Važno je zvati se Ante

subota, 10.05.2008.

nisan jesan sigurna dal nisan jesan

Oh.
Lonli tajm et houm.
Inače nisam usamljena kad sam sama, al danas jesam. Očistila sam stan, naručila klopu još moram odvježbat i bacit se na pisanje fakin rada za fakin konferenciju.
Ide mi to gori sporije nego što sam mislila. Nisam ja baš tak pametna kak sam uvjerila sebe i druge.
Hm..očito sebe i nisam uvjerrila, vjerojatno druge još i manje...rolleyes
Dopustila sam si slabost juče. Al tek nakon pomne kalkulacije u kojoj je broj njegovih zvanja daleko nadilazi broj mojih.
Slabost je trajala skoro 3 sata. Otpale nam uši i zabolile glave od slušalice.
Iako o tom često mislim, opet sam se iznova začudila tom čudu od njega. Od nas. Jer...iskreno...ni ja ne gorim.
Što se može napisati i kao: "da on gori već bi se ja zavužgala, bi bi..."
Al nisam nikad gorila. Možda malo, samo po rubovima. A i on je.
I tako...moje drago zlato, moj dječak, moj simpatični letač, moj Raymond.
I kako se ne čuditi ljubavi koja ima sto lica i kad ne nestaje nego se pretača i prelazi iz jednog u drugo.
I svako je lijepo i svako je vrijedno, najljepše dosad, tako je rekao.
I baš svako je nedovoljno da budemo sretni vani. Gdje smo udaljeni silnim kilometrima..i silnim godinama.
Reći ćete,da je to to, bilo kakva udaljenost ne bi bila problem.
Znam.
I da ovako ne znači ništa i nije ništa.
Znam.
Al u mom koordinatnom sustavu znači puno.
I značit će.
Što ne znači da nema mjesta za druge veličine.


- 15:31 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.