Kada pišem tekstove koji se daju komentirati na sve mile načine i kada se može na pojedine teme komunicirati tada komentara ima u malom broju, a kada napišem priču koja se striktno ne dotiče mene tada se komentira jer čini mi se da i kratka priča nevezana za mene daje materijala da mi se javi i da me se savjetuje u skladu sa onim što sama osoba zaključi kada pročita tekst koji je tematike koju ja obožavam.
Imala sam nekada 16 godina i čitala sam dosta ljubavnih romana pa sam tako počela pisati priče erotskog sadržaja pod pseudonimom slušajući razgovore u kafiću ili školi i ispisala sam po nekoliko stranica romana koji sam uredno isipkala na pisaćoj mašini te poslala u jedan časopis koji je bio popularan ne nadajući se da ću dobiti dopis da nastavim pisati dalje i da samo dostavim podatke zbog isplate honorara koji se plaćao po broju kartica.
Slušajući priče drugih stvarala sam svoje tekstove, naravno da su neki dijelovi bili onakvi kakvima sam ih stvorila ja jer u toj dobi nisam znala ništa osim onoga što sam o takvim situacijama čitala ili čula iz razgovora drugih.
Sada pišem povremeno kratke priče ljubavnog sadržaja jer mi tako odgovara s obzirom da se mora paziti izražavanje na javnom servisu, a te kratke priče pojedince tjeraju da pomisle kako sam narcisoid i da pišem o sebi, e pa moram takvima napisati da pišem priče o onome što čujem kada sam negdje a to što ih sadržaj priče podsjeća na mene samo je dokaz da su iz nekog razloga povezani sa osobom o kojoj sam nekada pisala, a kako znam da jesu neka pokušaju saznati jer znam da su i to sposobni.

Razmišlja često o svojoj pogrešci ali nikako da skupi hrabrosti priznati ženi koju je istinski volio jer takvo što muškarci nikada ne rade jer od njih se očekuje da nikada ili rijetko pokažu svoje osjećaje prema osobi koju trebaju više no "kap vode" jer žeđ za pravom osobom ne prestaje nikada, pa ni onda kada si "vezan lancima" koje nikada nećeš imati snage rastrgati sa sebe.
Ako i priznaš istinu osobi koju si volio i koju voliš tada odjednom prestaneš komunikaciju jer se bojiš reakcije suprotne strane ne znajući da se ona ne može koliko god želi pomaknuti dalje od mjesta na kojem ti je rekla "nikada te neću napustiti, čak ni tada ako ću pripadati drugom."
Razmišlja često, osjeća je u svojoj blizini ali nema hrabrosti da joj se približi i gledajući je u oči prizna svoju pogrešku.

Teško je priznati da voli varati jer nije svjestan da tako zavarava sam sebe, ali ako imaš i volje i snage prihvatit ćeš njegovo varanje pod normalno jer svjesna si da većina vara jer im odgovara mijenjati a njihovo je samo njihovo i mora ostati njihovo. Teško je pronaći idealnog koji će biti s jednom ali ima ih, da ima ih u manjem broju.
Mogla bih o tome napisati puno više, ali i onako moje švrljanje nije zanimljivo pa neće biti ni ova tema i zato ....

Tvoje malene ručice i oke pamtiti ću uvijek anđele moj
Sretan ti rođendan sine

Kažu ljudi da samoća ubija čovjeka ali tako je lijepo ponekada biti sam jer možeš potpuno upoznati sebe, možeš analizirajući sam sebe shvatiti svoje pogreške, ljutiti se zbog toga i sam sebe kritizirati, te nakon toga ustanoviti da vrijediš koliko vrijediš i da možeš i moraš sam sebi reći poneku blagu riječ jer i to pomaže kada si sam.
Kada si sam sa sobom možeš i plakati cjeli dan i tako izbaciti svu gorčinu jer tada ti nitko neće postavljati pitanja na koja imaš odgovor a odgovor tvoj osobi ne možeš dati jer znaš da i ta osoba u sebi nosi svoje probleme.
SAMOĆA POMAŽE, STVARNO POMAŽE DA UPOZNAŠ SEBE

