nedjelja, 27.05.2018.

Vitruvijev čovjek



U kosmografiji mikrosvijeta ja sam Priroda, ona što pamti sva vremena koja su prošla a savila su se poput puža u arondismanima duše i kao proizvodeća priroda (natura naturans), stvaralačka, imanentna sam onom Vitruvijevim čovjeku koji širi ruke u krugu vječitog nadanja, beskonačno bivstvujuća - Deus sive natura.
Svakoga jutra oblačim se u ljubav i stavljam nakit vjere, spremna da otkrivam sve one skrivene dragocjenosti koje će me oslobiditi od stvari kojima bi me svijet htio zarobiti. Tvoja Prisutnost su uslišene molitve. Ljubav mi daje krila a osjećaj gravitacije prizemljuje. Mislila sam (kao Spinoza) da je uistinu moguće tuđu mržnju pobijediti ljubavlju i na taj način promijeniti ljudsko srce koje mrzi. "Samo ljubav mijenja ljudsku dušu" a svi mi koji vjerujemo u ljubav, svi mi smo (poput Nietzchea) pomalo spinozisti!

Ja sam Priroda, a Ti si moja samotnost koja mi oduzima dah, da bismo samovali u dvoje. Sjetila sam se razbijenih ogledala, prosute soli ...i svih svojih trapavosti, sjetila sam se svih onih pukotina u zemlji po kojima sam gazila, nesvjesna koliko ih život može produbiti, srodila se sa njima, jer ja sam Priroda - plesačica radosti sa cvijećem u kosi.
13:53 | Komentari (8) | Print | ^ |

<< Arhiva >>