Toliko smo jedno drugom blizu a nismo zajedno jer pogriješila sam tada što se nisam borila s njom, što nisam smogla snage da ti se vratim kada si me tražio. Boljelo me što sam zavoljela čovjeka koji ima ženu.
Koliko god sam se trudila da te zaboravim, da te zamrzim ja to ne mogu, ja čekam trenutak da ti pogledam u oči i kažem koliko mi značiš iako si pored nje. Samo te molim oprosti mi što te volim isto kao i tada.
Voliš li me još istom mjerom kao nekada? Slušaš li Bolero prije no što utoneš u sam i snovi ti pokažu prošlost?
Čekam te i čekati ću te jer nam da ćemo se jednom sresti a ti ćeš u ruci držati ružu moje omiljene boje jer jedino ti znaš boju moje ruže.
Nisam te zaboravila niti ću te ikada zaboraviti jer znam da me želiš isto kao što ja želim tebe.

Stvarno mi sada ništa nije jasno što se događa evo stavila sam i drugi dizajn jer kažete da onaj ima probleme. Skenirala sam i cijeli laptop i nikakav virus nemam što se događa stvarno mi nije jasno i žao mi je što misle pojedinci da je greška kod mene.
Lijep pozdrav svima ali čini mi se da taj problem može riješiti netko sa servera bloga ili ako netko od vas (osim postavljanja dizajna bloga hr) ima prijedlog neka mi javi

Postoji jedna divna grupa na facebooku gdje sam član i tamo sam upoznala divne ljude i uživam u njihovim tekstovima kao i u vašima, te sam željela podijeliti sa vama jer bi voljela da se i vi koji imate facebook uključite u grupu i dijelite svoje uratke koji su divni

http://verauzelac58.blogspot.hr/

http://negoslava.blogspot.rs/

https://vukiboki.wordpress.com/

http://mojsvetulepsimbojama.blogspot.hr/

Pokušaj da se ne bojiš sebe, da se ne bojiš istine. Nemoj se bojati priznati da voliš, da želiš, da osjećaš jer sve to pokazuje da si posebna osoba. Priznaj sebi da uživaš u životu bez obzira na stramputice koje su postavljene ispred tebe jer život je poseban, on je samo tvoj i uživaj u svakom danu.

Osoba sam koja mnogima izgledam čudno, jer sam drugačiji od drugih. Iako sam star koliko sam star koliko jesam još uvijek se osjećam mlad a tako me i drugi doživljavaju. Postigao sam mnogo tokom godina i sretan sam jer si mogu puno toga priuštiti. Nikome nije bitno na koji način sam stekao sve što danas imam jer znaju da mene njihovo mišljenje ne interesira.
Ja znam da sam sebična osoba koja misli samo na sebe i koja uživa poput svih mladića jer u duši sam mlad i takav ću ostati bez obzira na moje godine. Svjestan sam da sam griješio i da griješim Svi koji me poznaju znaju da volim provode i da su sve moje žene s kojima provodim vrijeme samo žene za zabavu ali sve što radim smatraju mojim odabirom.
Nikada se neću promjeniti jer volim biti takav čudan, samo zato što me onda nitko ne pita za ženu koju uistinu volim i koju ne mogu prestati voljeti a toj ženi to nikada priznati neću jer ne mogu jer nikada nisam bio iskren prema ženi kojoj sam ukrao sreću.

ovo mi simpa pa sam postavila na blog




http://zadovoljna.dnevnik.hr/clanak/sto-mjesec-rodjenja-govori-o-vama---424382.html


Rujan
Osobe rođene u rujnu imaju velika očekivanja od drugih ljudi zbog čega nerijetko ostanu – razočarani. Izrazito su tvrdoglave i sklone su zamjeriti nekome tko im je učinio nešto nažao, ne opraštaju i ne zaboravljaju lako. Perfekcionisti su zbog čega od sebe i ljudi kojima su okruženi očekuju samo najbolje. S druge strane vi ste senzualni, kreativni, dobri te spremni pomoći drugima kad god ste u mogućnosti.

Poštovana Predsjednice Kolinda!

Svjesna sam da Vi ove moje napisane riječi nećete pročitati ali ja Vam ih moram napisati iako znam da će mnogi reći da ne znam ništa i da nisam u pravu.

Građani RH su željeli promjene i dobili smo promjene ali, takve promjene baš nismo očekivali. Žao mi je što ste dozvolili da Most manipulira sada ovako sada onako, sada bi sa jednim, sada bi s drugima, sa jednima i drugima. Moram Vam priznati da sam razočarana sa svime.
Žao mi je gospodina Oreškovića jer on je pametan menadžer i nije vičan politici i političkim spletkama, drugo neprestano se vračamo nekoliko godina unazad a sve drugo propada na oči svima pa i Vama poštovana Predsjednice.

