Lost and insecure
You found me, you found me
Lyin' on the floor
Surrounded, surrounded
Why'd you have to wait?
Where were you? Where were you?
Just a little late
You found me, you found me
Do you dream that the world will know your name,
So tell me your name
And do you care, about all the little things,
Or anything at all (anything at all),
I wanna feel all the chemicals inside,
I wanna feel (I wanna feel),
I wanna sunburn just to know that I'm alive,
To know I'm alive (to know if I'm alive)
Kevin Malloy
Žurio sam u kafiću naći se sa Jhonnyem jer sam napokon izašao iz bolnice nakon što sam ondje bio tri dana. Jest da su me Jhonny i Aurora dolazili posjećivati i ostajali bi ondje duže vremena, ali nedostajalo mi je viđati se s njima izvan bolnice. Tiana je jednom došla k meni, a Aurora je bila u tada sa mnom u sobi. Namjerno sam joj rekao da izađe oodande te objasnio Tiani da ne želim da mi se ikada približi sa drogom, da možemo biti prijatelji, ali da ću se udaljiti od nje ako mi ikada više pponudibilo koju vrstu.
Otvorio sam vrata kafića, zakoračio u njemu i pozdravio poznate konobare. Jhonny je sjedio kraj prozora i zamišljeno gledao u ccjenik Pretpostavio sam da mu je bilo dosadno jer su kava i čaša vode stajala pred njim.
„Ejla...“ –pozdravio sam ga, te sjeo preko puta njega.
„Napokon!“ –zakolutao je očima. „Mislio sam da ću ovdje doživjeti smak Svijeta!“
„Nisam ja kriv što si došao ranije. Ja sam došao točno na vrijeme!“
Zakolutao je očima.
„Bio si sa Aurorom, jelda?“ –pogledao me.
Nacerio sam se.
„Tako si čudan kad si zaljubljen!“ –promrmljao je.
Nasmiješio sam se i naručio ppićekad mi je konobar prišao. Pogledao sam nasmiješeno kroz prozor. Da, bio sam zaljubljen u Auroru. Duže vremena nisam osjećao nešto onako snažno prema nekoj curi, a ova me djevojka mmijenjalau bolju osobu. Bilo mi je drago što je postala dio mog života.
„Ta cura te tako promijenila otkad se niotkuda pojavila!“ –uzvratio je.
„Zar je to loše?“ –pogledao sam u njega.
„Nisam to rekao! Drago mi je zbog toga. Čudno mi je znati da se ne drogiraš već nekoliko dana!“
„Četiri dana!“
„Dobro, četiri! Iskreno... Jako mi je drago!!! Nadam se samo da nećeš popustiti!“
„Neću!“ –odmahnuo sam glavom i pogledao ga odlučno. „Ne želim umrijeti!“
„Hah...“ –pogledao me suzivši očima. „Kad sam ti ja govorio da to ne radiš, govorio si mi da te pustim na miru, ali Aurorica je sve ppromijenila ha?“
Prošao sam rukom kroz kosu i nasmiješio se. Pogodio me ppapirićem a zatim mi se nasmiješio. Znao sam da mu je bilo drago što sam ipak popustio i prestao se drogirati. Htio sam to učiniti zbog njega... zbog Aurore... zbog sebe... zbog Miuccie... Ona bi bila jako razočarana u mene što sam tratio svoj život i da ne bi voljela da umrem za njom. Odlučio sam živjeti zbog oboje.
Don't tell me if I'm dying,
Cause I don't wanna know,
If I can't see the sun,
Maybe I should go,
Don't wake me cause I'm dreaming,
Of angels on the moon,
Where everyone you know,
Never leaves too soon
Nekoliko dana kasnije
Aurora Chenning
Koračala sam bijelim hodnicima. Bila sam jako uznemirena jer sam znala što sam radila ondje, zbog čega su me Bog i Vrag željeli smjesta vidjeti. Sutra je bio trideseti dan otkad sam poslana na Zemlji i znala sam što slijedi nakon toga. Bojala sam se uči u sobu za sastanke.
Stajala sam već neko vrijeme pred vratima i razmislila želim li uči ili ne. Naravno da nisam željela, ali svejedno sam morala. Duboko sam uzdahnula, ali nisam imala snage uči kroz ona vrata.
„Aurora...“ –prozvao me.
Trgnula sam se i otvorila vrata. On i Ona stajali su jedno do drugoga čekajući na mene.
„Napokon si se pojavila!“ –zakolutala je očima. „Nemam previše vremena!“
„Onda reci što trebaš da mogu otići!“ –pogledala sam ju ozbiljno.
Pogledala je u Boga, a on je klimnuoglavom kao da je želio potvrditi da mi može slobodno reći što se mota u njenoj glavi. Začudilo me što ga je iznenada počela slušati jer je ipak bila jako tvrdoglava i radila ono što je željela.
„Tvoj Kevin će ostati živ.“ –rekla je prolazeći kraj mene. „Sada prepuštam na Njega riječ, dušo, i idem vidjeti tko je sljedećina listi. Činilo mi se da je Kevin jako dobar sluga, ali s obzirom da si mi ga otela morat ću pronaći nekoliko njih koji će ga zamijeniti“
Izašla je iz one prostorije zalupivši vratima, a ja sam se nasmiješila. Bilo mi je drago što ga je pustila na životu.
„Usput...“ –vrata su se ponovno otvorila, a ja sam se okrenula prema Njoj. „Ne mora značiti da ga sljedećiput neću ubiti, znaš?“
Zakolutala sam očima, a ona je zadovoljno zalupila vratima. Odmahnuvši glavom, okrenula sam se prema Njemu. Promatrao me u tišini, a ja sam znala što slijedi. Tiho sam uzdahnula i pričekala da započne razgovor.
Bojala sam se onoga što je slijedilo. Nisam željela čuti istinu; nitko ju nije želio čuti ako je ona bila ta za koju nije željela znati.
Do you believe in the day that you were born,
Tell me do you believe,
And do you know that every day's the first of the rest of your life
Kevin Malloy
Aurora je bila jako čudna kad sam se našao s njom. Bila je šutljiva i zamišljena; cijelo vrijeme je izbjegavala moj pogled, gledala u pod ili pak se isključila iz razgovora. Zabrinjavalo me to njeno ponašanje, ali nisam točno znao kako bih ju mogao pitati da mi kaže u čemu je stvar.
