Čekajući invalidski autobus da me odveze doma družila sam se nekoliko minuta sa ovim gospodinom koji ponosno stoji na ulasku u Petinjsku ulicu

Jedna blogerica je postavila divno pitanje i dala mi temu za današnji tekst na mom javnom dnevniku pa ću pokušati u nekoliko redaka objasniti sebi što bih napravila da mogu nešto ispraviti iz prošlosti svoje a moja prošlost je bila zamršena i puno toga bih mijenjala da se može ali pokušat ću pišući ovaj tekst da se vratim u prošlost i ispravim jedan krivi potez koji je moj život skrenuo u pogrješan smjer samo zato što nisam pratila putokaz na stazi života.


Preko svoje prijateljice (nazvat ću je x) upoznala sam osobu (nazvat ću ga c) jer radila je s osobom c u istoj firmi i molila me da je nazovem kako bi mogla ona biti u njegovoj blizini nekoliko minuta jer joj se sviđa, ispunila sam joj želju ne nadajući se da ću ja za samo dva mjeseca kasnije osobno upoznati osobu c te krenuti s njim u avanturu života koja je moram priznati bila divna i trajala je dosta dugo ali ja nisam znala, da nisam znala da u životu osobe c postoji netko jer bili smo stalno jedno pored drugog.
Kada bih mogla vratiti taj dio svoje prošlosti osoba x me ne bi mogla nagovoriti da je zovem i tada ja ne bih upoznala osobu c, tada se ne bih udala iz inata, ne bih imala ništa osim sebe i svoje slobode. Kada bih barem mogla vratiti vrijeme bila bih sretnija.

Danas sam pola dana pokušavala postaviti blogove koje pratim u svoj dashboard ali jedino sam uspjela staviti jedan otvorila sam na traci pratim ovaj blog u označeno polje postavila link bloga koji želim staviti na moju listu kliknula na opciju spremi ali ništa nema na dashboard osim jednog bloga i zato trebam pomoć kako da na dashboard postavim blogove koje volim čitati.

Na Blog hr dolaze neki novi blogeri i ima nas starih, Blog hr ima i svoju čitalačku publiku i sve ostalo što jedan blog servis mora imati, on raste iz dana u dan samo mi koji smo tu to ne primjećujemo jer nemamo vremena primijetiti. Ovdje ima dosta kvalitetnih tekstova i dosta kvalitetnih osoba s toga dok je Nove tv i ljudi koji vole pisati bit će i bloga hr.
Potaknuo me na ovaj tekst jedne blogerice koji sam sada pročitala jer njezine tekstove čitam ali ne komentiram jer moj komentar na njezinom blogu bio bi suvišan ali morala sam napisati ovo jer mislim da se čitanost i održanost bloga ne mjeri po broju komentara ispod pročitanog teksta nego postoji nešto drugo a to bi drugo bar ona koja ima iskustva s pisanjem trebala znati ja ne znam i mogu samo pogađati a moj pogodak može biti i krivi.
Neki su se zasitili pisanja pa su prestali, neki rade previše pa od umora ne stignu napisati niti retka, neki pišu jer pišu da bi nešto napisali, neki komentiraju jer vole komunikaciju samo se ta komunikacija ne odvija dugo jer ni za komunikaciju nemaju vremena. Ponekada komentar nema veze s napisanim tekstom ali je vlasnik napisanog teksta zadovoljan ili nije zadovoljan napisanim komentarom sretan znajuć da postoje osobe koje prate njegov način pisanog izražavanja a blog zato i postoji.
Blog postoji da bi se mi pismeno izražavali, da bi ostavili trag o sebi i radi sebe. Nekada smo svoje misli pisali u bilježnicu i s vremenom čitali tekst sami, a danas dijelimo svoje misli i dozvoljavamo da drugi te misli vide da komentiraju i s nama komentarom komuniciraju koliko i kako žele ali ne brojimo komentare nego pokušavamo zahvaljujući njima ispraviti sebe ili komentatoru odgovorom pokazati da je o nama sebi stvorio krivu sliku te i njega upoznati ako nas je volja čitajući njegov napisani tekst.


