Kada pišeš i kako pišeš u tekstu koji pišeš ustvari otvaraš sebe, pokazuješ napisanim tekstom tko si uistinu ti, da ti što pišeš te rečenice i dijeliš ih s drugima kako bi te i drugi upoznali onakvu kakva jesi uistinu. Neke stvari što skrivaš i od same/og sebe nesvjesno staviš na papir u tekst koji pišeš i da to si ti, to si uistinu ti onakav/onakva kakva si inače ali u vanjskom svijetu pokušavaš sakriti tu svoji stranu.
Voliš stihove, pišeš ih, voliš likovnu umjetnost, crteže pokazuješ, sve što voliš dijeliš na papiru s drugima nadajući se da ćeš tako steći istomišljenike ali stekneš tako i protivnike jer dosta toga o sebi moraš zadržati za sebe, ne smiješ na papiru ispisati istinu jer ona, da istina mora biti sakrivena od očiju javnosti iako pišeš da bi lakše upoznao/la sam/u sebe i da pomogneš nekome da ne napravi kroz život krive korake kao što si ti ali ti to ne smiješ jer tvoja istina boli druge više no tebe samu/og.

Istina zlatna vrata otvara i od istine se pobjeći ne može.