„Aurora...“ –pogledao sam u nju, a ona je zastala. „Što je bilo?“
Uzdahnula je povukla za sobom bez riječi. Pogledao sam oko sebe. Udaljavali smo se od centra grada, od gomile ljudi. Pretpostavio sam da je željela na samo razgovarati sa mnom, a ja sam šutio razmišljajući o onome što mi je željela reći.
Stala je kad smo došli do brda sa kojega se vidio cijeli grad. Bilo je lijepo stajati ondje s njom. Njena je kosa vijorila lagano na vjetru, oči su ssvjetlucale a kad me pogledala... primijetiosam da su bile tužne. Nešto se događalo, a ona mi nije imala snage reći. Postao sam nervozan, ruke su mi se počele znojiti, a srce ubrzanije kucati.
„Ja...“ –uzdahnula je. „Ja nisam ono što ti misliš, Kevin.“
Zbunjeno sam podignuo obrvu i počešao se po glavi jer nisam sshvaćaoo onome što mi je pričala.
„Ja nisam živo biće“ –nastavila je.
Šokirano sam gledao u nju. Neko vrijeme smo oboje šutjeli, a onda sam se počeo smijati na sav glas. Moj smijeh je odjeknuo livadom. Uhvatio sam se za trbuh i nisam se mogao zaustaviti jer mi ono jednostavno bilo presmiješno.
„Što si konzumirala, Aurora?“ –uzvratio sam nakon što sam obrisao suze.
Uzdahnula je.
„Ozbiljna sam, Kevine.“ –pogledala me ozbiljnim izrazom lica. „Umrla sam prije sedam mjeseci, u automobilskojnesreći!“
„Aha!“ –zakolutao sam očima. „A ja sam Denzel Washington!“
Lagano se udarila rukom od čelo i odmahnuo glavom dok sam ja zbunjeno gledao u nju. Doista sam razmišljao o tome kako je moguće da je konzumirala drogu. Nije ni bilo čudo što se ponašala onako čudno i uz to govorila kako je umrla, a bila je od krvi i mesa; stajala je preda mnom.
„Ok...“ –uzdahnula je. „Što bi mi rekao kad bih ti rekao da sam anđeo koji je na mjesec dana došao na Svijet kako bih te spasio iz pakla droge i kako ne bi umro?!“
Gledao sam ju u tišini očaran njenim razmišljanjem.
„Rekao bih ti da si luda...“ –uzvratio sam.
Odmahnula je glavom.
„Ozbiljno te pitam, Aurora...“ –započeo sam. „Jesi li popušila nešto? Povukla koju lajnu? Nafiksala se?!“
„Kevine, nemaš pojma koliko sam ozbiljna dok ti ovo pričam!“ –nadodala je uvrijeđeno što joj ne vjerujem u budalaštine koje priča. „Ako mi ne vjeruješ – slobodno napiši moje ime i prezime na Internetu i pronaći ćeš članak o nesreći u kojoj sam preminula!“
„Aurora, čuješ li ti sebe?! Govoriš da si umrla, a od krvi i mesa si!!! Od koga si kupila drogu?!“
„DAJ ME POSLUŠAJ VEĆ JEDNOM!!!!“
Zbunjeno sam ju promatrao. Primijetio sam kako postaje bljeđa
„Što ti se događa?“ –upitao sam ju.
Podignula je ruke.
„O, ne, ne, neeee...“ –odmahivala je glavom.
„Što je bilo?!“ –upitao sam ju zbunjeno, a i preplašeno.
„Nestajem... Kevine, ja nestajem!“
„Ma koj' kurac pričaš?! Plašiš me!!!“
„Nemam previše vremena. Nestat ću i ti me više nikada nećeš vidjeti!“
„Molim?!“
„Vjeruj mi, molim te, molim te!!! Došla sam ovdje da te spasim, ali zaljubila sam se u tebe. Vjeruj mi da te volim i ostala bih uz tebe, ali ne mogu – ne smijem! Naša je ljubav zabranjena!“
„Ma o čemu ti pričaš?! Ne shvaćam te...“
Primijetio sam da joj noge postaju nevidljive i bez riječi gledao u nju. Prišla mi je, utisnula poljubac na moje usne i prislonila ruke na moja prsa, sa strane gdje je bilo moje srce koje je u onom trenutku kucalo brže nego inače.
„Znaj da ću uvijek biti u tvome srcu, uz tebe i paziti da ponovno ne učiniš nešto nažao sam sebi!“ –uzvratila je, te nestala s mog vidika prije nego sam ja išta uspio reći.
Stajao sam neko vrijeme ukipljeno na mjestu ne vjerovajući u ono što se događalo. Cura koju sam volio mi je rekla da je anđeo poslana na Zemlji kako bi me spasila, a onda nestala pred mojim očima.
„Droga je jebeno loše utjecala na tebe, Kevine!“ –pomislio sam.
Pogledao sam oko sebe. bio sam potpuno sam.
„Aurora...?“ –prozvao sam ju, ali nje nigdje nije bilo.
Sjeo sam na pod i duboko uzdahnuo ne znajući što se zbilo.
Don't tell me if I'm dying,
Cause I don't wanna know,
If I can't see the sun,
Maybe I should go,
Don't wake me cause I'm dreaming,
Of angels on the moon,
Where everyone you know,
Never leaves too soon,
This is to one last day in the shadows,
And to know a brothers love,
This is to New York City angels,
And the rivers of our blood,
This is to all of us,
To all of us
Noć je pala kad sam napokon skupio snage da se vratim u grad. Bio sam i dalje u potpunom šoku zbog onoga što se dogodilo u samo nekoliko minuta... ili sekundi možda. Nisam mogao vjerovati da anđeli zapravo postoje. Mislio sam da nas to samo u crkvi uče. Nisam vjerovao previše u Boga jer me iznevjerio što mi je morao uništiti život, ali sada nisam niti bio siguran da on ne postoji.
Koračao sam trotoarima laganim korakom, gledajući u pod, sa rukama u džepovima. Jedva sam čekao da dođem kod kuće kako bih otišao spavati. Vjerojatno je ono bio samo jedan užasno loš san iz kojeg sam se morao probuditi.
„SRANJE!!!“ –uzviknuo je ženski glas.
