Mjesec je obasjavao malenu livadu, djevojka se grohotom smijala jer je netko pored nje promuklim glasom mumljao riječi serenade. Ruke je raširila i vrtjela se od sreće kao što se dijete vrti na ringišpilu jer znala je da se njenom mladom životu ubrzo kraj ali taj životni kaos nije joj dozvolio da tuguje nego je radost ispunjavala svaki njezin dan, svaki sat i svaku minutu. Mladić koji je pored nje mumljao serenadu, volio je njen osmijeh i bio je ispunjen srećom kada je ona svoje ruke ovila oko njegovog vrata šapćući da se treba prepustiti radosti a kaos i tugu zaboraviti jer samo se jednom živi i treba svaki lijep trenutak ostati zabilježen u sjećanju njezinog toplog zagrljaja.