Stajao je zamišljeno na malom puteljku pored jezera i pružio ruke iako pored njega nikoga bilo nije. Šutio je i gledao u rijeku koja se kovitlala na pojedinim mjestima kao kaos u njegovim mislima jer u daljini je vidio djevojku kako bosonoga trči po rosnoj travi sa osmijehom na licu, veselila se životu ne vidjevši da on zbog zagonetke djevojke osjeća tugu.
Stajao je na malom puteljku i osjetio tugu ne znajući da je ta slika samo njegov san.Radost ga je zaboravila jer nikada nije htio biti sretan sve dok u snu nije vidio zagonetnu djevojku koja se osmjehom raduje životu.- Nadao se da će joj jednom u snu prići i zagrliti je poput malog djeteta jer bio je iznenađen njenom srećom u životnom kaosu.