Podignuo sam glavu i primijetio kako kartonska kutija leti prema meni. Uhvatio sam ju na vrijeme, prije nego je pala na pod, te čuo kako unutra nešto zvecka.
„Oh, hvala ti!!!“ –začuo sam ženski glas.
Pogledao sam ispred sebe i ostao začuđen ugledavši djevojku jako sličnu Aurori, samo što je ova imala kraću ravnu kosu i bila je niža za glavu i pol od mene. Zelene oči bile su potpuno iste kao Aurorine.
„Nema – na – čemu...“ –promrmljao sam.
„Sretna sam što si se pojavio na vrijeme!“ –nacerila se.
Klimnuo sam glavom i pogledao iza nje. Primijetio sam kombi u kojemu je bilo puno kutija.
„Nova si?“ –upitao sam.
„Aha.“ –klimnula je glavom i uzela mi kutiju iz ruke. „Upravo sam se doselila iz LA-a!
„Zanimljivo.“
„Ti si odavde?“
„Aha.“
„Oh, odlično! Nije da te želim zamaravati, ali... Trebala bi mi tvoja pomoć!“
„Ne zamaravaš me. Ovako i onako nemam što raditi! Reci, u čemu je stvar?“
„Trebao bi mi pokazati gdje se nalazi neka ulica. Već sutra ujutro mi je potrebna tvoja pomoć jer trebam pronaći neki prostor!“
„Nema problema! Kao što sam rekao – nemam što raditi.“
„Hvala!“ –nasmiješila se, te krenula prema stepeništu.
„Trebaš pomoć?“ –upitao sam ju. „Mislim... s nošenjem stvari...“
„Ako imaš vremena...“
„Imam ga i previše!“
„Super...“
Nasmiješio sam joj se i otišao po kutiju. Čekala me kraj ulaznih vrata u kuću. Bilo je nevjerojatno koliko je zapravo ličila na Auroru.
„Čemu ti treba prostor?“ –upitao sam ju penjajući se stepenicama do nje.
„Za frizerski salon.“ –odgovorila je.
„Frizerka si?“
„Da. Ako želiš, mogla bih ti srediti tu kosu! Malo je neuredna... oprosti...“
„Nema veze. Svejedno trebam šišanje!“
Nasmiješila se.
„Usput, ja sam Odette!“ –ispružila mi je ruku.
„Kevin!“ –protresao sam ju.
Veselo je ušla u kuću, a ja sam krenuo za njom.
Don't tell me if I'm dying,
Cause I don't wanna know,
If I can't see the sun,
Maybe I should go,
Don't wake me cause I'm dreaming,
Of angels on the moon,
Where everyone you know,
Never leaves too soon,
Yeah you can tell me,
All your thoughts about the stars,
That fill polluted skies,
And show me where you run to,
When no one's left to take your side
But don't tell me where the road ends,
Cause I just don't wanna know,
No, I just don't wanna know,
Don't tell me if I'm dying,
Don't tell me if I'm dying.
Trčala sam bijelim hodnicima pokušavajući što prije doći do vratiju. Da sam imala srce, ono bi sada već kucalo sto na sat. Otvorila sam vrata i uspuhano pogledala u Boga koji je stajao kraj prozora.
„GDJE JE?!“ –proderala sam se živčano.
„Tko, Aurora?“ –upitao me zbunjeno.
„Vrag!!!“
Vrata su se iznenada otvorila iza mene, pa sam se okrenula i ugledala ju iza sebe. Bila sam prilično šokirana kad sam ju vidjela. Znala sam da nije imala sastanak s Bogom jer smo ga imali već onog jutra, ali bilo mi je drago što se ondje nalazila.
„Tko priziva moje ime uzalud?“ –upitala je zamahnuvši svojom vatrenom dugom kosom.
„Da se nisi usudila ubiti ga!!!“ –proderala sam se.
„Kevina?!“
„DA, NJEGA!!!“
„Bože, jesam li ti ikada rekla da neću tolerirati da se tvoj anđelčić izderava na mene?“ –pogledala je iza mene. „Mogla bih postati opaka!“
Zarežala sam na nju i krenula prema njoj kako bih ju napala, ali su me Njegove ruke zaustavile. Odmaknula sam se u stranu i duboko uzdahnula. Osjećala sam kako me cijelo tijelo boli, kako mi se duša slama.
„Hah, kako je lijepo znati da će mi se uskoro pridružiti još jedan rob. Nemaš pojma što ću mu sve raditi!“ –zahihotala se.
Bijesno sam pogledala u nju, a znala sam da joj ništa ne smijem učiniti. Svejedno bi me On zaustavio da sam krenula prema njoj, pa sam samo ostala na mjestu dok su suze klizile niz moje lice.
Nasmiješila se zadovoljno i izašla iz sobe zalupivši vratima. Zajecala sam, koljena su mi zadrhtala i pala sam na pod držeći ruke prislonjene na licu.
„Aurora...“ –prišao mi je i dotaknuo leđa. „Digni se i vrati na Zemlju. Odmah!“
***
Sjedila sam u WC-u u bolnici i plakala. Nisam se mogla zaustaviti jer sam znala da ga gubim, da ga nisam uspjela spasiti ni na koji način. Bila sam kriva što na onu nesreću jer je otišao za mnom.
Ja sam ga ubila!!!
Kevin Malloy
Cijelo me tijelo boljelo. Natjerao sam se otvoriti oči. Čuo sam kako aparat za srce polako pišti, pa sam pogledao oko sebe kako bih vidio gdje se nalazim. Shvatio sam da sam u bolnici kad sam vidio bijele zidove oko sebe.
„Kevin!“ –iznenada se pojavio Jhonny.
„Hej...“ –promrmljao sam.
„O, Bože...“ –uzdahnuo je i zaklopio oči. „Napokon si se probudio!“
Uzdahnuo sam i promrmljao nešto što ni sam nisam shvaćao. Vjerojatno su mi dali tablete za smirenje i protiv bolova, pa sam bio omamljen. Nisam se osjećao onako umorno niti kad sam se drogirao.
Zaklopio sam oči i ponovno uzdahnuo. Zajaukao sam kad sam se pokušao dignuti, pa sam odlučio nastaviti ležati.
„Jesi li dobro? Da zovem doktora?“ –upitao me.
Odmahnuo sam glavom.
„Nema potrebe. Bit ću ja dobro!“ –uzdahnuo sam.
