Dan proveden u miru i tišini

Sve što dotaknem ne dovršavam do kraja jer nekoliko posljednjih dana osjećam tjeskobu a razloga za to nemam jer tako je kako je već dugi niz godina, jedino što me raduje je igranje jedne igrice jer za nešto drugo nemam snage. Ni glazba, ni knjiga me ne raduje, sve je teško, sve više ništa za mene nema smisla, ne mogu, nemam ni snage ni volje. Možda se tako osjećam zbog vremena, ali tako valjda mora biti jer moram pasti da bi se podigla.

Pokušavam napisati ponovno Podnesak i Požurnicu ali nemam snage primiti olovku u ruku, ja naime volim pisati Podneske rukom kao što sam naučila kada sam išla u školu za upravu i pravosuđe, te volim biti temeljita pišući činjenice sa dokazom (kojih imam dovoljno) ali stvarno nemam snage pisati nešto što sam pisala prije tri tjedna ali morati ću pisati jer jedino ponavljanjem istog mogu doći do cilja.
Ako tko ima bolji savjet drago bi mi ga bilo primijeniti iako sam svjesna da je sa Sudom imati posla gore no bilo što drugo.

Ponovno ćemo mi platit dugove Todorića a on uživa sve blagodati, njega ni jedan Ovršiteljj ovršiti neće, Todorića mi ni malo nije žao jer on je osigurao sebe i sve u svojoj obitelji. Žao mi je samo njegovih radnika koji rade sve poslove za malu plaču.
Ako će spasiti njega onda neka ukinu ovršni zakon pa neka spase sve koji su blokirani a ne Todorića koji je sebi tokom dvadeset i nešto godina osigurao sebe i sve članove svojih obitelji.
Mega gazda koji posluje bez sankcija jer mu to omogućavaju.

Jučer je bio interesantan dan na trgu prodavale su se narise za potporu ženama oboljelim od raka dojke tako da sam vidjela mnogo zanimljivih osoba ali s obzirom na to da nisam vična slikanju nisam ni pokušavala mobitelom nešto zabilježiti i sada mi je žao jer dosta je poznatih ljudi odvojilo svoje dragocjeno vrijeme da bi pomogli prodajom tog nježnog cvijeta.
Slikala sam se sa jednim gospodinom iz rukometnoog saveza ali s obzirom da nisam fotogenična postavljam samo njegovu fotografiju jer ima lijepi osmijeh, naravno i on je bio jedan od sudionika jučerašnje akcije DANI NARCISA

Prošlo je tri tjedna kako sam u Sudu predala podneske i požurnicu ali odgovora Suda ni za lijek gospodin ministar bi trebao na svaki Sud zaposliti desetak ažurnih sudaca pa predmeti ne bi čekali toliko vremena na samo što nema dovoljno kvalitetnih sudaca koji bi voljeli raditi uistinu onako kako treba jer su oni plaćeni sve mi se čini po dužini spora a ne po učinkovitosti i donošenju ispravnih odluka.
Ponovno ču preko vikenda napisati dva podneska jer će onda nešto i poduzeti da bi konačno dobila ono što mi pripada odavno.
Ne, ne mislim da kod nas nema kvalitetnih Sudaca, ima ih ali oni su u manjini i kvalitetni suci nikada neće dobiti u rad jednostavan spor jer kada bi kvalitetni suci radili učinkovito tada nikada ne bi trebalo mijenjati Zakone svakih nekoliko mjeseci u godinu dana.
Pokušala sam doći i do ministra ali on u ured ne prima stranke.

Možda griješim ili me pamet više ne služi ali čini mi se da ni jedna zemlja u Europskoj Uniji nema Ovršni Zakon ili OVR jedino mi i Javni bilježnici su Zakonom zaštićeni lihvari a i Fina dobro s naplatom blokade i deblokade puni svoju blagajnu i rješava svoja dugovanja naplaćujući prvo blokadu, a na kraju i deblokadu kako bi vam oslobodili račun za primanje plače, mirovine ili nekih drugih primanja koji naravno idu preko tekućeg računa.
Divno je što su odlučili pomoći blokiranim građanima s visinom jedne plaće ali bilo bi bolje da zabrane zakonsko lihvarenje Javnih bilježnika i Fine pa građani ne bi imali dug veći od glavnice duga. jer na visinu duga od cca 700 kn Javni bilježnik dodaje svojih cca 1700 kn a fina prvo 200 a na kraju još 150 kn ali svjesni smo svi da se preko nas u ovrhama plaćaju davanja u proračun sa strane bilježnika i dok im god Zakon to omogućuje oni će blokirane građane lihvariti koliko im drago, s tim da neće poslati na ogovarajuću adresu dopis o Ovrsi jer znaju da Ovršenik ima pravo žalbe na njihovo Rješenje te je jednostavnije bez znanja ovršiti blokirati račun, naplatiti i dug i svoje lihvarske kamate.