Znam da se držite Zakona i zakonskih regulativa ali Vi ste mogli tražiti ponovne izbore a ne da ćemo sada čekati još mjesec dva da ministri izaberu savjetnike pa da onda tek nakon šest mjeseci vladavine počnu raditi jer trebaju se dogovoriti koliko savjetnika trebaju imati s obzirom da pojedini ministri nisu stručni za ministarstvo na čije su čelo postavljeni.

Predsjednice Kolinda što ako se indicije gospodina Karamarka pokažu istinitima hoćemo li onda imati nove izbore jer najžalosnije je što je gospodin Petrov izigrao svoje biračko tijelo. Zar je Vama po Ustavu RH zabranjeno raspisati nove izbore?

S poštovanjem

Andrea Bosak

Sofija je zamišljeno krenula prema stanu ne osjećajući umor u nogama u glavi je vrtila riječi koje je sasvim slučajno čula kada je Jakov razgovarao na telefonu , osjetila je potrebu da sve to kaže Maji ali znala je da joj ona vjerovati neće nego će pomisliti da Sofija to priča kako bi joj Maja bila maknuta što dalje od Jakova. Hodala je polako preko ceste i nije primijetila da Jakov sporo vozi iza nje u nadi da će moći s njom pričati i provesti s njom divan ostatak noći. Sjetila se da ima tenisice te potrčala praznim nogostupom u smjeru nasipa jer trčanje joj je pomagalo da razbistri misli, a ni umor nije osjećala iako je radila cijeli dan. Trčeći se opuštala i misli su joj postajale bistrije, nadala se da će njezina prijateljica sama ubrzo shvatiti da se podala krivom muškarcu jer nije željela da ona bude kriva za raskid veze koju je Maja željela i dobila.
Jakov je ostao iznenađen kada je stojeći na semaforu vidio da je Sofija odlučila trčati prema nasipu, gledao je gdje da parkira automobil jer jedino trčeći će je stići, ali nigdje u blizini nije bilo parkirnog mjesta i odlučio je pojačati gas jer jedino tako je može pratiti. Bio je sretan što je prošla ponoć ša na cesti ispred njega nije bilo drugih vozača i odlučio je da sve do kraja Sofijinog puta neće pratiti semafor nego će voziti punom brzinom da je sustigne s obzirom da je lakoćom trčala nogostupom.

Svi smo mi "kovači svoje sreće" tako su nas učili i još nas uče ali koliko god da sreću kujem moja sreća nikako da se uistinu pokaže jer uvijek jedan dio pukne s obzirom da kujem sreću od slabog materijala.
Bila sam sretna jednom ali ta sreća otišla je zajedno s njim jer njemu je sreća trebala a nisam znala da on krade tuđu sreću da bi mogao imati sve od drugih jer on svoje sreće nikada imao nije.
Ne, nemojte misliti da njega krivim što mi sreća puca kada je iskujem, i što me njegova sjena prati godinama jer sjena njegova zna da mi jednom on sreću mora vratiti jer ta sreća pripada meni i drugima kojima je sreću uzeo da bi bio sretan.

dodatak napisala prijateljica na G+ Olivera Milosevic
ROMANTICNE DUSE (Romanticne duse) -

Ti si niz suza u mojim ocima, nesanica u mojim nocima.. Ti si moj magloviti sjaj, moj si pocetak i moj kraj.. Za tebe cu se uvek smejati ja, za moju tugu neces saznati nikada.. Moja tuga je u noci skrivena, sa velom tajne prekrivena..

Ivana Hasanovic09:48

I mene to naucio zivot a jedino nije da kad nekog ludo zavolis a on te ubije doslovce kako se sa time nositi e to neznam kako dalje...?**))

DEA MALA12:32

Život me je naučio da živim, da volim život iako je u mom životu puno nizbrdica i krivih puteva, naučio me je da imam dušu ranjenu, ali da tu ranu skrivam. Naučio me da volim ali nije me naučio da ću zavoljeti osobu koju nikada neću moći zaboraviti osobu koju ću sanjati i dozivati u mislima a on nikada neće priznati da isto osjeća jer boji se istine. Život me naučio da je tuga najbolji prijatelj.

Poštovani gospodine Oreškoviću!