„Jesi li siguran? Mogu otići odmah po nekoga ako ti je loše.“ –rekao je.
„Dobro sam.“ –klimnuo sam glavom i nasmiješio mi se.
Odahnuo je i sjeo na stolicu.
„Bome si nas sve jako uplašio!“ –započeo je. „Mislio sam da ću doživjeti srčani kad me Tiana nazvala iz bolnice.“
„Tiana je ovdje?“ –upitao sam.
„Ne. Poslao sam ju doma! Previše je uzrujavala i živcirala Auroru, pa sam joj rekao da nestane prije nego pogorša stvari!“
Srce mi je zatitralo kad sam čuo Aurorino ime. Pogledao sam oko sebe nadajući se da ću ju vidjeti ondje, ali nije je bilo. Zaklopio sam oči i uzdahnuo. Nije ni bilo čudo da je nije bilo ondje kad je bila bijesna na mene prije nego me auto udarilo. Imala je potpuno pravo.
Nisam znao što mi se dogodilo da sam povukao jednu lajnu zajedno sa Tianom, ali nisam želio ništa učiniti s njom. Skočila je na mene i skinula majicu poput luđakinje dok sam ju pokušavao odgurnuti od sebe. Nekada ju ne bih odgurivao, nekada bih ju bacio na krevet i spavao bih s njom, ali u glavi mi se cijelo vrijeme vvrtjelaAurora. Ona je bila osoba koju sam želio kraj sebe, a znao sam da me ona više nije željela. Nisam ju krivio. Jedina je vjerovala u mene da mogu izdržati bez droge, a moja glupa nervoza me sjebala i izgubio sam ju.
„K vragu!“ –uzdahnuo sam.
„Što je bilo?“ –upitao me.
Odmahnuo sam glavom.
„Gdje je Aurora?“ –pogledao sam ga.
„Ne znam.“ –promrmljao je i pogledao u stranu. „Išla je na WC nakon što joj je Tiana rekla svakakve gluposti...“
„Kakve?!“
„Ma ne sjećam se! Znaš kakve su cure kad su ljubomorne. Kažu svakakve gluposti!“
„Pička joj materina...“ –frknuo sam bijesno.
„Uglavnom...“ –uzvratio je i slegnuo ramenima. „Otišla je na WC i nisam ju više vidio. Tražio sam ju da joj kažem da si dobro! Bila je prilično živčana i preplašena, hodala je gore – dolje po hodniku u suzama...“
Oblikovao sam usta u slovo o i srce mi je zatitralo kad sam to čuo. Bilo mi je drago što joj je stalo do mene... još...
„Idem pogledati gdje je!“ –Jhonny se dignuo sa stolice.
„Nema potrebe.“ –rekao sam mu. „Ovako i onako je vjerojatno... nestala!“
„Zašto to misliš?“
„Zato što sam napravio sranje, eto zašto!“
Podignuo je obrvu ne shvaćajući ništa. Klimnuo je glavom, ali svejedno je izašao iz sobe i otišao ju potražiti. Pogledao sam kako se vrata zatvaraju za njim. Vidio sam ljude kako prolaze u hodniku: medicinske sestre, doktore... Svako toliko bih čuo zapomaganje, dernjavu, a onda sam zaklopio oči. Nisam želio biti ondje jer me podsjećalo na to kad su doktori pokušavao spasiti moju sestricu, ali bilo je prekasno – naravno.
Pogledao sam onda u prozor. Vani je bio mrak što je značilo da sam dosta spavao. Morao sam pitati Jhonnya kad se vratio bez Aurore što mi se točno desilo, da li su me operirali ili mi samo dali iinjekcijuprotiv bolova i za spavanje kako bi mi bilo bolje.
Čuo sam kako se vrata otvaraju, pa sam se okrenuo prema njima. Iznenadio sam se vidjevši Auroru ondje. Stajala je zamišljeno na ulazu... gledajući u mene...
Aurora Chenning
„Aurora...“ –prošaptao je moje ime.
Zajecala sam i potrčala ga snažno zagrliti. Osjetila sam njegovu ruku na svojim leđima dok sam svoju glavu imala prislonjenu na njegovim prsima. Nisam mogla opisati sreću kad me Jhonny pronašao u WC-u, rekavši mi da me već potražio, ali da me začudo nije bilo, i rekao mi da se Kevin probudio i da mu je bolje.
„Aurora, sve je u redu!“ –prošaptao je prolazeći rukom kroz moju kosu.
„Mislila sam...“ –jecala sam. „Mislila sam da ćeš umrijeti!“
„Pst, dosta, malena...“
„O, Kevine, ne znaš kako sam se preplašila! Tako mi je žao, tako mi je jebeno žao!“
„Zbog čega?“ –podignuo mi je bradu prema sebi.
Nježno mi je pomilovao lice, obrisao suze koje su neprestano klizile i utisnuo mi poljubac na usne.
„Zbog mene te onaj prokleti auto udario!“ –promrmalja sam tiho.
„Ne, nego zbog toga što sam na sekundu zaboravio na pravilo koje su me starci učili kad sam bio mali!“ –uzvratio je i oosmjehnuomi se. „Morao sam gledati lijevo i desno prije nego sam želio pretrčati cestu!“
„Da nisam otišla, ne bi te udarilo!“
„Hajde se smiri, molim te!“
Uzdahnula sam i prislonila glavu na njegova prsa. Rukom je prošao kroz moju kosu i nježno mi pomilovao glavu kako bi me umirio, a zatim nekoliko puta potapšao po leđima. Zaklopila sam oči i zastala poslušati njegovo srce kako kuca. Ono me umirilo jer sam znala da je bio dobro, da mu se ništa nije desilo.
Ostala sam iznenađena kad mi je Bog rekao da zna da Vrag nema nikakve veze s onime što mu se dogodilo i da se odmah trebam vratiti na Zemlju kako bih mu bila blizu. Jest da je su Pakao i Raj napravili pravilo da se ljudi, anđeli i demoni ne smiju mmiješati ali znao je koliko mi je stalo do Kevina i da bih svejedno otišla ondje i da mi to zabrane.
„Ja sam taj koji se treba ispričati.“ –rekao je tužnim glasom.
Pogledala sam zbunjeno u njega i onda se prisjetila scene u kojoj sam zatekla Kevina i Tianu kako se ljube u njegovom stanu. Unatoč tome što me ono i dalje pogađalo... nije mi bilo bitno. Bilo mi je drago što je on bio živ.
