četvrtak, 23.11.2017.

Život vječnog kruga



Iza živopisnih brežuljaka slivenih ujedno, sunce je dobacivalo svoje poslednje zbogom, palila su se ulična svjetla, a mjesec, svjetiljka noći, počeo je da se otkriva iza oblaka i pokazuje svoj vedri lik. Dugo sam se zadržala čeprkajući po uvelom lišću prosutom po ulicama; s tugom gledam uprizorenu prolaznost, jer tužno je osjetiti zimu koja se uvlači u kosti, u život i da, slušajući ga kako glasno šumi: ne diše više.

Vraćam se životu i tonem u zelene dubine još svježeg lišća, tamo gdje je srce njegovo i duša njegovog života i pitam se: gdje se sada nalazi?

Iznova polako prelistavam stranice godišnjih doba i naših doba, sve misli, strasti, dane zanosa, dane tuge, treptaje nade, kidanja u duševnim mukama.
Sve sada vidim prolaznim, i poželim da je to lišće zelena, mlada trava i da mogu leći u postelju njenu meku.
13:59 | Komentari (29) | Print | ^ |

<< Arhiva >>