Sjedim i promatram dim prve jutarnje cigarete koju radim sama uz pomoć motalice jer sam se navikla kupovati duhan na kiosku i to je velika razlika u novčaniku s obzirom na cijenu cigareta u kutiji na kojoj su sada slike koje izgledaju kako izgledaju ali ja ih ni ne primjećujem mislim da bi slične slike trebale biti i na bocama u kojima se nalazi alkoholno piće.
Sada sam sigurna da će mi se javiti protivnici pušenja ali isto tako se nadam da će me podržati protivnici alkohola jer ima nas ali u manjem broju od protivnika pušenja.
Moja pokojna baka živjela je sama i nije bila pušač niti je itko od pušača pušio u njezinoj blizini a uzrok smrti bio je karcinom pluća pa sada neka mi neki pametan nepušač to objasni.
Napisala sam ovih nekoliko redaka jer mi je dosta da se nama pušačima brani a alkoholičarima ne iako bi pojedincima trebalo zabraniti piti zbog njihove agresivnosti zabranu točenja alkohola nitko nikada ne spominje ma tko god bio ministar zdravstvenog resora.

Jedva čekam kritike jer nepušači vole kritizirati najviše oni koji su nekada pušili a sada čuvaju pluća.

Piše mi se jer pisanjem skrenem svoje misli ali moje pisanje nije interesantno jer pišem tekstove koje jedino mali broj osoba razumije. Pisala bih jednoj osobi ali ta osoba nije tu njemu sam mogla reći sve on me je slušao, on me je razumio, mogla sam pred njim i plakati i smijati se, mogla sam pokazati bijes i nikada, baš nikada nije me kritizirao, nije mi govorio da ga ne interesira moje brbljanje a sada kada mi on treba pišem ali ne bih smjela jer nisam jedina koja ima muku a drugima moje muke nisu muke jer imaju svoje.
Sjetim te se često jer tvoja dobrota je nešto što se nikada ne zaboravi.

Kada nekom slučajnom prolazniku poželiš dobar dan ili mu podariš osmijeh tada primijetiš začuđen pogled i pomisliš da si ga s takvom gestom iznenadio jer on je zamišljen i hoda ulicom razmišljajući o problemima kojih svi mi već dugi niz godina imamo na pretek. Kada razgovaraš s pojedinim ljudima koji ti se približe tada u njihovom glasu primijetiš da su željni razgovora a znaju da tim razgovorom neće pomoći ni tebi ni sebi te samo oboje izgovorite "dobro sam, što drugo da kažem" jer ako kažete nešto drugo dajete toj osobi još i svoju muku a i onako on svoju nema s kim podijeliti.
Izgubilo se sve u posljednje vrijeme, ništa nas nikoga više ne veseli jer živimo kako živimo i pokušavamo živjeti u ovom vrtlogu kapitalizma ali vidimo da samo pojedinci uspijevaju jer znaju krasti i slobodni su jer godinama im se dokazuje krivnja a sve dok se njima to dokazuje slučajni prolaznik će biti zamišljen i iznenađen kada mu netko poželi od srca dobro jutro ili mu podari osmjeh samo zato da bi na jedan tren vidio da ga netko tako zamišljenog razumije.

Umjesto svijeće darujem Vam svima svoj omiljeni cvijet jer svi vi kojih nema a poznavala sam Vas dajete snagu da se borim dalje kada snage više nemam

Do kada ćete nama malima uzimati od malih plača i mirovina da bi podmirivali gubitke?
Uzmite svima koji su Vama pred očima krali i tako ćete onda imati dovoljno za sve što morate podmiriti, smanjite svoje troškove, vozite se javnim prijevozom a ne automobilima koje popravljate i plaćate iz proračuna koji punimo mi obični građani plaćanjem PDV-a i Ovrhama
Iz dana u dan nas uništavate ali mi smo tu a Vi nećete vladati još sto godina.
Dosta ste preko nas podmirivali vaš gubitak.

