| < | studeni, 2018 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
 Trebalo nas je biti više na treningu prema najavama, ali tako je kako je. Martinje je uzelo svoj danak, pa nas na teren izlazi samo devet. Dijelimo se na način da spremna četvorka odlazi u šumu složit sačekušu preostaloj petorci. Pronalazimo jedno potočno korito u središnjem dijelu šume i buksamo se unutra. Igramo na tri života, pa se polako skupljamo kod torbi. Na kraju do nas dolazi Dac i kaže nema smisla dalje jer imam jedan život, a njih su dvojica. Vičemo gotovo Dedi i Spocku. Pošto smo se prvu borbu raspršili kojekuda po terenu, sljedeći scenarij igramo na stijeg uz neograničeni broj života. Ovo je izazvalo strašnu potrošnju bibija u već proćelavoj šumi, pošto se vidio gotovo svaki pokret suprotne strane. Izmjenjivali su se napadi s jedne i druge strane, ginulo posvuda. Pokušavani su proboji po bokovima i sve u svemu bilo je vrlo intenzivno i znojno. U konačnici petorka je imala samo jednu pobjedu, dok je sve ostale dobila četvorka. Razlog je bila bolja suradnja u liniji. Zadnju borbu odrađujemo prema autima, raspremamo se, razdužujemo gajbu Velebita i razilazimo se u sumrak. Do sljedeće prigode...  |