Znam da nisam pametna ali isto tako znam da Blog hr ima svoju kvalitetu bolju no neki blog servisi jer ovdje su kvalitetne osobe s kvalitetnim tekstovima koji zanimaju čitalačku publiku a i nas blogere i s toga Blog hr će opstati i čitat ćemo i komentirati tekstove koji su nam zanimljivi jer zbog manjih broja komentara ispod teksta jedino vlasnik blog stranice može svoj blog zatvoriti a Blog hr će i dalje svakodnevno imati i nove osobe koje vole svoje misli pisati i dijeliti javno s čitalačkom publikom jer kvaliteta blog servisa mjeri se ne komentarima nego čitalačkom publikom koje ima dovoljno jer na Blogu hr ima dosta kvalitetnih tekstova u svim područjima.

Oznake: odgovor lastavici

Na današnji dan u 5,13 ugledao si svijet i moj život ponovno je dobio smisao, SRETAN TI ROĐENDAN sine moj, moj anđele
voli te mama

Oznake: moj fotografski uradak

Volim se družiti, volim pričati (mi smo društvena bića, tako kažu) ali u posljednjih tri mjeseca družim se samo sa samom sobom, tekstovima s bloga, knjigom o vješticama koju sam pronašla u e obliku. Imala sam namjeru putovati do RIJEKE ali toliko me na desnoj nozi boli mišić da ni ne spavam više od tri sata sjedeći u kolicima jer kada legnem u krevet bolovi su nesnosni i ne mogu ni zaklopiti kapke.
Bila sam na kontroli i dobila novu terapiju jer stanje se pogoršalo a hoće li ova terapija pomoći ne znam još dok za mjesec dana ne obavim kontrolni pregled.
Nedostaje mi društvo, kavica u mom kafiću, nedostaje mi druženje s ljudima izgubila sam volju družiti se sama sa sobom jer ni druga ja više nema snage trpjeti zatvoreni prostor i moje ne spavanje.
Moja jedina prijateljica je daleko, komuniciramo mailom ali ne želim joj reći da sam doma mjesecima sama sa sobom i bolovima jer znam da bih je rastužila a konačno je sretna i uživa život kakav je zaslužila svojom dobrotom.
Znam da moram "stisnuti zube" i krenuti ali još malo, samo malo vremena mi treba da krenem van.

ps hvala čapapi Floyd na savjetu

Razmišljam sada kakav sadržaj teksta napisati da bi privukao bar malo pažnje, ništa mi ne pada u blesavu tintaru, jer već dugo nemam iskustva kao što ima Julija koja je pala s Marsa, nemam nikakvu humorom okruženu dogodovštinu poput Mece, ne putujem nigdje kao Lastavica, nisam dobra u politici poput Lavice, Ne znam pisati stihove kao Adriano ili Stefano, nisam vična kuhanje poput Kalorijskog, niti pravim kolače kao Gurmanka, a u razdoblju mog školovanja razmišljala sam i nadala sam se da ću biti novinar te da ću raditi na radiju kao spiker (emisiju u kojoj ću biti u kontaktu sa slušateljima), ali ta želja ostala je moj neostvarivi san poput ovog jer ja znam da ne znam i ne mogu biti zanimljiva nikome osim sebi jer sama sebi sam najbolja i najdraža i imam prijatelje koji su tu uz mene iako mi nikada ništa pametno ne pada u moju tintaru.

