| < | srpanj, 2017 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
|
Tijekom boravka na jugu već tri vikenda pokušavamo okupiti lokalnu podružnicu za trening. Bilo nas je pet-šest iz podružnice 10 i sa njima iz 21 bio bi to pristojan trening. Na žalost ne ide, pa ne ide. I onda tijekom remontnog postupka na vozilu upoznam jednog Ivu. Uđemo u priču i puf - padne ključna riječ airsoft. OK Ive javi budete li organizirali šta. Sutra sjeda sms, bit će nešto u subotu. Prevruće je preko dana, pa će odradit noćni fajt u jednom napuštenom zaselku Dalmatinske Zagore. Tako po onoj kad neće Muhamed brdu, dođe brdo Muhamedu.  Stižemo na lokaciju i opremamo sa nadolaskom mraka oko 21h. Nas troje uz još trojicu domaćih branimo kuću, dok osmorka napada. Nema se šta puno razmišljati. Obrana se dijeli na tri binoma i raspoređujemo jedan u kuću, jedan lijevo od kuće i jedan desno. Hitman i ja završavamo na lijevom boku. Čujemo ih, primamo paljbu i povlačimo se dublje u mrak. Čujem da je Hitman riješen, pa čekam mirno. Čim se upalilo svjetlo rješavam njegovog ubojicu Juru sa osvjetljivanjem i pitanjem "Dal da pucam?". Jer po našem shvaćanju igre ispod deset metara nije u redu. Naravno paljenje svjetla otkriva moj položaj i dok se prebacujem ginem i sam. Kuća je zauzeta i sad nas prebacuju u napad. Naš napad se dobrano oduljio. Ginemo na cesti i oko nje zbog stalnih prodora njihovih igrača. U jednom momentu Xenu i mene rješava Jure s leđa bibijem na metar. Naravno ispričava se, ali... Vraćamo se iz respawna i odlučujemo odradit kuću na ho-ruk. Krećemo na hrpi, svijetlimo i pucamo u sve što se miče. Gubimo ljude, ali gura se. Na kraju kuću uzimamo nas dvojica. Treću borbu mi branimo, ali igra se na ispadanje. I ova je naša, ali to ionako više nikome nije bitno.  Vraćamo se prema autima i jurimo nizbrdo na ponoćne gradele na plaži. Mjesečina, more, meso i pivo. Meni je prekasno za obrok, ali Xeni nije. Jure sjeda za naš stol i ljudikamo malo. Pokazuje mi učinak bibija na jagodici. Jbg Jure kad pucate jedni na druge na metar. "Crne orlove" sam upoznao u Solinskoj šumi još ljeta 2009. na samom početku bavljenja tim sportom i zahvaljujući tom iskustvu shvatio sam kako airsoft ne treba robovati loadoutu i liniji zapovijedanja. Zahvaljujući čemu su i nastali Plaćenici. No sad su u toj ekipi uglavnom nova lica. Podmladak osnivača i mlađe kolege iz DVD-a Gomilica. No ima i nekolicina starih "četvrtaša" tipa Jure i Vjeko. Prisjećamo se uz gradele Duspare i još nekih koje je život odnio u nekom drugom smjeru. Kao i druga Dode koji upravo tuče faturete na relaciji aerodrom - smještaji. Jbg to vam je život na jugu. Dok neki planduju, lokalci se "ubijaju" u uslužnim djelatnostima i gašenjima požara. Koji je i jučer potpaljen na Čiovu među samim kućama. Da bi opožarena šuma postala građevinsko zemljište. |
