subota, 10.03.2018.

Glas od stakla



Hodanje između kišnih kapi i plutajuća nježnost dodira sunčevih zraka, portret je dana hladne ljepote i žene toplih očiju.
Mješavina osrednjeg i genijalnog. Od neizrecivog skuplja se grlo.
Razvrstavam misli u redove i kolone, točim dnevnu dozu strpljenja u čašu.
Mikrokosmos spava.
Kolonije travčica, slamčica i suhih grančica gledaju pogledom prazno u prazno. Čuje se samo ljuto mrmljanje vjetra u njima.
Očvrsla je hladna zemlja. Izmamiće sunce pupoljke života, magija će ponovo cvjetati u njoj i život će biti radost.
Dorecivom otpuštam glas.
18:48 | Komentari (20) | Print | ^ |

<< Arhiva >>