Sa svojih 16 godina nisam ni znala da imam sposobnosti zapažanja na daljinu i da mogu osjetiti da netko treba pomoć kako bi prebrodio zapreke koje mu iz određenih razloga ne dozvoljavaju dalje tek kasnije sam shvatila da se nedostatak nečega nadopunjava nekom čudnom sposobnošću ali nisam znala da ja to mogu ali s godinama sam primijetila da mogu ako želim, ali ne mogu to iskoristiti na sebi. Osjećam nešto i često mi dolaze ljudi i sami se otvaraju a ja im govorim nešto što kasnije zaboravim ali nakon nekog vremena mi se jave i kažu "Vi ste meni tada i tada rekli to i hvala vam puno jer ste mi pomogli".
Koliko znam sebe oduvijek su me privlačile priče o vješticama, danas tražim takve knjige ili serije, imam slike nepoznatih osoba ispred sebe koje sretnem a da se ni ne nadam uživam u tim svoji sposobnostima koje me ne iscrpljuju nego mi daju snagu da se podignem i krenem dalje nadajući se da ću jednom susresti osobu koja ima isto takve sposobnosti i koja se osjeća ponekada kao vještica jer ja se tako osjećam.


Postoje vještice modernog doba.

Divno je to se u lijepi grad Opatiju vratila glazba i što prije biranja pobjednika za Euroviziju možemo slušati dobru glazbu, ali kada krene onaj natjecateljski dio koji će pjevač, tekstopisac, kompozitor predstavljati našu zemlju na tom natjecanju tada je najbolje raditi nešto drugo jer naš žiri a ni mi koji imamo pravo glasa nemamo sluha da na Eurosong pošaljemo neku pjesmicu koja će zabavljati publiku diljem Europe.
Ovogodišnji naši kandidati izgledali su ni kao da se više žele zabavljati u Opatiji nego predstaviti sebe i svoje pjevačke sposobnosti a o pjesmama da i ne pišem jer po meni je samo Nižetić morao pobijediti s obzirom na to da je na pozornici pokazao uz glasovne sposobnosti i svoje plesačke sposobnosti a takva vrsta pjesme na Eurosongu može uči u finalni izbor, a što se tiče stvarnog pobjednika naše Dore po mom sudu neće ući ni u polufinalnu večer jedino ako predstavnici drugih zemalja dobe virozu i izgube glas tada se možemo nadati da će taj mladić doći na glavnu binu Eurosonga u Izraelu.
Ona Lili da je pobijedila tada bi barem pokazala kakvo kvalitetno donje rublje postoji u našim trgovinama i prodaja tog donjeg rublja imala bi za nas veliku korist jer konačno bi naša tekstilna industrija imala posla i veliku dobit.
Obitelj Huljić bi trebala promijeniti svoj cijeli aranžman jer sve su pjesmice rađene po kalupu a taj kalup je istrošen.


Već godinama nemamo kvalitetnog predstavnika za Eurosong a imamo kvalitetnih pjevača samo što nam žiri ni publika koji glasaju nemaju sluha te zato već godinama ne ulazimo ni u polufinalnu večer Eurosonga ma gdje se god taj Eurosong održavao.


Pobjednik je užas ali tko sam ja da sudim, bilo bi bolje da je pobijedio Brutalero a pjeva Nižetić i puno je veselija pjesmica od Sna koji pjeva Roko sa velikim anđeoskim krilima i bijelim frakom.
Nisam sigurna da ćemo sa pobjedničkom pjesmom ovogodišnje Dore ući u finalnu večer Eurosonga koji se održava u Izraelu.

Oznake: Video skinut sa youtube

Uskoro mu je rođendan a ja nemam ideju što mu kupiti, naravno ima želju a ja mu tu želju ispuniti ne mogu jer njegova želja nije jeftina
Kako mu kupiti Dinamovu trenirku i kopačke?

Oznake: Kiki

Bila sam danas na kontroli rane na nozi i dobila novu terapiju jer stanje se pogoršalo, gel, dvije vrste obloga, antibiotici, tablete za bolove, magnezij su sada moji doručak, ručak i večera.