Na samom početku ovog teksta moram Vama uvaženom Premjeru napisati da ja nisam stručnjak za politiku ali znam da Vama neće biti lako sa saborskim zastupnicima oporbe u Vašem mandatu jer svi oni će dizati rad prijašnje vlade dizati u nebo.
Vi ste stručni menadžer i stručnjak za financije ali se bojim da ćete teško moći pronaći zavrzlame koje su napravile prijašnje vlade i njihovi ministri. Dobili ste ne vrući, nego ste dobili kipući krumpir koji ubrzo neće niti biti oguljen jer kipući krumpir nitko još ogulio nije.
Slušate danas i divite se izjavama sabornika šuteći jer treba znati i slušati ali vjerujte mi trebate govoriti jer svi oni moraju slušati Vas.
Poštovani gospodine pametni ste dovoljno i gledate pored sebe ljude koji imaju i koji će u glavi imati samo prošlost te sve što god ćete se Vi truditi da nam svima bude bolje čini mi se da nećete moći od reformi napraviti ni trećinu programa vladajućih.
Puno toga treba mijenjati ali s obzirom da gospodin Petrov nije održao svoju potpisanu izjavu imam osjećaj da ni Vama većina zastupnika neće vjerovati ma koliko god se Vi na sjednicama budete trudili.

God help you.

Svakim danom sve više shvaćam da sam pogriješio što sam si dozvolio da odem od osobe koju sam volio, koju sam želio.
Znam da sam joj trebao reći istinu, ali da sam istinom započeo razgovor s njom ona bi otišla i ja nikada ne bih znao kako se može iskreno voljeti, jer ja to nisam znao dok nisam sreo nju.
Znam da sam kriv ali ne znam kako da joj priđem, ne znam kako da joj kažem da je ona jedina koja me voljela, koja me željela koliko i ja nju. Nemam snage pogledati ženu koju sam volio a to nisam znao pokazati u trenu kada je saznala moju laž i kada je izgovorila da odem a znao sam da je započela njezina bol.

Oprosti mi draga što nikada nisam pokušao da ti se približim a viđao sam te kako zamišljenog pogleda promatraš osobe koje prolaze, vidio sam tvoj osmijeh, osmijeh koji si poklanjala meni nekada a sada ga poklanjaš djetetu koje te voli kao što sam te trebao i volio ja.

Znam da voliš tulipane ali ja ti poklanjam kraljicu cvijeća za tvoj dan
Sretan ti meco rođendan

Nekada si živio skromno i morao si radom dokazivati sebi da možeš doseći zvijezde koji su drugi oko tebe lako dosezali. Bio si snalažljiv i svakoga si znao pridobiti da bi tebi bilo bolje, svi su ti pomagali svaki na svoj način onako kako su mogli. Danas kada imaš sve izbjegavaš osobe koje su bile uz tebe onda kada je tebi bilo teško jer imaš i previše ali to je samo tvoje, a njihovo je bilo njihovo i tvoje kada ništa ništa imao nisi.
Zaboravio si svoju obitelj, a bili su uz tebe kada nisi imao ništa, dijelili su s tobom sve a sada se praviš da ih ne poznaješ jer oni trebaju tvoju pomoć kako bi spasili svoju kćer.
Znam da si čovjek bez srca ali pokaži tom bolesnom djetetu da imaš dušu.

Znam da ovaj izazov neće mnoge interesirati jer u prvi plan postavljam sebe jer to je više bila borba i izazov u isto vrijeme.

Zbog nesreće koja se dogodila zato što je tako bilo negdje upisano kao što je sve napisano danom začeća. Od vrckaste djevojčice koja je voljela ples i rukomet postala sam kip i nisam imala volje niti da otvorim oči, niti da govorim samo sam slušala i osjećala suze kako mi klize niz obraze. Glava mi je bila teška kada god su mi je podigli na povišeni jastuk da bih pojela hranu za koju nisam imala volje i nisam osjećala ni okus mi miris hrane koju su mi davali. Željela sam se podići, okrenuti ali nisam mogla jer sam bila u koritu od gipsa.
Sve medicinsko osoblje neprestano se trudilo da progovorim, da se nasmijem jer sam živa i moram nastaviti dalje a oni će mi to omogućiti jer sam mlada i preda mnom je divan život samo ako imam volje prihvatiti izazov novog života jer dobila sam mogućnost živjeti.
Željela sam im reći da griješe jer nikada ništa neće biti isto ali glasa nigdje, samo suze koje su klizile niz obraze.
Nakon godinu dana ležanja izazov je bio sjesti i sjediti na krevetu, izazov je bio naučiti padati tako da ne strgaš ni jednu kost kada padneš, izazov je bio stati na noge a koljena klecaju ali svakim danom sam sebi govoriš "Tu sam i moram dalje iako mi se ni malo neda".
Nepokretna, sama, bez brata, prijatelja tjerala sam sama sebe da budem puna volje i da ponovno stanem na noge jer liječnici mi za to nisu davali nade da ću ikada više napraviti korak dva i ta njihova prognoza bila je izazov da i sebi i njima pokažem da ja hodam i da to mogu ali ne mogu biti ono što sam bila prije nesreće vrckasta djevojka koja pleše i igra rukomet.

