Kad se jedna vrata zatvore, druga se otvore. Mrljavi odaziv za airsoft treninge preusmjerava nas opet na streljane. Nakon prošlotjednog upucavanja optike planiralo se nastaviti s vježbom, ali ovaj tjedan doznajem kako se streljana zatvara za javnost na punih mjesec dana zbog održavanja nekakvog regionalnog natjecanja. No srećom od ponedjeljaka su ponovno otvorili streljane u zatvorenim objektima, pa se u LAS-u moglo nastaviti tamo gdje se još u ožujku stalo s obukom iz brzog pucanja. Prvi metak u čelo, drugi isto tako, a zatim brza paljba u trup. Od prvih 15 komada, samo dva metka nisu sjela u smrtnonosnu zonu. Nakon toga ispucana su još tri spremnika sa vježbom prenošenja "double-tap" paljbe između tri preostale siluete. Utrošak od 60 metaka za cca pet minuta. Obuka ide dalje. Prošlogodišnji posjet jednom južnom letjelištu u međuvremenu je proizveo novi angažman. Svekoliko odumiranje i te scene, tjera me na povratak u stare vode. Još u listopadu 2020. pokrenuta je (ponovno) procedura polaganja PPL(A) pred nadležnim tijelom. Nakon toga se pet mjeseci čekala potvrda iz bivše firme za priznavanje prethodnog letačkog iskustva, a potom stvar teče relativno brzo. Pregled, polaganje razlike od tri teorijska ispita i može započeti obuka u ATO-u. Zbog kiše koja se ispadala kroz tjedan, ovdašnje letjelište je bilo zatvoreno, ali to je to u principu. Nakon točno 20 godina od posljednjeg leta na avionu, vraćam se tamo gdje sam uvijek i bio. U treću dimenziju ratovanja. Jer svaka čast kopnenoj vojsci i mornarici, ali oni su bez vlastitog zrakoplovstva samo ciljevi na površini. |