„Nisam ništa namjeravao imati sa Tianom!“ –rekao je kao da mi je čitao misli. „Ona je skočila na mene, skinula majicu, a ja sam bio previše ušlagiran da bih ju uspio maknuti sa sebe!“
„Zašto si to učinio?!“ –odmahnula sam glavom.
„Bio sam živčan kad smo pričali o Miucci. Tiana se pojavila sa drogom i, ma koliko god sam se želio suprotstaviti... nisam...“
Uzdahnula sam.
„Što se dogodilo? Zbog čega se tvoja sestra ubila?“ –upitala sam ga znajući da možda ono nije bilo najbolje pitanje, ali željela sam znati; pretpostavila sam da se zbog toga počeo drogirati.
„Ostavila je oproštajno pismo.“ –odgovorio je i zaklopio oči. „Znaš što je najgore...“
„Što?“
„To što nisam vidio znakove.“
„Kakve znakove?“
„Moj tata...“ –otvorio je oči; izgledao je bijesno i tužno. „Moj ju je tata godinama silovao, a ja nisam to vidio!“
Šokirano sam ga pogledala, te oblikovala usta u slovo o ne znajući što učiniti. Shvaćala sam, tek u onom trenutku, zbog čega je njegova duša zapravo tražila pomoć. On se krivio zbog smrti svoje sestre, zbog toga što nije vidio niti znao što se s njom dešavalo.
„Nisi ti kriv.“ –rekla sam ozbiljno i čvrsto ga uhvatila za ruku. „Nisi mogao znati što se dešavalo!“
„Mogao sam ga spriječiti!“ –odmahnuo je glavom. „Da je bio živ ubio bih ga vlastitim rukama, ali prokletnik je umro godinu dana prije nego je počinila samoubojstvo! Nije mogla živjeti zbog toga što ju je mučilo sve ono što joj je činio!!! A ja to nisam mogao spriječiti!!! To tako boli, znaš?!“
„Znam...“ –uzdahnula sam. „Ali tvoja sestra ne bi željela da ti umreš za njom... jelda?“
Pogledao me u tišini. Pomilovala sam mu lice i utisnula mu poljubac, te ga pogledala ravno u oči.
„Jelda?“ –ponovila sam.
Klimnuo je glavom, a ja sam mu se nasmiješila.
„Volim te...“ –rekla sam tiho.
„I ja tebe...“ –prošao je prstima kroz moju kosu i utisnuo mi poljubac u čelo.
Prislonila sam glavu na njegova prsa i slušala ritam njegovom srca. Opuštao me... kao i prethodne noći...
Sranje -.- Poznajete me bolje od sebe! -.-
Uglavnom - ono što sam htjela reći jest da ću sutra objaviti zadnje poglavlje. -.-
Otvorivši oči sam se zagledao u Auroru koja je spavala mirno kraj mene. Pokrio sam ju plahtom jer je bila gola i otkrivena, pa nisam želio da se prehladi. Gledao sam u nju. Bila je prekrasna, savršeno lijepa. Promatrao sam onog anđela koji me spasio. Pojavila se iz vedra neba u moj život i imao sam osjećaj kao da sam ju poznavao godinama. Nikada se nisam osjećao na onaj način. Uvijek sam imao osjećaj da ja trebam paziti na svoje bližnje, a sada sam se molio da netko na mene pazi.
Aurora je bila djevojka koju sam želio kraj sebe, zbog koje sam se namjeravao promijeniti. Ona je vjerovala u to da ću se promijeniti i želio sam što i ona.
Prošao sam rukom kroz njenu smeđu kosu, te joj utisnuo poljubac u obraz. Promrmljala je nešto, ali nastavila spavati, pa sam se nasmijao. Dignuo sam se sa kreveta kako bih otišao napraviti kavu i doručak. Ogladnio sam, a pretpostavio sam da bi i ona mogla biti gladna kad se probudi.
Tražio sam svoju odjeću po podu i, kad sam se napokon obukao, izašao iz sobe pazeći da ne zalupim vratima kako ju ne bih probudio. Otišao sam popiti vode, isprati lice i oprati zube, te provjeriti da li je voda koja se kuhala na vatri prekipjela.
Čuo sam zvuk iza sebe, te se okrenuo, a vrata sobe su se polako otvarala. Aurora je zijevnuvši izašla iz one prostorije, a ja sam se nasmiješeno nagnuo na namještaj. Pogledala je u mene i razvukla osmijeh od uha do uha. Laganim mi se korakom približila, stala preda mnom, a ja sam ju obgrlio oko kukova. Prošla je rukom kroz moju spuštenu kosu i nasmiješila se.
„Slatko ti stoji duga kosa.“ –uzvratila je.
„Mislim da bi bilo vrijeme da se šišam!“ –prevrnuo sam očima.
„Zašto? Dobro ti stoji!“
„Mislim da mi treba promjena.“
Oblikovala je usta u slovo o, slegnula ramenima i poljubila me. Uzvratio sam, te se odmaknuo od nje kad sam čuo da voda kipi iza mene.
„Hej, tko je ova cura?“ –iznenada me upitala.
Pogledao sam u nju. Šokirao sam se kad je u ruci držala sliku moje sestre. Pogledala je u mene i čekala da odgovorim dok sam ja gledao u nju. Srce mi je ubrzano kucalo.
„Kevine, jesi li dobro?“ –upitala me. „Iznenada si problijedio!“
Klimnuo sam glavom i stavio lončić sa kavom na stol.
„Tko je ona?“ –upitala me ponovno.
„Moja sestra.“ –odgovorio sam.
„Nisi mi nikada rekao da imaš sestru.“
„Jer ju nemam više. Preminula je prije šest mjeseci!“
Oblikovala je usta u slovo o. Na kratko sam ju pogledao, te otišao po šalice koje sam stavio na stol.
„Žao mi je.“ –promrmljala je.
„I meni.“ –odgovorio sam.
„Pričaj mi o svojoj obitelji.“
„Usrana je.“
„Ma daj, ne mogu biti tako loši!“
„Kladila bi se?“
Pogledala me u tišini, a ja sam sjeo za stolom. Posegnuo sam za kutiju cigareta, a zatim pogledao u nju. Odlučila sam ne popušiti niti jednu jer joj vjerojatno ne bi bilo drago, ali sam zbog toga bio živčaniji. Cigareta mi je uvijek trebala rano ujutro, a najviše kad bi mi netko spomenuo sestru... i prokletu obitelj.