da vam sutrašnji dan bude topliji od današnjeg

Toliko si bila nježna, voljela si me onakvog kakav sam, tvoj nježan dodir osjećam još uvijek na sebi i pitam se "zašto si otišla kada trebam te?". Odavna mi nitko nije pružio nježnost kao što si mi je pružila ti ovu noć, tek sada kada nisi pored mene shvatio sam koliko si mi potrebna jer kada si sa mnom ja znam da mogu voljeti i biti voljen onako kako se uistinu voli.
Molim te vrati se noćas jer želim ti priznati da sam te želio zaboraviti ali ne mogu jer ti si jedina žena koja zna probuditi u meni strast. Jedina si koja zna koliko volim da iskreno volim. Da, ja trebam te jer jedino s tobom znam da sam onakav kakav uistinu muškarac prema ženi mora biti.

Dozvoli mi da te sanjam i ovu i slijedeće noći jer želim ti priznati da te volim onako kako se žena uistinu voli.

pronašla sam divan status na facebooku i zahvaljujem osobi koja je taj status napisala

Dragi Kemale počivala Vam duša u miru

Godinama ga često viđaju u društvu raznih žena i nitko od prijatelja se mu nije usudio govori ništa jer jednom mu je netko postavio pitanje "do kada?", a on odgovorio "sve dok ne vratim nju". Pokušao mu jer tada reći da na taj način nikada nikoga neće vratiti ali on je izašao iz prostorije sa jednom od žena prije no što mu je prijatelj bilo što izustio.

Prijatelji su mu željeli pomoći jer svi su znali na koju ženu misli, ali koliko god su se trudili da je pronađu nitko nije nalazio načina jer zahvaljujući njima saznala je da su za njezinu neprežaljenu ljubav žene samo lutke s kojima se igra sve dok mu lutka ne dojadi.

Gledam sada svoj blog i razmišljam kako je zanimljivo pisati a imati malo komentara na tekst vezan za politička zbivanja jer nisam vična političkoj kritici ili možda nitko od blogera ne voli takvo mišljenje politike kakvo je moje. Još je interesantnije kako blogeri na svoje blogove postavljaju postove kada neki blogeri postavne izazov da bi se blogeri družili na izazovni način a na moj postavljeni izazov samo komentare pišu.
Zanimljivo je koliko mi se komentatora javlja kada imam post posvećen osobi iz prošlosti i daju mi pametne savjete što da napravim a kada pišem kratke priče jer volim pisati priče u komentare mi se javljaju blogeri koji vole lijepu pisanu riječ u kratkim crtama.
Stvarno je lijepo pisati i čitati vlastite redove te se nadati da će ti netko u komentaru lijepu riječ napisati i na oblast na koju nisu kod tebe navikli čitati jer ti u većini svojih tekstova pišući razgovaraš sa osobom koja stanuje u tvojoj duši a to većini nije interesantno ili te tada u komentarima kritiziraju s obzirom da moraš živjeti život dan za dan.
Znaš da si pogriješila pišući istinu jer istina je interesantna malom broju osoba s obzirom da u današnje vrijeme od istine treba bježati kao što "vrag bježi od tamjana".

Sjetih se sada i da me je mali broj blogera štitio od napasne osobe kada sam priznala od čega živim i kada sam tražila pomoć a kada god nekog drugog blogera treba zaštiti tada većina blogera na svoje blogove stavlja tekst podrške istom i ima bezbroj komentara na svojoj stranici kao potporu.
Baš zanimljivo, a još je zanimljivije pisati jer znaš da će ti se u komentare javiti osobe koje te cijene i vole iako iznosiš istinu sa svakom natipkanom rečenicom.

Interesantno je slušati političare kada razgovaraju sa novinarima jer svaka druga ili treća riječ im je laž kojom su tokom tolikih godina političke karijere naučili da i sami vjeruju svojoj laži.
Petrov je mahao ovjerenom izjavom pred izbore a sada svira drugu melodiju koja nema takta ni malo. Pametna glava gospodin Orešković prihvatio je najtežu ulogu ali mora plesati po tuđim taktovima. Nadam se da će u resorima ministarstva biti stručne osobe a ne kako se priča da će najosjetljivije ministarstvo voditi ekonomistica koja je tek krenula raditi i nema ni dovoljno radnog iskustva u svojoj struci a kamoli da vodi to ministarstvo koje bi trebala voditi osoba pravne struke sa višegodišnjim iskustvom.
Sigurna sam da znate koje ministarstvo mi je na pameti dok ovo pišem.
Nadam se da će novi sastav vlade izgurati barem godinu cijelu, a onda ćemo vidjeti tko će nam ponovno mahati pred nosom ovjerenom izjavom da neće ni lijevo ni desno nego će po sredini.

