Prije mog novog posta danas želim se zahvaliti osobi koja se mailom javila Annaboni u vezi kamenog sudopera i želim da joj anđeli podare sve što poželi jer je obradovala blogericu koja je imala želju da ima kameni sudoper, nadam se da će uživati umivajući se u ispunjenoj želji.


Kišne kapi lagano su kucale po prozorskom staklu njene sobe, svaka kap je bila jedna nota, jer kiša tako piše svoju pjesmu, pjesmu koja odmara dušu osobe koja sluša te kišne note. Gledala je iznad sebe i u mislima vidjela lik muškarca koji je priznao da je ona samo jedna lutka u njegovom životu s kojom se je on lijepo zabavljao onda kada je on to htio, jer žene su za njega samo igračka.
Znala je da muškarac dok se ne zasiti ne može sebi a ni nikome drugome priznati istinu, ali nije znala da je on jedan od njih jer bio je poseban, pun nježnosti, pun razumijevanja, pun lažne istine. Tek nakon prošle večeri shvatila je da ni jednom muškarcu nikada ništa ne treba vjerovati jer svi lažu i kada te gledaju.