Kod nas je sve dopušteno pa tako i OVR koji nigdje ne postoji nego samo kod nas

Baš je zanimljivo kada ti ni osobe koje su stručne ne znaju objasniti što možeš napraviti sa pravomoćnim rješenjem u tvoju korist, a još je interesantnije da to čitaš i diviš se kako sve lijepo piše na dva lista papira a ti s tim još uvijek ništa ne možeš napraviti nego čekati još nekoliko godina jer uskoro će doći godišnji odmori, Sudovi su prenatrpani predmetima koji godinama sakupljaju prašinu.
Jednostavno samo moraš imati debele živce za čekanje i pisanje podnesaka i požurnica jer u protivnom možeš dočekati i svoj 100-ti rođendan a tvoja pravomoćnost ni onda neće biti realizirana jer od prašine se na papiru neće moći pročitati ni slovo.
Piši samo piši pa će nekome dosaditi.

Sretan imendan svima koji se zovu Josip ili Josipa

Baš me živo zanima dali će Pernar zajedno sa Indexom dati prikupljeni novac nekom teško bolesnom djetetu jer Todorić nije prihvatio prikupljeno, ako ne zna kojem bi djetetu doniirao neka navrati kod mene ja ću mu reći ime i prezime teško bolesne djevojčice kojoj bi svaka prikupljena kuna produžila život barem nekoliko dana, jer koliko god ju bolest ruši ona je borac i bilo bi krasno da prikupljeni novac da za njezine lijekove koje roditelji plaćaju jer nisu na listi slobodnih lijekova.
Znam da ima još potrebitih ali ja bih da novac koji je Todorić odbio primiti daruju njoj.

Gospodin Todorić očekuje da će građani platiti njegovo dugovanje kao što smo platili prije nekoliko godina, on ima za sebe i svoju obitelj dovoljno za daljnjih jedno tridesetak godina, bilo bi mu bolje da sve svoje proda jer jedino tako neće radnici koji imaju male plaće te rade i poslove koje ne bi trebali ostati bez radnih mjesta i prihoda jer stvarno su zaslužili da rade i zarade.
Bilo bi bolje da se pojavi netko poput vlasnika DM jer oni znaju koliko rad vrijedi i uredni su platiše svega što su dužni platiti.
Da, trebao bi znati da se njemu usprkos svemu ne mogu ni opraštati ni rješavati dugovi onako kao prije nekoliko godina, a ako mu ovi iz vlade popuste tada i njih ponovno treba promjeniti.
Ako mi mali plaćamo svoje obveze i niko nam ih ne oprašta nego nam lupe i velike kamate tada i Todorić i njegov Agrokor moraju sami platiti sve svoje dugove sami samo njegove radnike treba zaštiti.

Treba pisati o politici, hrani, modi da bi ti netko se javio i s tobom stupio u komunikaciju jer jedino o ovim navedenim stvarima postoji dobra komunikacija.
Od politike većinu boli glava ili dobe gastritis, od mode shvatiš da se oblačiš demode a od hrane samo gledajući povratiš sve kile koje si izgubio zbog stresa kojeg si zadobio od problema.

kada ti osobe koje se razumiju u tematiku pitanja svaka daje drugačiji odgovor pa ti sve sve pobrka a i sama si pobrkana u zadnje vrijeme i nemaš ni volje ni snage za ništa osim za plakanje a ni suze ne izlaze nego ti mute pogled pa ne vidiš ni blizu a kamo li daleko.
Nemaš novaca za odvjetnika, nemaš ni od koga posuditi barem da platiš savjet kako da napišeš podnesak a da ne ispadne poput romana jer svašta možeš napisati na nekoliko stranica ali ni jedan sudac ne čita od prvog do zadnjeg slova i sada stojiš i razmišljaš gledajući žig pravomoćnosti u cijelosti a ono što je uistinu tvoje ne možeš koristiti.

Hvala svima koji su mi dali savjet.

Pitala sam jučer jedno pitanje, ali izgleda mi da nitko ne želi odgovoriti niti mi pomoći da saznam ono što sam pitala, znam da neko znaju odgovor ali mi ne komentiraju jer sigurno sam na popisu onih na čijem se blogu ne smije komentirati pa me ni ne čudi što ni nitko ništa u komentaru napisao nije.
Obožavam kada pišem jednoj osobi, pa mi se jave oni koji su dušobrižni i jedino je takvima dozvoljeno komunicirati sa mnom sam zato da se primijeti koliko imam strpljenja da ne puknem na njihove prodike
"daj se skuliraj", "kreni dalje", "pripada drugoj" i da ne nastavim dalje.

