| < | listopad, 2018 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
 Nakon početnog uzleta u rujnu prvu nedjelju listopada bilježimo pad izlazaka. Jel kriva prva jesenjska magla nad gradom ili visok datum, ne znamo? No činjenica je da nam se nije pojavila lokalna ekipa zbog koje smo iz pričuve izvukli teren koji smo zadnji put odradili u travnju 2016. godine, a prije toga u studenom 2013. godine. Jedan je to od naših naboljih terena, ali koji je malo udaljeniji pa samim time i rjeđe korišten. Kako god desetorku dijelimo na principu četiri Zaprešićanca (bivša Zulu ćelija) plus Deki kontra ostalih među kojima je najstariji pukovnik u miru Dedo. Ostatak čine dva pričuvna časnika plus jedan DVO koji sutra kreće na "Velebit 2018" i njegova cura koja igra prvi put. Prvu borbu mi idemo u dubinu terena i slažemo im sačekušu. Nisu se ni snašli i već je gotovo. Drugu idu oni u dubinu i na isti način metu nas.Treću borbu mi idemo još dublje, ali ovu gubimo jer nas Čiwa i Kum probijaju po desnom boku. Iako smo imali Dedu na položaju nije im mogao ništa zbog otkaza replike. Četvrtu borbu se oni vraćaju nazad i dok guramo prema njima odjednom čujemo - Gotovo! Dedo im je upao u s leđa na liniju i sve ih je pobio s granom. Naime već na početku borbe otkazala mu je replika, ali pukovnika to nije spriječilo da nastavi igru. Išao je naprijed, primao pogotke i na taj način nam otkrivao položaje neprijatelja. Da bi na kraju "silent-kill-ao" njihovu cijelu liniju. Petu borbu radimo u povratku prema autima i iako su Zului mrvicu dominirali ova zadnja bi se mogla proglasit nerješenom jer nam je već bilo dosta, pa samo prestajemo. Vraćamo se u podnožje brda, raspremamo, družimo još malo uz gajbu Velebitskog, te razilazimo do sljedeće prigode. |