„Ozbiljno, Kevin, želim znati.“ –Aurora je sjela kraj mene.
Uzdahnuo sam.
„Mama je bila manekenka. Napustila je našu obitelj kad smo Miuccia i ja bili još mali!“ –započeo sam.
„Sestra ti je dobila ime po Miucci Prada?“ –upitala sam ga.
„Da. Mama je bila luda za modom.“
„Aha. Nastavi!“
„Tata je umro prije godinu i pol od ciroze jetra. Previše je pio, a Mia... Pronašao sam ju mrtvu u kupatilu... prerezanih žila!“
Šokirano je pogledala u mene. Zaklopio sam oči. Pojavila mi se scena u kojoj je moja mlađa sestra ležala u kadi i s njenih ruku je kapala krv.
Dignuo sam se naglo sa stolice koja je pala na pod. Udarac je odjeknuo kuhinjom. Osjećao sam nervozu u tijelu, kako ne mogu disati, pa sam požurio u kupatilo, zakoračio u njemu i zalupio vratima. Nagnuo sam se na vrata i duboko uzdahnuo pokušavajući umiriti rad svoga srca.
„Kevin...“ –Aurora je pokucala na vrata.
„Dolazim uskoro.“ –rekao sam.
„Otvori vrata, molim te!“
„Samo malo!“
„Mol...
„A JEBOTE, DOLAZIM ODMAH!!!! PUSTI ME NA MIRU!!!“
Nastala je neugodna tišina, a ja sam zaklopio oči i duboko uzdahnuo. Morao sam se smiriti, a onda sam otvorio vrata i pogledom prošao po stanu.
„Aurora?“ –prozvao sam ju.
Prišao sam prozoru koji je gledao na cestu i primijetio ju kako trči na drugu stranu trotoara.
„Sranje...“ –promrmljao sam. Aurora Chenning
Trčala sam kući jer mi je Bog, preko misli, javio da se moram smjesta pojaviti u Raju. Željela sam ostati kod Kevina, razgovarati s njim i pokušati ga nagovoriti da mi kaže što mu se desilo, zbog čega je bio onako čudan. Nažalost, nisam se smjela suprotstaviti nadređenome i morala sam se odmah pojaviti u Raju.
Ušla sam u kuću, zaključala vrata i potrčala prema ormaru. Pojavila sam se na drugu stranu, pa sam raširila krila i poletjela prema kraljevstvu razmišljajući zbog čega me Bog htio hitno vidjeti. Shvatila sam da nešto nije bilo u redu kad sam vidjela crvenu kočiju pred dvorcem. Vrag je bila ondje i pretpostavila sam da ga je ona nagovorila na uranjeni sastanak. Bila sam bijesna zbog toga, ali i znatiželjna.
Prišla sam vratima prostorije u kojoj su se održavali svi sastanci, pokucala na njih i otvorila, a Bog i Vrag stajali su jedno kraj drugoga; promatrajući me ozbiljnim izrazima lica.
„Što se dogodilo?“ –upitala sam ih iznenađeno.
„Ti reci nama, Aurora.“ –uzvratio je Bog.
„Ne razumijem.“ –promrmljala sam.
„Ne glumi pravog anđelčića, mala.“ –umiješala se Vrag.
Zbunjeno sam ih promatrala jer doista nisam znala što sam im mogla učiniti. Oblikovala sam usta u slovo o kad sam razmotrila neke činjenice u glavi, te spustila pogled. Da sam bila čovjek... sada bi mi srce luđački kucalo.
„Znaš da je zabranjeno imati kontakt sa čovjekom!“ –uzvratila je.
Progutala sam knedlu koja mi se stvorila u grlu, te privukla ruke uz tijelo.
Kevin Malloy
Aurora mi se nije javljala niti na mobitel niti na kućni telefon, a kad sam došao do njene zgrade, nije mi željela otvoriti. Nije se ni željela javljati, a to me užasno živciralo. Postajao sam živčan jer nisam znao što bih mogao učiniti da ispravim sranje koje sam učinio.
Uvukao sam dim cigarete i otpuhao ga u zrak dok sam buljio u strop. Srce mi je ubrzano kucalo kad sam razmišljao o njoj, a to je bilo već neko vrijeme. Nisam mogao, a da ne pomislim kakav sam idiot, kreten što sam ju napao. Bila je zabrinuta za mene što sam potrčao u kupatilo poput luđaka.
Oglasilo se zvono na vratima, pa sam se naglo dignuo i potrčao ih otključati. Nadao sam se da će Aurora biti ondje, da će htjeti popričati sa mnom kao što je to učinila neki dan kad mi je rekla da zna da se drogiram, ali... razočarao sam se. Preda mnom je stajala Tiana.
„Zaboravio si nešto kod mene neki dan!“ –uzvratila je.
Pogledao sam ju ozbiljnim izrazom lica kad mi je mahnula vrećicom u kojoj je bio bijeli prah.
Aurora Chenning
Iznenadila sam se kad mi je Bog rekao da neću biti kažnjena zbog toga što sam imala odnos sa čovjekom, a to mi je bilo zabranjeno, i kad mi je Vražica rekla da bih se trebala pripaziti i dobro razmisliti o onome što sam činila. Najviše me njena reakcija iznenadila, ali poslušno sam izašla iz sobe za sastanke kad su mi rekli da sam slobodna.
Neko sam vrijeme sjedila u dnevnom boravku razmišljajući što učiniti. Jedino što sam znala bilo je da Kevina nisam željela pustiti samog i da nisam htjela odustati od njega, pa sam se dignula sa trosjeda, obukla deblju jaknu i izašla iz stana.
Požurila sam prema njegovom stanu nadajući se da neće biti živčan i da ću moći popričati mirno s njim. Pogodila me njegova priča. Nije imao najbolje djetinjstvo i shvaćala sam kako se osjećao, zbog čega se počeo drogirati. Vjerojatno je bio tužan što mu se svašta desilo i pokušao pronaći utjehu u drogi, ali to mu je bila najveća pogreška.