Kada bi u subotu 18.02.2017. oko 12
naravno oni koji mogu i koji su voljni da se nađemo ispod sata i družimo se uz finu blogersku kavicu barem pola sata
Nadam se susretu

Pogled mu je promatrao nešto u daljini, nešto što je vidio samo on i nitko drugi od njegovih poznanika, Pokušavali su veselom pjesmom da mu odvrate pogled ali koliko god su se trudili nisu mogli. Svi su znali o kome razmišlja, koga vidi u daljini ali nitko od njih nije se usudio ništa reći jer su znali kolika je njegova patnja. Znali su što osjeća bol i koliko tuge godinama nosi u sebi, pokušali su je pronaći ali nisu uspjeli, godinama su samo pokušavali da ga odvrate od slika prošlosti ali bez uspjeha.
Neki od njegovih prijatelja ostali su i njezini, često su s njom danima pokušavali pričati o njemu ali ona je skretala razgovor na nebitne teme samo zato da pred njima prikrije svoju bol.
- Sasvim slučajno sam jedno jutro pijući kavu pričao njemu o tebi ne znajući da te dobro poznaje, rekao sam mu da poznajem jednu izuzetno dragu ženu te da bih rado bio s tobom ali da živiš s monstrumom kojeg po svojem karakteru i dobroti zaslužila nisi. Kada sam mu te opisao na njegovom licu pojavio se smiješak i tuga u isto vrijeme i tada mi je samo rekao - Znam tu ženu i ja sam kriv za sve nje patnje, bio sam s njom i volim je a nemam joj snage to priznati, jer ona mi moje ponašanje i moju laž nikada oprostiti neće.
- Obećao sam mu da ću ti prenijeti njegove riječi i proslijediti mu tvoj odgovor a sada znam da mu samo mogu proslijediti tvoju šutnju kako bi i dalje ja mogao biti tvoj prijatelj koji te razumije, a i njegov jer razumijem njega. Tebe je lako zavoljeti i voljeti, a teško te je zaboraviti.

napisala Andrea

Drhtavom rukom napisao je nekoliko redaka pisma koji će staviti u kuvertu kako bi joj to pismo poslao netko po datumu navedenom u njegovoj oporuci koju je deponirao jer ne želi da itko zna za nju sve do njegove smrti. Bio je svjestan da bi bilo bolje da joj pismo pošalje sam ali nije imao snage to učiniti jer ne želi joj sada uništiti njene sretne trenutke ali ona sretnih trenutaka nije imala od njihovog rastanka a on to nikada nije ni znao ni saznao jer svima koji su poznavali i njega i nju te s njom i nakon rastanka s njim ostali dobri nikada nisu ispitivali okolnosti rastanka.
U oporuci je naveo da se njegovo pismo mora predati njoj jer u protivnom sve naslijeđeno nitko od nasljednika naslijediti neće sve dok ona kojoj je pismo napisano njegovim nasljednicima to ne dozvoli jer sve svoje ostavlja njoj samo zato da joj tako prizna koliko je pripadao njoj sve godine svog života.
Da, ona će jedino ona podijeliti njegovu imovinu kada njega više ne bude jer sve što ima zato što ga je ona poticala da ne odustaje od svog sna onda kada su bili jedno, a otišao je od nje riječima.
"Nikada nećeš biti sretna jer me tjeraš od sebe a znam da me voliš kao što ja volim tebe. Moglo nam je i dalje biti lijepo, mogli smo biti jedno i znaj odlučila si krivo jer me ne želiš pored sebe". "Saznat ćeš jednom a do tada ti želim patnju".

Prije no što je kuvertirao pismo pročitao ga je nekoliko puta, u njegovom pogledu vidjela se tuga za osobom kojoj je pismo napisano. Živio je i imao sve ali pored njega nikada nije bila žena koju uistinu voli, čije ime je samo spominjao daljnjim rođacima jer znao je koliko je cijene i poštuju a njemu zamjeraju što godinama ništa nije poduzeo nego se patio u okruženju koje ga je gušilo.

Umjesto ljubavi ostavio joj je pismo koje će pročitati poslije pročitane oporuke u kojoj samo njoj ostavlja sve što je njegovo, nije ni svjestan da ona njegovo ništa neće prihvatiti jer njoj je samo trebao razgovor s njim a za razgovor on nikada nije imao snage.

