu voska, stoga te šećere pčela podmiruje iz meda.
Znači, pčele proizvode vosak kada je najdinamičniji razvoj zajednice i kada su paše u prirodi obilne, tj. kada je velika proizvodnja meda.
Takvo razdoblje u našim krajevima je između travnja i srpnja.
Osim meda, pčele troše i pelud za proizvodnju voska, ali u znatno manjim količinama nego med.
Na proizvodnju i izlučivanje voska koja je usko vezana za izgradnju saća utječe nekoliko čimbenika: što je obilnija paša, tj. veća količina nektara, to je veća proizvodnja meda koju treba uskladištiti, odnosno veća je potreba za izgradnjom stanica saća.
Prisutnost matice – pčele radilice izlučuju vosak u znatno većim količinama ako je matica prisutna unutar zajednice. Što je usko vezano i s proizvodnjom jajašaca – što je veća produkcija jajašaca to je veća potreba za stanicama saća. Potrebna temperatura za proizvodnju voska je iznad 15 C.