Ako želite malo zabave na blogu i malo druženja sa blogerima prisjetite se filmova svoje mladosti pa podijelite sa dragim blogerima jer sjećanja na mladost su svima nama ostavili lijepi trag.
Nadam se da ćete se pridružiti izazovu sa lijepim sjećanjima

pa da započnem sa meni omiljenim filmom

koji ste osmislili zadatak od zadanih riječi, te svima koji su napisali divne tekstove na zadanu temu, a poklanjam i onima koji će se priključiti u izradi sljedećeg zadatka koji nadam se dolazi uskoro

Sjećanje me vodi prema jednoj djevojci koja je voljela pse, ali u svom životu nije zbog alergije smjela biti pored tih divnih umiljatih stvorenja. Rukama mekim poput pahulja mazila je tuđe pse iako je pola sata kasnije doživljavala kaos s kihanjem i crvenilom tih divnih ruku. Osmijeh joj nikada nakon kihanja nije silazio s lica. Radost na njezinom licu kada je susrela psa šetajući sagnula bi se prema psiću a sjećanja su je vodila k alergiji koja je bila kaos ali to nitko nikada primijetio nije, jer osmjeh s djevojčinog lica bio je radost svima koji su je susretali kako se igra sa psićem na mjesečini, kišući s osmjehom na licu dok su ruke bile na mezimcu kojem se nije smjela približiti.

Mjesec je obasjavao malenu livadu, djevojka se grohotom smijala jer je netko pored nje promuklim glasom mumljao riječi serenade. Ruke je raširila i vrtjela se od sreće kao što se dijete vrti na ringišpilu jer znala je da se njenom mladom životu ubrzo kraj ali taj životni kaos nije joj dozvolio da tuguje nego je radost ispunjavala svaki njezin dan, svaki sat i svaku minutu. Mladić koji je pored nje mumljao serenadu, volio je njen osmijeh i bio je ispunjen srećom kada je ona svoje ruke ovila oko njegovog vrata šapćući da se treba prepustiti radosti a kaos i tugu zaboraviti jer samo se jednom živi i treba svaki lijep trenutak ostati zabilježen u sjećanju njezinog toplog zagrljaja.

Stajao je zamišljeno na malom puteljku pored jezera i pružio ruke iako pored njega nikoga bilo nije. Šutio je i gledao u rijeku koja se kovitlala na pojedinim mjestima kao kaos u njegovim mislima jer u daljini je vidio djevojku kako bosonoga trči po rosnoj travi sa osmijehom na licu, veselila se životu ne vidjevši da on zbog zagonetke djevojke osjeća tugu.
Stajao je na malom puteljku i osjetio tugu ne znajući da je ta slika samo njegov san.Radost ga je zaboravila jer nikada nije htio biti sretan sve dok u snu nije vidio zagonetnu djevojku koja se osmjehom raduje životu.- Nadao se da će joj jednom u snu prići i zagrliti je poput malog djeteta jer bio je iznenađen njenom srećom u životnom kaosu.

Život je pun sreće i radosti, on je divan san, lijepa bajka puna likova koji svaki priča svoju priču na način kako su njemu ispunjeni snovi. Dječaci sanjaju da budu piloti, liječnici, inženjeri, pjesnici, romantičari. Djevojke snuju princa, svoju sreću, obitelj. Svako od nas živi život s radošću iako nikome nije lako s obzirom na stramputice ali kroz život ispunjavamo svoje snove jer imamo snage ići životnom stazom jer svi snovi se ispunjavaju tokom godina života koji je bajka ako si mi tu bajku stvorimo sami.
Kada ustanemo recimo "hvala ti živote jer si pun radosti iako kaos kod mene vlada".

Probudio se sa kaosom u glavi jer nije mogao prestati razmišljati o snu koji je bio divan, pun radosti. Nije ni slutio da takav san može unijeti nemir u njegov inače miran život Djevojka kovrčave kose, plavih očiju poput neba, sa posebnim osmjehom pojavila se iznenada u njegovom snu i govorila mu glasom punom topline i smješkala se dajući mu do znanja da je poseban. Šetali su u snu nasipom uz mirnu rijeku i osluškivali pjesmu jesenjeg lišća pod njihovim laganim koracima. Znao je ga je želi, ali kada joj je po htio reći probudio se iz sna, sa kaosom u glavi jer misli njegove su se igrale s njim.