Danas ću napraviti nešto na brzinu fino a jestivo, oguliti ću jedan veći krumpir, narezati na vodoravne ploške 1 centimetar debljine, malo ga blanširati u dobro zasoljenoj vodi a zatim ga onako toplog panirati i staviti u fritezu na tri do pet minuta, u međuvremenu ću napraviti rikulu na salatu malo više zakiseljenu jer volim kiselo tako da ću imati osjećaj da u tanjuru imam fino pohanih šnicl, a ne krumpir koji je naravno ukusan i fin obrok s dosta kalorija.
Od jednog većeg krumpira dobijete 4 velike pohane ploške.

dobar vam tek

Oznake: omiljeno jelo

Za mene (magarca) je blog mjesto gdje iznosim svoje misli i dio sebe onako kako meni odgovara da se izražavam iznoseći dio istine o sebi zato što ja to tako želim i sama sebi pomažem pišući shvatiti tko sam ja, te koliko sam i kakve sam greške napravila znajući da ih nikada neću ispraviti ne zato što ne mogu, ne zato što ne želim, nego zato što su i greške dio života.
Moj način izražavanja naravno nitko ili rijetko tko može prihvatiti, može me pohvaliti ili kritizirati koliko ga volja ali vrijeđanje mene (magarca) ili nekog drugog tko iznosi i piše na svom blogu onako kako se voli izražavati nije normalna komunikacija niti ponašanje osoba koje komuniciraju na frustrirajući način samo zato što su pomislile da bloger piše tekst o njima a uistinu bloger samo ima temu koja interesira njega i istomišljenike.

Da, nema kritičara u komentarima tada mi ne bi znali kolike su uistinu naše vrijednosti jer kritičari su obrazovani a mi ostali smo osobe koje nemamo kvalitetno obrazovanje da bi kritičarima bili alpari jer jedino oni (kritičari) znaju tko piše istinu a tko ne. Mi smo primitivni za kritičare ali od sebe i svoje istine nikada nećemo pobjeći ma koliko god to obrazovanim kritičarima smetalo. Oni vrijeđaju, oni kritiziraju a kritiku ne prihvaćaju iako znaju da nisu idealni i da na kritiku dobiju odgovor kakav su zaslužili u sklada s njihovim bahatim izražavanjem jer oni smatraju da samo oni znaju pisati i da jedino oni vrijede a drugi su po njima glupi ne obrazovani i nepismeni.

Svi mi imamo obrazovanje, volimo pisati, komunicirati, upoznati druge i sebe preko pisane riječi za svakoga od nas na blogu ima tekstova koji su po našem guštu a za kritičare uvijek imamo odgovor.

Kada pišeš i kako pišeš u tekstu koji pišeš ustvari otvaraš sebe, pokazuješ napisanim tekstom tko si uistinu ti, da ti što pišeš te rečenice i dijeliš ih s drugima kako bi te i drugi upoznali onakvu kakva jesi uistinu. Neke stvari što skrivaš i od same/og sebe nesvjesno staviš na papir u tekst koji pišeš i da to si ti, to si uistinu ti onakav/onakva kakva si inače ali u vanjskom svijetu pokušavaš sakriti tu svoji stranu.
Voliš stihove, pišeš ih, voliš likovnu umjetnost, crteže pokazuješ, sve što voliš dijeliš na papiru s drugima nadajući se da ćeš tako steći istomišljenike ali stekneš tako i protivnike jer dosta toga o sebi moraš zadržati za sebe, ne smiješ na papiru ispisati istinu jer ona, da istina mora biti sakrivena od očiju javnosti iako pišeš da bi lakše upoznao/la sam/u sebe i da pomogneš nekome da ne napravi kroz život krive korake kao što si ti ali ti to ne smiješ jer tvoja istina boli druge više no tebe samu/og.

Istina zlatna vrata otvara i od istine se pobjeći ne može.

Odlučila sam danas gdje ću otići napuniti baterije zahvaljujući blogeru NF, posjetit ću Rijeku i provesti tamo od jutra do večeri, možda tamo sretnem NF-a u šetnji s Jinom i njegovom drugaricom pa odemo negdje na fine ćevape.
Rijeko uskoro dolazim da te posjetim.

