Sve što dotaknem ne dovršavam do kraja jer nekoliko posljednjih dana osjećam tjeskobu a razloga za to nemam jer tako je kako je već dugi niz godina, jedino što me raduje je igranje jedne igrice jer za nešto drugo nemam snage. Ni glazba, ni knjiga me ne raduje, sve je teško, sve više ništa za mene nema smisla, ne mogu, nemam ni snage ni volje. Možda se tako osjećam zbog vremena, ali tako valjda mora biti jer moram pasti da bi se podigla.