U svom životu varao sam, ali volio sam iskreno samo jednom i nisam joj priznao godinama, kada sam je sreo bilo je kasno jer pripadala je drugome. Pitao sam se često dali ga voli, dali ga želi isto kao što je voljela i željela mene koji nikada nisam znao voljeti.
Ni jednu ženu nisam ni volio, ni želio kao nju, ženu kojoj sam nanio bol lažući da nisam sam i da je ona jedina koja me ima. Godinama u drugim ženama tražim nju, njezinu iskrenu ljubav, njezin nježan dodir, pogled, osmijeh nevinog djeteta i znam da to ni jedna druga žena nema, da je ona jedina koja me razumjela koja je znala što volim, što mrzim a ja nju tada nisam volio sve do trenutka kada je gledajući me toplim pogledom rekla da odem i da je zaboravim.
Varao sam i varam dalje ne shvaćajući da uistinu samo varam sebe jer njoj koju trebam to ne mogu priznati, jer rekla mi je davno da mrzi samu sebe zato što me je voljela i što će me dok živi voljeti bez prestanka.
Nisam tada znao da će boljeti tražeći u drugim ženama jedan dio nje, jer nikada ni jedna žena neće biti poput nje, zakasnio sam jer ona živi svoje snove sanjajući svoju sreću, a ja i dalje u drugim ženama tražim dio nje jer nemam snage priznati da sam je volio i da je volim.

Gledaš iz prikrajka misleći da ne primjećuje tvoju blizini, da te ne osjeti. Tražiš način kako da joj priđeš nakon toliko godina, ali ne ti nemaš snage priči ženi koju uistinu voliš, koju si uvijek volio. Nemaš snage ni da prođeš pored nje, da ju tiho pozdraviš jer znaš da će prepoznati tvoj glas, da će te pogledati kao i svakog prolaznika koji prolaze pored nje. Znaš da će ti pokloniti osmijeh bez i jedne riječi, da neće izgovoriti tvoje ime, znaš da će i dalje biti na mjestu gdje ju vidiš svakog dana i vidjeti ćeš snagu i volju u njenim očima, a nikada joj nećeš priči i priznati istinu jer se bojiš istine svoje.
Boli te njen osmijeh koji daruje svima koji prolaze pored nje jer znaš da je taj osmijeh davno pripadao samo tebi, a sada taj osmijeh promatraš iz prikrajka jer nemaš snage priči.

"Htio bih ti reći da sam lažov, da volim mijenjati žene, ali nemam snage pogledati te u oči jer one su posebne pune topline i sanjive. Bilo bi mi draže da me mrziš, da vičeš, ali ti se samo smješkaš osmjehom djeteta. Nisam zavrijedio tvoje srce, ni tvoju dušu jer sam gad koji nikada nikoga volio nije a ni neće jer nije da ne želim voljeti, ja uistinu voljeti ne znam i ne mogu.
Zaslužila si biti sretna, voljena i željena, a ja ti ništa od toga pružiti neću jer volim mijenjati žene, takav sam. Molim te da ne zaboraviš jer ne želim da ti nanesem boli jer tvoje srce je rođeno da se voli. Živjeti ću s tobom u snovima, jer jedino tako ti pripadaš meni a ja tebi jer ja sam lažov kojeg nitko promjeniti nikada neće. Želim ti sreće."

Ne znam iz kojeg razloga mi se ova pjesma mota po glavi

Na malom stoliću u predsoblju pored vaze u kojoj su tri pupoljka mirisnih ruža simetrično su postavljene dvije čaše crnog vina jer on uskoro dolazi da joj uljepša večer, svojim baršunastim glasom, osmjehom djeteta i nježnim dodirima. Voljela ga je promatrati kako ispija vinske kapi znajući da uživa u svakom gutljaju. Njena čaša uvijek je bila puna dok je on ispijao svoju, jer željela mu je uljepšati trenutak romantike koju je jako volio, kao što je volio vino.
Uživala je gledajući njega kako ispija kapi koje su imale posebnu priču jer vinske priče su divne kada se pričaju nježnim baršunastim glasom.

Prije mog novog posta danas želim se zahvaliti osobi koja se mailom javila Annaboni u vezi kamenog sudopera i želim da joj anđeli podare sve što poželi jer je obradovala blogericu koja je imala želju da ima kameni sudoper, nadam se da će uživati umivajući se u ispunjenoj želji.


