| < | svibanj, 2021 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Nešto što se od 1945. slavi na državnoj razini, odjednom zbog "pandemije" nestaje u svom prijašnjem obliku masovnih narodnih okupljanja uz besplatni grah. No ne kaže uzalud stara narodna poslovica - Bolje da propadne selo, nego običaji. Pa su po livadama i travnjacima oko grada sa dostupnim roštiljima, kao glive poslije kiše nikle brojne skupine vozila i ljudi. Na cestama je gužva zbog vožnje prema vikendicama oko gradova. Narod nam su se razmilio posvuda, kako bi obilježio taj praznik roštilja i početka druženja u prirodi. To što su taj dan neke davne 1889. nekakvi Marksisti odabrali za dan radne klase, danas je većini ljudi najmanje bitno. Bitno je u što se taj dan pretvorio u međuvremenu. Narodno veselje u prirodi. Pa smo u skladu s tim i mi odustali od treninga, te krenuli u obilazak svoje baze Romeo Papa. Pošto se naš radni narod umjesto višesatnog bavljenja sa vatrom i mesom, na svoj dan poželio počastiti neradom, nismo imali izbora nego sjesti u restoran. Jedna je to od rijetkih cestovnih krčmi koja je opstala na staroj Karlovačkoj, a do kada će nije poznato. Vjerojatno dok ih ovdašnji haračlije ne otjeraju na zapad, kao i prethodnih milijun radnih ljudi i građana. No dok se to ne dogodi trebamo uživati u tome što imamo. Vrućoj janjetini sa ražnja i proljetnim običajima objedovanja u prirodnom okruženju. Imali smo još nekoliko planova za taj dan poput odlaska na streljanu u Jaski, ali izmjenama smo se prilagodili u hodu. Jer je još jedna streljačka udruga u međuvremenu zatvorila svoja vrata.  U konačnici obavljeno je sve bitno. Ručali smo, kupili domaćeg sira, istovarili i utovarili što smo trebali, promijenili baterije na kameri, sunčali se ne radeći ništa, donirali susjedima tri stabljike graha iz školskog projekta Mališe, čuli se s kumom na pravcu prolaska i do navečer opet bili nazad u gradu. Jer danas nam stiže stari blogerski prijatelj Borgman. Dolazi radi nekih svojih dogovora, a nama ga je uvijek drago vidjeti. Pa ćemo i danas uživati u ručku sa pečenjem. Zahvaljujući logističkoj potpori druga Pobundžije, o kojoj se isto tako izvještavalo ovdje. I to je valjda taj krug života. Ruka ruku mije. Kako siješ, tako žanješ. Jin-Jang. Fizikalni zakon o očuvanju energije. Mnogo je naziva, ali suština je ista. Život je prekratak, da bi ga trošili na one koji to ne zaslužuju.  |