Dosta meni dragih blogera koji su mi se javljali bez obzira koji je tekst bio prestali su pisati blog iz njima poznatih razloga i baš mi je žao što ih nema jer bili su i ostali su za mene kvalitetni blogeri i nadam se da će jednom ponovno nastaviti pisati (većina njih nalazi se u mom box-u). Znam da povremeno dođe do zasićenja a isto tako se nadam da će mi se barem jednim slovom javiti neki blogeri kada pročitaju moje retke i najbolje mi je pisati kukajući jer onda ipak ispod mog teksta ima nekoliko komentara (barem kritičkih).

Trebala mi je jučer vaša pomoć zbog toga da znam kako dalje sa sudskim postupkom ali nitko mi ne želi pomoći jer misli da sve moram dokučiti sama ali snaći ću se kao i za sve ostalo i nadati se da će mi blogeri ostaviti bar jedno slovo u komentarima jer lijepo je vidjeti da te netko i kritizira pa vas sada molim kritizirajte me za ovaj postavljeni tekst, a imat ćete prilike čitati tekstove jednoj osobi jer volim istinu, moju istinu podijeliti s vama.

Ovakav poklon kakav sam danas dobila uistinu nisam očekivala ali sretna sam jer znam da mi je poklonjen iz srca i stvarno ću ga paziti dosta dugo vremena jer takav poklon sama sebi nikada ne bih mogla dati ali nadam se da sam taj poklon zaslužila zato što zna da može imati oslonac u meni kada god joj treba, Još samo da naučim rukovati s tom lijepom igračkom biti će super jer kada pišem bilo što volim imati kvačice na svim slovima koji kvačice trebaju.

Sutra je lijep dan - dan žena ali već punih 33 godine taj dan je meni bolan i dok žene uživaju u dobivenom cvijetu ja gledam prema nebu u nadi da ću tamo ugledati najdražu osobu koja mi je omogućila sreću i radost i 16 godina zajedničkog života uvijek imam u svom srcu. Majko moja hvala ti na snazi koju imam jer si uz mene uvijek.
Pisala bih još toga puno, o našim putovanjima, o našim razgovorima kada sam dolazila iz škole, o mojoj boli kada sam saznala da si zaklopila svoje divne oči, ali tu nitko to razumio ne bi jer mene nitko razumio nije osim tebe, VOLIM TE MAJKO

tvoja kćer

I jedno i drugo mi nedostaje i zahvalna sam vam za život, zahvalna za sve što ste me naučili. Tebi majko što si mi pokazala ljubav i poštovanje, što sam pored tebe naučila poštivati i voljeti druge. Tebi tata što si me natjerao da naglo odrastem i da shvatim okrutnost života.
Počivajte u miru

Kako nekome reći da se koliko god pokušavaš ne možeš pomaknuti s mjesta ne zato što se bojiš, ne zato što ne želiš, nego te nešto čvrsto drži i ne pušta ma koliko god se ti tom držanju opireš jer svjestan si da ti se nikada ništa neće vratiti iako te to nešto uporno drži i vrača k sebi a ti vezan ne možeš nikuda samo čekati da sve popusti i nestane kako bi mogao konačno disati.
Kako nekome reći poseban si kada znaš da je poseban samo netko zbog koga se osjećaš vezan kao lancima, a to nisi zaslužio kao što ni osoba kojoj si poseban nije zaslužila da joj budeš blizu i nanosiš bol koja bi jednom nju mogla vezati za mjesto poput tvoga.

Ima li tko da me nauči biti bezobraznom, oholom i osobom bez osjećaja ili zna da za navedeno postoji brzi tečaj voljela bih da mi javi jer rado bih, voljela da sam takva. Zahvaljujem se unaprijed na informaciji.

Pridružili ste se svojim prijateljima, Ottu, Bobiju, Krsti,
od sada neću više vidjeti vaše tople oči i mahnuti vam kada izlazim iz Pettita gdje ste svakodnevno u svojoj stolici sjedili i pili kavu te nećemo više pričati o Krvžici i ostalim filmovima i Vašim prijateljima poštovani gospodine Tadej.
Mir i spokoj vašoj duši a Vašoj obitelji iskrena sućut.
Neka Vama i svima navedenima svijetlost obasjava nebeski život.