| < | studeni, 2018 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
|
Iako je glavno obilježje airsoft pokreta Plaćenici izostanak furke na bilo koga i bilo što, današnji dan sjećanja na žrtvu Vukovara obilježili smo pod istim stijegom i oživljavanjem odjevnih kombinacija iz '91. Iz ormara su izvađene woodland odore, krunice, Rambo-trake, kožne rukavice odrezanih prstiju, RAP-ovi i ostalo što je obilježilo prve trenutke obrane Domovine prije 27 godina. Kad je takoreći goloruki narod ustao u obranu svojih prostora s lovačkim puškama i malobrojnim pješačkim naoružanjem iz nekoliko zauzetih skladišta TO/JNA. No puno važnije što je tih dana ovaj narod imao bilo je znanje. Svaki zdravi građanin ove zemlje je u to vrijeme znao kako se brani svoje, jer je temeljem koncepta ONOiDSZ bio obučen braniti svoje selo ili grad od okupatora. Svi punoljetni muškarci znali su kako gađati okupatorskog vojnika, uništiti tenk ili oboriti avion. S druge strane oni koji su nas napadali su pokušali obrambenu vojsku koja počiva na narodu u manje od pola godine preobraziti u imperijalnu napadačku silu. Nešto što se doktrinarno gradilo 45 godina, pokušali su i nisu uspjeli u tako kratko vrijeme prometnuti u nešto dijametralno suprotno. Zato je šačica ljudi koja je branila svoju kuću, ulicu i grad bila u stanju slomiti zube vojnoj mašineriji koja je na njih krenula. Jer su oni odrađivali posao za koji su desetljićima obučavani, dok oni koji su napadali nisu znali taj posao.  Baš zato kroz ovu simulaciju bojnog djelovanja mi i dalje njegujemo prijenos znanja na mlađe generacije. Jer danas država/sustav više ne uči mlade ljude kako se odrađuje posao na terenu. Mladi danas ne znaju kako se drži linija, kako se paljbeno pokriva suborac, kako se neprijatelj probija po bokovima. Baš zato danas 14 Plaćenika odrađuje šest borbi na stijegove uz konačni rezultat 3:3. Sve dok se jedan borac nije ozlijedio "staračka" strana je vodila 2:0. Nakon što mladići iz naše ekipe sebi odabiru pukovnika, situacija na terenu se počinje mijenjati. Rezultat je 2:1, 2:2, 3:2 i na kraju 3:3. Poanta priče je boj ne bije svijetlo oružje, nego srce (i znanje) u junaka. Tijekom tog edukativnog procesa razdužena je gajba Velebita, da bi na kraju šestorka najupornijih u lokalnoj birtiji uz tri ture pogledala i tekmu protiv gamadi imperijalističke. Iako su naši vatreni na kraju izgubili, nemamo zamjerke na ono što su pokazali na terenu. Lopta je okrugla i falio nam je tračak sreće. Jer znanje (i srce) na terenu su dokazali... |