Izgleda da se moj blog nalazi na zabrani komentiranja blogerima u onom mailu koji kruži mail adresama od za sada nepoznatog pošiljatelja pa ja njemu ovim putem šaljem ruže koje volim pa mi se možda tim maliom koji šalje blogerima javi u komentarima mog bloga sa popisom svih blogera kod kojih se ne smije kod kojih se smije komentirati.
Možda i griješim, ali...
Ako se čitanost bloga mjeri po broju komentara na postovima tada nekolicina blogera sa cool liste moraju sebi priznati da su na cool listu slučajno zalutali jer imaju mali broj komentara na postavljeni post.
Voljela bih pročitati vaše kritike na ovaj moj tekst, a i taj fatalni mail.
Blog pišu svi ako se ne varam zbog sebe i radi lijepe pisane riječi


vaša Andrea

Sada sam ponovno pročita svoj današnji tekst na blogu za koji jedna blogerica tvrdi da sam ga napisala po tuđoj direktivi a ja sam ga napisala sama kada sam pažljivo pročitala današnji tekst jednog blogera a naravno i njezin tekst ispisan u blogu tjedna.
Primijetila sam po njezinim odgovorima na moje odgovore u mojim komentarima na postu koji se nalazi ispod ovog da ni jedan moj komentar na njezin komentar nije dobro ni pročitala te je nasumice ponovno zaključila da ja kopiram tuđe odgovore da bih odgovorila njoj.
Nije mi jasno kako tako zrela osoba može smatrati druge idiotima a nisu idioti, nepismenima, a nisu nepismeni i polemizirati i tvrditi stalno jedno te isto a nije u pravu nikako i ni u kojem pogledu.
Nije mi čudo da ona sa većinom ni ne komunicira, a kada nemaš komunikaciju kakvu očekuješ moraš biti frustriran i naći načina da budeš centar nečije pažnje kao što je ona danas zahvaljujući mom postu bila jer konačno je uspjela kod mene ispucati dio frustracije uporno mi dajući do znanja kako me smatra nepismenim idiotom jer jedino je ona pismena.
Blago njoj na njenoj pismenosti.

Ovo je stvarno za nevjerovati a ako je istina molim sve kojima se to dešava da mi oproste na ovom ispisanom tekstu jer sada sam malo uzela odmor od gledanja serija na netu i pročitala sam nekoliko blogova koji se nalaze na meni najdražem blog servisu koji je kako kaže jedna blogerica u komentaru na jedan post postao"dječji vrtić" otprilike to u vrtiću zvuči ovako "Teta ova tamo mi je uzela moju igračku, a ima drugu oću da mi je vrati jer ona druga je strgana i neka se ona igra s njom".
Naime, dovoljno blogova ima i može se izabrati koga čitati, koga komentirati ali izgleda da mora biti prepucavanja da bi čitanost bloga bila veća no inače jer koliko ljudi toliko čudi.
Napao me ovaj, napao me onaj jadna ja kako da se obranim sada su i mailovi ti koji mogu odrediti tko će koga čitati tko koga komentirati, meni je to malo blesavo a dali je istinito ne mogu potvrditi jer nikada mail takvog sadržaja primila nisam ni onda kada sam mail imala istaknut u box-u.
Prepucavanja su suvišna na bilo kojoj društvenoj mreži pa tako i na blogu koji služi za pismeno izražavanje i druženje a ne provociranje. Koliko znam sebe ja na takav mail ne bih reagirala nego bih uživala u pisanoj riječi blogera bilo da me taj isti komentira ili ne jer svatko od nas ima svoje ja te se ne možemo ponašati poput djece u vrtiću, samo zato da bi na sebe privukli pozornost.

Baš je divno probuditi se i shvatiti da se možeš opustiti ništa teško ne radeći, da možeš uživati raditi sve što te opušta i veseli, čak ne moraš razmišljati da počneš pripremati ručak jer možeš čvaknuti nešto na brzinu recimo sendvič i nakon toga ponovno uživati u tišini.
Baš je divno kada si se na tren oslobodio slika svoje prošlosti jer uživaš u tišini radeći ono što te veseli.

mezimac moje prijateljice

- zatopliti jer nedostaju mi tople zrake sunca
- završiti agonija sa ostavinom
- sreća pokucati na moja vrata

Sada sam čula da ste napustili ovozemaljski život dragi gospodine kojem zahvaljujem na poznanstvu, ugodnim razgovorima i toplom osmijehu
Vašoj supruzi i obitelji ovim putem želim izraziti duboku sućut

Mir i spokoj vašoj duši