Vjerojatno zadnja nedjelja na kontinentu prije transfera na obalu, protekla je u nastavku iščekivanja. Iščekivanja da će se netko prijaviti za nedjeljni trening, te ispitnog leta za PPL(A) dozvolu ili "skill test-a" po okupatorskoj terminologiji. Odaziva za trening nije bilo, ali se ipak letjelo. Mali "žućo" je u međuvremenu popravljen dobivši motor iz dulje vremena prizemljenog 9A-CCG. Pa se nakon mjesec dana letenja i 9:30h naleta na većem bratu Cessni 172N "Tripl Delta", opet vratilo u "Majka". Slabiji motor, manja krila, ali zato živahniji odaziv na komandama, osobnost je "Majkića". Od povratka u pogon na njemu je odrađeno još 2:20h naleta, sastavljenog od aerodromskih krugova, pilotažnih zona i navigacijske rute po Zagorju. Navedna ruta je iskorištena za izviđanje bivše baze, na koju se računalo od samih početaka ustrojavanja Plaćenika. Bila je to prva baza "RP" u kojoj su odrađivani prvi snježni treninzi, kao i prvi ozbiljni treninzi iz mesarije. U toj bazi odrađivane su prve obuke iz termičke obrade mesa ispod peke, kao i ozbiljniji airsoft manevri pod nazivom "Vratit će se Valter". Petstotina postova i 11 godina kasnije, interni airsoft treninzi sa 26 boraca su postali stvar prošlosti. Nekoć bilo, sad se spominjalo. Jer na žalost život nas nosi tako kako nas nosi. S protokom vremena mijenjaju se određene okolnosti, a samim time i naši prioriteti. Zbog toga se na kraju moralo odustati i od te baze. Prvo razumski i emocionalno, a zatim operativno i logistički. Život je prekratak da bi ga trošili na one koji to ne zaslužuju. Šteta, ali ako nešto ne ide, bolje se maknuti. Jer koga nema, bez njega se mora. Obuka se, kao i sam život nastavljaju s njima ili bez njih. Idemo dalje... |