Nakon dvotjedne pauze sinoć konačno odrađujemo tjedni CQC trening. Na teren nas izlazi 11, od čega petorica Zulua, tri Oskara, dvojica Alfi i jedan Papa. Uz izuzetak dva nova, moglo bi se reći - naša standardna ljetna postava urbane gerile. Dijelimo se pet prema šest i dernjava po mračnim hodnicima i halama može početi. Prvi fajt nas petorica dogovaramo taktiku bit ćemo svi na hrpi i kontra ekipu riješavamo doslovce u nekih petnaest minuta. No već sljedeći fajt se ne držimo dogovorenog, odnosno u želji da pokrijemo što veći prostor raštrkavamo se okolo i gubimo našu raniju prednost. Zbog te iste greške gubimo i sljedeći fajt. No vrativši se na taktiku iz prvog fajta, četvrti fajt opet riješavamo u svoju korist. Pošto se već dobrano smračilo, uslijedila je piva i analiza koja se odužila do 23h i kusur, međutim tek danas (nakon prospavane noći) kužim u čemu je bio problem. Naime u "našoj" ekipi su s nekom čudnom slučajnošću završili mahom teži i nešto slabije pokretni igrači - takozvani sidreni, kako mi to znamo reći. Istodobno u "kontra" ekipi završavaju uglavnom mlađi, brži i trkački orijentirani borci. Znači glavna prednost sidrene ekipe je združena paljba i međusobno pokrivanje, dok trkačka ekipa svoju prednost ostvaruje brzim pojedinačnim prebacivanjem po bokovima odnosno pošto se tu nema klasične linije unutar rasporeda naših snaga. I to je bilo to. Dok je sidrena ekipa nastupala u grupi i paljbeno se pokrivala iz svih smjerova, bila je nepobjediva za pojedinačne trkače koji su "zujali" oko nas. No čim smo se "razbili" na pojedince, kontra strana je pobijeđivala zahvaljujući svojim brzim uletima iz prostorije u prostoriju. Znači bio je to klasičan sraz organizacije i pojedinačnih kvaliteta. A zaključak što bolje prolazi na terenu - izvucite sami. Update: Jučer u nedjelju 21.8. na tajni teren na tajnoj lokaciji nam izlaze dva tima Plaćenika. Bilo je vrlo žestoko, a opis fajta još čeka autorizaciju od one ekipe koja je jučer dobila po tamburi. Jbg to se zove korektnost pri izvještavanju... foto Kukec |