srijeda, 02.05.2018.

Voz



Današnji vozovi su brzi, a ljudi umorni od zemaljskih puteva i brzih protoka nevidljivim žicama. Na razboju vremena izlazi pogruženo tkanje.
Tvoja ramena su tu kad ništa drugo ne drži u našem teškom vremenu.
O nešto udara more a treperava svjetlost uzdiše i živi noć.
U radosti i tuzi, uvijek si samo ti u mom životu, a život se čini lakšim iz tvoga glasa.
Razodjenuću sujetu, doći tiho hramu i uzdići se u tišini iznad vrha tornja crkve...

Plandišta su pusta, svi su negdje drugo, pomahnitali od brzine vremena, žestine putovanja i promicanja života.

Odlazi Voz.

19:24 | Komentari (15) | Print | ^ |

<< Arhiva >>