Kišne kapi lagano su kucale po prozorskom staklu njene sobe, svaka kap je bila jedna nota, jer kiša tako piše svoju pjesmu, pjesmu koja odmara dušu osobe koja sluša te kišne note. Gledala je iznad sebe i u mislima vidjela lik muškarca koji je priznao da je ona samo jedna lutka u njegovom životu s kojom se je on lijepo zabavljao onda kada je on to htio, jer žene su za njega samo igračka.
Znala je da muškarac dok se ne zasiti ne može sebi a ni nikome drugome priznati istinu, ali nije znala da je on jedan od njih jer bio je poseban, pun nježnosti, pun razumijevanja, pun lažne istine. Tek nakon prošle večeri shvatila je da ni jednom muškarcu nikada ništa ne treba vjerovati jer svi lažu i kada te gledaju.

Da joj se netko javi netko tko ima kameni sudoper pa neka joj se javi da je razveseli jer volim da se nekoga usreći. Ako netko zna bilo koga tko ima kameni sudoper, a toj osobi kameni sudoper ne treba Annaboni će biti sretna što ima sudoper kakav želi.

Usput želim sretan rođendan njenom sinu i neka mu se sve želje ostvare.

Annaboni nadam se da ćemo uspjeti pronaći kameni sudoper koji toliko želiš.

Ovo što se dogodilo jednoj blogerici nije jedini slučaj na blogu hr da je osoba koja komentira post bilo kojeg blogera nekulturna i vulgarna prema napisanom tekstu blogera koji piše blog. Imala sam i ja neugodna iskustva sa osobom koja je jedno vrijeme otvarala blogove samo da bi mene na taj način blati i ponižavao, čak je i svoje gnjusne komentare postavljao po blogovima drugih blogera ali to blaćenje blogera, vulgarnost i bezobrazluk samo pokazuje kakvog je karaktera osoba koja postavlja tako uvredljive komentare u postovima blogera koji pišu ono što vole i kako vole iako nisu ni novinari ni pisci.

Žao mi je blogera koji zatvaraju svoje blogove zbog nekulture pojedinaca, jer koliko su meni puta pisali pojedini "blog je javan i suglasna si sa svakim komentarom na tekst ma kakav god komentar bio, blokiraj ga i piši dalje" s toga blogericu molim da ponovno otvori blog i piše svoje tekstove jer lijepo piše i rado ju čitam iako ne komentiram.

Shvatila sam da koliko god me neko ponižavao u komentarima ja od pisanja i druženja sa blogerima neću odustati sve dok mi srce ne kaže da je dosta pisanja, a moje srce voli pisati iako nisam vična peru.


s poštovanjem ANDREA

Sretna sam jako što se Meli javio Franjo porukom na vjetrobranskom staklu i njihovoj zajedničkoj sreći nema kraja. Zaslužila je Mela nakon duge potrage te slatko napisana slova.
Čestitam Franji na hrabrosti javljanja , Meli na njenoj upornosti potrage, romantičara Franje i njihova sreća bila još veća.

Nadam se da ću i ja zahvaljujući Mecinom oglasu http://andrea-bosak.blog.hr/2016/01/1631994150/ispravljeni-oglas.html pronaći mladoženju s obzirom da me po facebooku http://andrea-bosak.blog.hr/2016/01/1631993858/malo-smijeha.html čeka lijep provod na medenom mjesecu

Živiš život iako je krivudavog puta, sa puno rupa, uzbrdica i nizbrdica, ali svaki dan je lijep na svoj način. Jednom si dozvolila svome srcu da zavoli, a nisi bila svjesna da će osjećati boli dok god kuca. Kreneš životnom stazom dalje jer moraš dalje ići, ali staneš i stojiš na putu jer vratiš se nekoliko koraka unazad jer te srce vrača tamo gdje nikada više biti ne možeš. Gledaš ispred sebe na životnoj stazi slušajući glas koji te doziva ali sama si na tom putu i gledaš naprijed a vidiš samo sjećanja koja pokušavaš zaboraviti i krenuti životnom stazom naprijed jer na putu te čeka sreća koju si izgubila kada si srce podarila osobi koja tvoje srce zaslužila nije.
Pogledaj naprijed, kreni dalje životnim putem jer imaš snage, imaš volje reći prošlosti DOSTA JE.

