četvrtak, 08.02.2018.

Kapi tišine



Napolju kiša, a ti me čudno posmatraš kroz zamagljene prozore. Krilo je odškrinuto i kroz uski otvor struji svježina koju kiša donosi, a ja je ispijam kao mlijeko.
Čujem otegnuto dozivanje:
- Tiiiiiii...!
Zove dugo i glasno, pa naposljetku zaćuti. Zatim iz nastale tišine čujem sopstveni glas:
-Da,da, Jaaaaaa...!
I dalje me fiksiraš pogledom, a da pri tome ne znaš da mi u tom trenutku ništa na svijetu nije tako važno, blisko i potrebno kao taj reski mlaz svježine, jedino moje dobro i sve do čega mi je trenutno stalo.
Muzika dozivanja Ti-Ja, zrcali kao svijet u kapima i odzvanja sobom.

Svijet se i dalje (o)kreće i mijenja, nosi ga vječita smjena i igra snaga koje se tajno žele i dozivaju, zbog čega se nikada ne sreću. Samo se čuju kapi tišine.
15:20 | Komentari (12) | Print | ^ |

<< Arhiva >>