Mjesec je ljubavi ali kako znati da nekoga voliš kada si počeo ne voljeti sebe i sve to je vezano s tobom, jer za tebe ljubav ne postoji. Ona je nestala, otišla od tebe iako se trudila da shvatiš da ti je potrebna jer ako se u tebi izgubi ljubav tvoja duša polako umire i ništa bez ljubavi smisla nema. Ljubav je potrebna jer te vodi kroz životnu stazu i onda kada se sreća zagubi jer ljubav je prijateljica koja te nikada ne pušta iako joj ti ne dozvoljavaš da bude uz tebe.

Osobe s invaliditetom koje imaju neki od nedostataka mogu biti korisne društvu u kojem žive samo im se mora pružiti prilika da to i budu. Osobe sa fizičkim i lakšim psihičkim posljedicama se školuju i na kraju svog školovanja imaju kvalifikaciju i svoju stručnu spremu ali rijetkima se pruža prilika da rade za ono što su školovani.
Mi možemo pjevati, plesati, baviti se sportom, rađati djecu, kuhati, oblačiti se, kupati se, nasmijavati, plakati i rasplakati druge. Možemo sve u skladu svojih psihofizičkih mogućnosti. Da mi smo dio društva u kojem živimo ali se stalno moramo dokazivati i sebi i drugima.
Mi ne možemo biti kirurzi, piloti, stjuardese, biti miss na izborima ljepote ali možemo na drugi način biti korisni društvu u kojem živimo jer iako smo osobe sa invaliditetom i mi smo ljudi koji žive život u skladu sa svojim mogućnostima i da, da ne zaboravim, mi imamo razumijevanja za sve ali rijetki imaju razumijevanja za nas.
Mi se trebamo izboriti za svoje mjesto u društvu, kada samo dokazali da smo isti kao zdravi tada smo dio skupine koja ne gleda naš invaliditet nego gleda kao i sebe i ostale koji nemaju nikakav nedostatak.

"ti imaš vidljivu manu, a pitaj se što je sa mnom koji imam ne vidljivu manu, takvima je teže no tebi vjeruj mi na riječ"

Kreneš na školovanje kao osoba s invaliditetom, zdravi te gledaju kao da si pao s Marsa u njihovu sredinu, bježe od tebe poput gazele jer razmišljaju da je tvoja bolest prenosiva i na druge, tijekom školovanja se dokazuješ da imaš vrijednosti usprkos svom fizičkom nedostatku i tako ti prođe četiri godine fakulteta a da se družiš sam sa sobom jer i nakon svega kolege kojima si pomagao da polože ispit u tebi vide Marsijanca.
Tijekom života uvijek se dokazuješ jer tvoj fizički nedostatak je prepona koju nitko, baš nitko ne želi dotaknuti.
Ako nekom nepoznatom i tebi nevidljivom spomeneš da si osoba s invaliditetom nekoliko minuta povratne rečenice nema a zatim napiše ono "žao mi je" i naravno postoji jedan ali jer većina ima sliku da osoba s invaliditetom za sve baš za sve trebaju tuđu pomoć jer nisu samostalne i naravno da griješe ali to osobi koja te ne poznaje i ne vidi ne možeš dokazati niti pokazati.
Naravno za takvo razmišljanje nisu krive te osobe koje te ne poznaju nego predrasude koje su stvorene u glavama fizički zdravih osoba o osobama koje imaj fizički nedostatak te umjesto nogu koriste štake ili invalidska kolica. I mi smo zdravi ljudi samo to imamo vidljivu manu koja zdravim osobama stvara prepreku koju nikada i nikako ne mogu preskočiti a možda jednom hoće.
Osobe s invaliditetom su samostalne samo što im treba malo više vremena kod pojedinih radnji ali uvijek se moramo fizički zdravim osobama dokazivati jer bez dokazivanja kod zdravih pojedinaca postoji ono "žao mi je" ili "ali" jer njima je osoba s invaliditetom teret u njihovim glavama.

