Kada nekom slučajnom prolazniku poželiš dobar dan ili mu podariš osmijeh tada primijetiš začuđen pogled i pomisliš da si ga s takvom gestom iznenadio jer on je zamišljen i hoda ulicom razmišljajući o problemima kojih svi mi već dugi niz godina imamo na pretek. Kada razgovaraš s pojedinim ljudima koji ti se približe tada u njihovom glasu primijetiš da su željni razgovora a znaju da tim razgovorom neće pomoći ni tebi ni sebi te samo oboje izgovorite "dobro sam, što drugo da kažem" jer ako kažete nešto drugo dajete toj osobi još i svoju muku a i onako on svoju nema s kim podijeliti.
Izgubilo se sve u posljednje vrijeme, ništa nas nikoga više ne veseli jer živimo kako živimo i pokušavamo živjeti u ovom vrtlogu kapitalizma ali vidimo da samo pojedinci uspijevaju jer znaju krasti i slobodni su jer godinama im se dokazuje krivnja a sve dok se njima to dokazuje slučajni prolaznik će biti zamišljen i iznenađen kada mu netko poželi od srca dobro jutro ili mu podari osmjeh samo zato da bi na jedan tren vidio da ga netko tako zamišljenog razumije.
Post je objavljen 18.02.2017. u 09:04 sati.