| < | ožujak, 2014 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
|
Iako je među nama već bilo igrača sa područja Sisačko-Moslavačke županije, dok nismo "zauzeli" prvu šumu u toj regiji, nisu postojali tehnički uvjeti za osnivanje podružnice 44. Znači sve do jučer. Inače prošli tjedan odrađeno je izviđanje tog područja, pri čemu susrećemo domaćina privatne parcele na početku te ogromne šumetine. Zajednički jezik je brzo pronađen, pošto smo svojedobno služili u istim odorama. Stoga je već za ovu nedjelju dogovoreno testriranje šume, testiranje roštilja i naravno Velebitske. Rečeno - odrađeno. Uz najmanje šest odustajanja u zadnji čas, na teren nam izlazi 20 boraca. Za prvi fajt se dijelimo po "babi&stričevima", te krećemo sa dva kraja terena jedni drugima u susret. Jednu desetinu vodi domaćin, a u desetini koja kreće sa južne strane terena su dvojica koja su bila na kroztjednom izviđanju. Međutim, sjeverna ekipa ulazi sa zapadne, a južna sa istočne strane kanala koji dijeli šumu. Kao rezultat imamo razmjenu paljbe kroz gustiš, ali nemamo mogućnost manevra preko višemetarskog kanala punog vode.  Kako bi riješili navedeno, s naše strane jedan binom kreće u obuhvat po desnom krilu i pronalazi mjesto za prelazak kanala. Dolazimo do njihovog respavna i već tu igra gubi smisao. Nakon razmjene paljbe i par pogađanja na obje strane, shvaćamo kako imamo izmješane linije te više ne znamo gdje ići na oživljavanje. Zaključujemo kako daljnji nastavak nema smisla i prekidamo borbu. Dok čekamo ostale da nam se pridruže, pričamo sa novim dečkima i upoznajemo se razmjenjujući životna iskustva i mišljenja. Zajednički jezik brzo se pronalazi. Pričamo im zašto smo ekipa bez loadouta i linije zapovjedanja, te kome takva pravila idu na ruku, da ne kažemo u džep. Dok se okupljamo ne gubimo vrijeme, pa biramo nove ekipe na principu odabira dva najmlađa - Doa i Žmirka. Prebacujemo se u nešto rjeđi i prohodniji dio šume, te do roštilja odrađujemo još tri brze borbe na ispadanje.  Iako je rezultat unutar-ekipnog natjecanja najmanje bitan, ono što je pritom važno su proces učenja i izvlačenje odgovarajućih pouka i zaključaka. Sve tri borbe pobjeđuje Žmirkova desetina, a razlog toga je bolje razvijanje linije, te koordiniraniji nastup po terenu. Sve tri borbe mijenjani su rasporedi u liniji, pa su "trkački" dijelovi desetine prebacivani sa jednog boka preko sredine do drugog boka. No to nije utjecalo na našu učinkovitost, jer je čitavo vrijeme nastup linije bio koordiniran. Istodobno Doova ekipa nije se pravilno razvijala i pokrivala. Određeni dijelovi su im brzali ili kasnili za ostatkom linije. Kao rezultat bolje smo ih preklapali sa paljbom iz više smjerova, te tako i ostvarivali pobjede. Sve to analiziramo još jednom uz roštilj i pivo, te dogovaramo terene za cijeli travanj. Uz naravno nezaobilazni "Axeman 6.". Jer kuća nije tijesna, kad čeljad nije bijesna... a širenje Plaćeničkog pokreta u zadnjih pet godina to najbolje dokazuje.  foto Brada |