Otvorila sam glavna vrata zgrade, koja su na sreću bila prislonjena; nisam morala pritisnuti parlafon. Požurila sam stepenicama na prvi kat i prišla vratima njegovog stana. Pokucala sam i pričekala da mi otvori. Čula sam glasove i kako stvari padaju po podu.
„Tiana...“ –začula sam Kevinov glas.
Šokirano sam pogledala u vrata i pokušala ih otvoriti. Bila su otvorena, a kad sam ih gurnula ostala sam šokirana. Tiana je sjedila na Kevinu, bez majice i ljubila ga dok je on micao glavu od nje. Šokirano je pogledao u mene kad me vidio. Vidjela sam po njegovim očima da je bio drogiran, pa sam pogledala u stol na kojemu je bila prazna vrećica i još malo praha na ogledalu.
„Aurora...“ –prošaptao je, a Tiana je nasmiješeno pogledala u mene.
Odmahnula sam glavom i potrčala odande. Trebala sam se što prije maknuti, pobjeći jer nisam mogla izdržati onaj pritisak kojeg sam osjećala u srcu.
„AURORA!!!“ –moje je ime odjeknulo zgradom.
Znala sam da trči za mnom, pa sam trebala biti brža. Potrčala sam niz ulicu nadajući se da me neće sustići i da ću se uspjeti vratiti kući. Nisam ga željela vidjeti u onom trenutku i nisam bila sigurna da li sam ga uopće željela i dalje viđati. Srce mi je ubrzano kucalo i trudila sam se ne zaplakati od boli.
„Aurora!“ –zaustavio je moju ruku.
Okrenula sam se i ošamarila ga. Odmaknuo se od mene promatrajući me šokirano.
„Nije ono...“ –započeo je.
„Što?!“ –uzviknula sam. „Nije ono što mislim da sam vidjela?! SKAKALA JE PO TEBI!!!“
„Aurora, mol...“
„UŠLAGIRAN SI!!!“
Šutio je. Odmahnula sam glavom i spustila pogled dok mi je srce luđački tuklo.
„Ne mogu ti pomoći ako ti sam sebi ne pomažeš.“ –uzdahnula sam i moje suze su potekle niz lice.
„Aurora...“ –prišao mi je.
„NE – PRIBLIŽAVAJ – MI – SE!!!“
Stao je nedaleko od mene.
„Pusti me na miru, Kevine.“ –odmahnula sam glavom. „Ne želim više čuti za tebe niti znati jer ja... ne želim biti s drogerašom. Ne želim te dijeliti sa onom kučkom i drogom! Žao mi je, ali... Ako želiš umrijeti... Nemoj mene povlačiti u tvoj usrani život!“
„Aurora...“ –prišao mi je, ali gurnula sam ga od sebe.
Potrčala sam preko ceste. Htjela sam otići kući i vratiti se u Raj jer sam izgubila bitku. Nisam ga uspjela spasiti i nisam željela biti kraj njega još onoliko dana koliko sam imala kako bih ga gledala kako polako umire.
„AURORA!!!“ –prozvao me još jednom, a zatim sam čula škripanje i udarac.
Okrenula sam se i ugledala Kevina na podu, nedaleko od automobila. Šokirala sam se dok su ljudi trčali prema njegovom tijelu.
„KEVIN!!!“ –viknula sam.
Potrčala sam prema njemu, pala na koljena i podignula njegovu glavu. Imao je zatvorene oči, pa sam provjerila njegov puls.
„ZOVITE HITNU!!!“ –plakala sam.
Otkucaji srca su bili jako slabi i bojala sam se da bi mogao svakog trena umrijeti.
„Ljubavi...“ –šaptala sam mu u uho. „Nemoj umrijeti, molim te... Molim te, volim te...“
Hoćete li me ubiti kad vam kažem da nema posta do SLIJEDEĆEG vikenda?! :D
Sjedio sam u kafiću čekajući da Tiana i Jhonny dođu. Morao sam se naći s njima kako bismo popričali i popili kavu jer u zadnje vrijeme sam neprestano bio s Aurorom. Otkad se iz vedra neba pojavila u mom životu neprestano sam mislio na nju i svoje slobodno vrijeme provodio s njom.
Podignuo sam kutiju cigareta i izvukao jednu iz nje. Stavio sam ju u usta i krenuo zapaliti. Neko vrijeme mi je upaljač gorio nedaleko od cigarete dok sam razmišljao o tome bih li ju trebao zapaliti ili ne.
Uzdahnuo sam, ugasio upaljač i vratio ju natrag u kutiju. Pogledao sam u prozor razmišljajući o Aurori. Jučer je izgledala ozbiljno kad je govorila da će biti uz mene, da će mi pomoći maknuti se iz pakla droge, a to je za mene bilo jako teško. Nisam znao hoću li uspjeti jer sam se previše navukao na nju, ali trebao sam pokušati biti jak... zbog mene... zbog nje jer je vjerovala da se mogu promjeniti.
Osjetio sam snažan udarac po leđima zbog kojeg sam se suzdržao da se ne izderem. Namrgođeno sam se okrenuo i ugledao Jhonnya kako mi se ceri, a kraj njega je Tiana stajala i gledala u pod.
„Kretenu!“ –gurnuo sam ga.
„Morao sam to napraviti. Izgledao si zamišljeno i znao sam da me nećeš čuti kad ti se približim!“ –rekao mi je i sjeo preko puta mene.
„Gdje ti je cura?“ –Tiana je sjela do njega.
„Nije mi cura...“ –uzvratio sam. „Idem se kasnije naći s njom.
„Naravno, zar smo sumnjali da se nećete naći?!“
„Nemoj biti ljubomorna.“ –Jhonny se okrenuo prema njoj. „Nije do tebe s kim će se on viđati.“
Frknula je, zamahnula svojom plavom kosom i pogledala namrgođeno u prozor. Pogledao sam u Jhonnya koji se samo nasmiješio, a ja sam mu uzvratio.
„Nego... Što ti se desilo s rukom?“ –upitao me.
„Porezao sam se jučer.“ –odgovorio sam. „Ujutro sam otišao na hitnu s Aurorom!“
Klimnuo je glavom.
„Pitam se kako to da neka tatina curica želi imati posla s drogerašom!“ –Tiana je pogledala u mene sa zanimanjem.
Pogledao sam u stranu. Što je bilo najgore, i ja sam se to pitao.
