Nakon preboljenja genetski modificiranog virusa Sarsa trebalo je provjerit trenažu. U utorak na streljani za kratko je odrađeno četiri okvira na siluete. Tom prilikom je konačno svoju obuku dobila i Xena. Prvorođena princeza ratnica, koja je prvi put u šumu ušla još davne 2012, sad je punoljentna i studira. No zlu ne trebalo, nek se prisjeti kako se drži alat i kako se šalju zrna u željenom pravcu. Odgovor je bio - Forica. Dva dana kasnije odrađena je i streljana za dugo. Ovaj put je na red za upucavanje došla i "nova" LK70 sa digitalnom optikom. Transport na jug i nazad ostavio je traga i na digitaliji. Srećom uz opciju "one-shoot zeroing", trebala su samo tri metka/korekcije za dobiti četvrti u bijelo. Nakon toga krenem za vježbu opalit koji FMJ iz stare M98/48 (koja je upucana prošli put) - kad tamo kaos. Nosi metar u lijevo. Šesti metak skužim da se optika klima. Šarafi su opet popustili u navoju. Uffff. Jedan korak naprijed, dva nazad. No sve je to obuka. Stoga su jučerašnje frustracije do dugo u noć liječene sa čišćenjem obje cijevi. Danas se pristupilo rješavanju problema. Uz nove šarafe kupljena je i tuba tekućeg metala. Dvokomponentno ljepilo na bazi epoksi smole nanešeno je u navoje i to bi trebalo konačno riješiti problem. Sad me čeka novo upucavanje. Sve je to dio obuke. Ako nam se naši airsofteri u međuvremenu ne probude, u pričuvi imam neki poziv za pogon u Lici. Samo da malo šume ogole i nadam se novoj fazi obuke. |