Poslala mi jedna banka jučer dopis o dugu od 300 kuna i imam rok 15 dana za uplatu u protivnom će dug staviti u postupak ovrhe. Čitam dopis i smijem se jer taj račun je odavna zatvoren a koliko se ja razumijem u bankarsko poslovanje, nikada se ne zatvara račun ako je na njemu i minimalni dug, pa tako ja sutra s tim dopisom idem u najbližu poslovnicu da ustanovim aljkavost bankovnog sustava jer glupo je da me opominju za dugovanje po računu a račun već duže vrijeme ne postoji jer je zatvoren od strane bankovnog službenika.


ps. dopis me natjerao da sutra izađem iz stana

Odlučila sam na nekoliko dana otići iz Zagreba da napunim baterije ali tek kada u ponedjeljak odem na autobusni odlučit ću odredište jer jedino u novoj sredini napunit ću svoje baterije i osjećati se jaka za čekanje ishoda koji koliko mogu primijetiti neće skoro jer još uvijek se dokumenti ne nalaze na Sudu koji bi trebao donijeti konačnu odluku ostavinskog postupka.
Iako znam da su dvije presude u moju korist napeta sam jer mi maćeha ne dozvoljava pristup u nekretnine koje nikada nisu bile njene nego moje jer moj otac se odrekao svega u korist mene davne 1984 i to nije opovrgnuo za života.
Moram otići malo u novu sredinu jer jedino tako bit ću mirnija.


ps. gdje je nestao moj post od sinoć, zašto ga nema na listi?

Već nekoliko mjeseci razmišljam da si nabavim papigicu tigricu i sve potrebno za nju kako bih imala u stanu nešto što možeš naučiti govoriti jer treba i pričati s nekim kada si sam ali sam toliko bezvoljna da će moja nabavka papige tigrice još malo biti na počeku. Kada je nabavim svakodnevno ću joj govoriti "kako si glupačo" i naravno ona će to jednom izgovoriti a nadam se svako jutro kada se ustanem i kada joj budem stavljala hranu i vodu jer to njeno pitanje "kako si glupačo" podsjetit će me koliko sam glupih nepromišljenih poteza napravila u svom životu koje naravno nikada, baš nikada neću ispraviti. "Ti si budala" bit će druga riječ koju ću tu malu simpatičnu tigricu naučiti jer jesam budala sam jer još uvijek se nadam da ću pronaći ono što tražim dugi niz godina.
Uz tu papigu neću biti sama, ona će me naučenim riječima podsjetiti da nikada, baš nikada neću ispraviti svoje greške a i pričajući tako razbit će tišinu koja je postala teška, samo trebam skupiti snage i otići kupiti papigicu tigricu koju ću naučiti izgovarati samo dvije rečenice.

Pisati ima smisla jer to je terapija za misli, terapija za održavanje rada moždanih stanica jer dok se piše tada razmišljaš o tekstu koji pišeš kako bi te napisane rečenice imale neki smisao ako ne za druge onda za tebe jer pisanjem pomažeš sebi da shvatiš kakva si osoba uistinu a pri pisanju zaboraviš da si u stvarnosti drugačija osoba jer pisanjem teksta pokazuješ istinskog sebe ali naravno rijetko tko te razumije kada pročita tvoj tekst a tebi je samo bitno da pisanjem razumiješ sam sebe, da tako pokažeš sebi tko si ti uopće, jer te napisane riječi izlaze iz tvoje duše.
Pisala bih o sebi, da o sebi ali ja sam samo sebi zanimljiva zato ću još malo razmišljati o odluci pisanja o sebi, pisala bih o njemu, da o njemu ali o njemu pisati ne smijem zbog same sebe jer dosta toga o njemu, da o njemu mora ostati moja, samo moja tajna, a možda i jednom napišem o njemu, baš o njemu jer on, on stanuje u mojoj duši koja se ne pišući ništa guši.

Oznake: tko sam ja