Polako nečujno ulaziš u sobu, misleći da te neću čuti, da neću osjetiti tvoju blizinu, tvoj miris dezodoransa jer voliš me gledati kako spavam, jer znaš da te sanjam, da ti u snovima govorim one slatke dvije riječi VOLIM TE.
Šutiš, znam da razmišljaš, osjećam tvoje otkucaje srca i pravim se da spavam jer jedino tako te mogu zadržati pored sebe.
Znam da odlaziš, da ćeš me pamtiti i jednom priznati da si me volio srcem, kao što sam ja voljela tebe.

ps, Naslov predložila Lastavica

Traži se osoba voljna stupiti u brak.
Uslovi da je punoletna, ali ne bukvalno da ima puno leta,
Poželjno je da voli jesti šta skuham, a nepoželjno da odleti posle prvog ručka.
Zaljubljen ili ne u mene, nije bitno dok zna ubedljivo objašnjavati da sam jedina na svetu koja ga je htela.
Mesto žute ruže, predlažem da donosi povrće i voće sa placa.
Može sanjati šta hoće ako tom priliko ne hrče previše.
Molim zainteresovane kandidate da prilože 200 EU za odgovor o eventualno daljim pregovorima :))

pomogla mi ga sročiti mecabg, hvala mace, sigurna sam da će se budući mladoženja javiti

Ove godine po donjem postu moram u potragu za mladoženjom jer zvijezde mi predviđaju vjenčanje i divan medeni mjesec. Samo prvo moram predati oglas za pronalazak mladoženje

OGLAS: TRAŽI SE MLADOŽENJA

Ne stariji od 52, ne mlađi od 48, moraš voljeti glazbu osamdesetih po mogućnosti laganu, oči moraju biti zelene boje, naravno mora biti visok 170 cm, može imati i trbuščić, tamnu kosu i da mora voljeti kolače i čokoladu jako, jako. Ne smeta ni da ima djecu jer imam ih i ja, tjedno jednom mora kupiti ružu žute boje, mora voljeti kavu i cigarete, a ponajviše mora voljeti sanjati jer snovi su stvarnost koju mu nitko nikada uzeti neće.

ŠIFRA: nemoj lagati

ovo je rekao facebook i dobro me nasmijao

Pospana je ušla u kupaonicu i osjetila miris muškog parfema, a znala je da je noć provela sama sa laganom glazbom s radija i bila je svjesna da je taj ugodan muški miris dio njenog noćašnjeg sna. Sanjala je muškarca o kakvom se samo sanjati može, romantičnog, nježnog, ugodnog za druženje. Izlazeći iz kupaonice u kućnom ogrtaču osjetila je miris limuna od čaja i polagano bez straha krenula u predsoblje iz kojeg je dopirao ugodan miris. Ušavši u boravak na stolu je ugledala uredno složeni doručak i pored šalice toplog čaja pupoljak ruže, tek tada je shvatila da muškarac pun romantike nije bio dio njenog sna.

Neka vam cijela godina bude ispunjena ljubavlju

Na četvrtastom stolu u kuhinji bilo je postavljeno sve za dvije osobe, tanjuri, beštek, čaše za aperitiv i vino. Na štednjaku se lagano krčkala sarma, meso se peklo u pećnici, kolači su bili uredno složeni na ukrasnim tanjurima. Sve je trebalo uskoro biti gotovo i pripremljeno za doček Nove Godine, godine koja će započeti divnom vijesti kada se kazaljke spoje. Imala je vremena i da se sredi prije no što on pozvoni na ulaznim vratima. Svu garderobu je pripremila još tokom jutra i sada kada završi jela otuširati će se kako bi bila spremna za najdivniju noć, noć koju će provesti sa osobom koju voli.
Zidni sat je otkucavao jedanaest sati, a to je bilo vrijeme njegovog dolaska k njoj, ali nakon desetak minuta zvono na portafonu nije prestajalo zvoniti, osjetila je da joj tijelom struji hladnoća i javila se tihim glasom - da tko zvoni?
- Dobra večer, policija, molim vas da nas pustite gore jer trebamo vas. - otvorila im je ulazna vrata zgrade i stana jer osjetila je slabost i baš u trenutku kada su htjeli ući ona je vrisnula - Samo vas molim recite mi da je živ...

Sretna i vesela, puna zdravlja, osmijeha, druženja, pjesme, plesa, putovanja Godina 2016 svima koje poznajem i koje ne poznajem. Bivšem uredniku bloga hr i sadašnjem jer sadašnjem će trebati puno sreće da bi blog hr bio lijep kao što je sada.
Sretno meni posebno dragim blogerima Zagrebačkom dekameronu, Sjedokosom, NF-u, Sewenu, Lastavici, Rugalici, Meci, KALORIJSKI RESTORAN, Demetri, Kamenoj, Zvonki, Meli, Polupanom lončiću, modrini neba, Mirku, Analizi, Luki, Annaboni, Teuti, Moru ljubavi, Mekon

sve njih a i ostale sreća i zdravlje u stopu pratili ove 2016.