Kada nekom slučajnom prolazniku poželiš dobar dan ili mu podariš osmijeh tada primijetiš začuđen pogled i pomisliš da si ga s takvom gestom iznenadio jer on je zamišljen i hoda ulicom razmišljajući o problemima kojih svi mi već dugi niz godina imamo na pretek. Kada razgovaraš s pojedinim ljudima koji ti se približe tada u njihovom glasu primijetiš da su željni razgovora a znaju da tim razgovorom neće pomoći ni tebi ni sebi te samo oboje izgovorite "dobro sam, što drugo da kažem" jer ako kažete nešto drugo dajete toj osobi još i svoju muku a i onako on svoju nema s kim podijeliti.
Izgubilo se sve u posljednje vrijeme, ništa nas nikoga više ne veseli jer živimo kako živimo i pokušavamo živjeti u ovom vrtlogu kapitalizma ali vidimo da samo pojedinci uspijevaju jer znaju krasti i slobodni su jer godinama im se dokazuje krivnja a sve dok se njima to dokazuje slučajni prolaznik će biti zamišljen i iznenađen kada mu netko poželi od srca dobro jutro ili mu podari osmjeh samo zato da bi na jedan tren vidio da ga netko tako zamišljenog razumije.