Aurora Chenning
Nije mi se nigdje žurilo, pa sam laganim korakom koračala bijelim hodnicima. Kosa mi je lagano vijorila na vjetru zbog kojeg su i bijele, dugačke, pamučne zavijese oponašale more po zraku. Bijela haljina koju sam nosila dodirivala je pod, svako toliko se zanjihavši zbog vjetra.
Duboko sam uzdahnula i nasmiješila se. Osjećala sam se dobro onog dana, kad sam morala ponovno otići na sastanak kojeg sam ja zatražila. Morala sam razgovarati sa Bogom i Vragom. Gđica Vrag je trebala znati da nisam namjeravala odustati, a da niti on neće i da ga neće dobiti. Morat će preći preko mene jer nema teoretske šanse da ću joj dopustiti da ga ubije za dva tjedna.
Kevin je trebao živjeti. Kevin je želio živjeti! Trebala mu se samo pružiti prilike, a ja jesam. Naravno, sve je trebao biti puno brže, trebala sam ga odvući iz pakla droge kako bih svima dokazala da je on dovoljno jak da nastavi živjeti.
Stala sam pred vratima, duboko uzdahnula i pokucala. Kad sam čula dopuštenje da uđem, otvorila sam ih i zakoračila u onu prostoriju. Vrag je hodala gore – dolje gledajući me namrgođenim izrazom lica. Pretpostavila sam da joj nije bilo drago što sam ja bila ta koja je prozvala sastanak.
„Što je bilo toliko važno da sam morala otkazati nekoliko smrti?!“ –upitala me ljutito gledajući me svojim plavim, ledenim očima, te odmahnuvši vatrenom kosom.
„Još bolje za ljude.“ –rekla sam joj.
„Ne mješaj se u moj posao ili ćemo vidjeti hoćeš li moći letjeti bez krila!“
„Iskušaj me!“
„DAME!“ –prekinuo nas je Bog. „Volio bih da se barem jednom ne posvađate!“
„Reci joj da se ne mješa u moj posao!“ –uzvratila je gledajući u njega. „Mislim da tebi ne bi bilo ugodno da ti se netko od mojih mješa u nečije rođenje... ili ozdravljivanje!“
„U potpunosti te razumijem.“ –klimnuo je glavom. „Ali znaš da su ovi sastanci potrebni!“
Frknula je i prostrijelila svojim ledenim pogledom.
„Požuri se jer nemam vremena!“ –pljesnula je rukama, a zatim jednu stavila na radni stol dok je drugu držala na boku.
„Mislim da ću uspjeti spasiti Kevina!“ –rekla sam odlučno.
Oblikovala je usta u slovo o. Izgledala je užasno, kao da je čula veliku šokantnu vijest koju nije očekivala. Bog je klimnuo glavom i nasmiješio se. Njemu je bilo drago svaki put kad bismo spasili nekoga.
***
Izašla sam iz kuće, zatvorila vrata i spustila se pjevušeći niz stepenice. Otvorila sam vrata.
„Hej!“ –Kevin se pojavio preda mnom.
Proderala sam se i udarila u vrata jer sam se okrenula kako bih ušla natrag u zgradu. Čula sam smijeh iza sebe, a okrenula sam se prema njemu trljajući si nos jer me užasno zabolio.
„Oprosti...“ –zahihotao se, te prislonio ruku na moje rame. „Nisam te želio toliko uplašiti!“
„Drago mi je što se smiješ mojoj nesreći...“ –promrmljala sam.
Podignuo je pogled prema meni. Oči su mu bile suzne od smijeh, a usne su titrale. Zakolutala sam očima, klimnula glavom kako bih mu dala znak da se može slobodno smijati, te se nagnula na zid. Počeo se smijati, a ja sam odmahnula glavom.
Privukao me k sebi, obgrlio rukama oko struka i potapšao me po leđima.
„Oprosti, ali bilo je smiješno!“ –pogledao me nacerivši se.
„Dobro, dobro...“ –namrgođeno sam ga pogledala. „Samo se ti nastavi meni smijati!“
„Nisi valjda ljuta?“
„Nisam.“
„Ozbiljno?!“
„Nisam.“
„Oh, to je dobro čuti! Ne želim da se ljutitš na mene.“
Nasmiješila sam mu se i spustila niz stepenice, a on me pratio.
„Gdje si mislila ići?“ –upitao me obgrlivši me rukom.
„Idem ti pokazati koje su pjesme dobre!“ –odgovorila sam mu.
Podignuo je obrvu ne shvačajući ništa. Odmahnula sam glavom, rukla mu da će doznati kad dođemo do ondje i obgrlila ga rukom. Bilo mi je drago što sam mogla uživati u njegovim dodirima. Osjećala sam se ponovno kao normalan čovjek... barem na kratko, sve dok se ne bih sjetila da ću uskoro nestati sa Zemlje.
Srce me stegnulo kad sam se toga sjetila jer... koliko god sam ja došla ondje zbog svojeg zadatka, bilo mi je teško pomisliti da ću morati ostaviti Kevina. Uzdahnula sam i pogledala u njega. Vidjela sam da ima zamišljen pogled. Znala sam da nešto nije bilo u redu po njegovom naboranom čelu.
„Što je bilo?“ –upitala sam ga.
„Zašto pitaš?“ –pogledao me.
„Zato što si mi čudan. Nešto nije kako treba. Što?“
„Pričao sam s Tianom. Rekla mi je da se čudi što si se spetljala s drogerašom!“
„Tiana je ljubomorna krava koja priča gluposti!“
Nasmiješio se, a ja sam ga pomilovala po licu.
„Vjeruješ li mi?“ –pogledala sam ga ozbiljno.
„Naravno.“ –uzvratio je.
„Odlično, onda se nemaš zbog čega brinuti. Uostalom, nećeš se više drogirati jer ti ja to neću dopustiti! Moraš biti jak i pobijediti želju za njome!“
Promatrao me svojim zelenim očima. Bile su jako lijepe, prekrasne... Obožavala sam dečke sa zelenim očima. Imala sam osjećaj da se moram prisjetiti da moram disati kako bih živjela još tjedan dana kao čovjek, pa sam mu razvukla osmijeh od uha do uha. Nasmiješio mi se, rukom prošao kroz moju kosu, a zatim dlan prislonio na moje lice.
Prišao mi je usnama. Mogla sam osjetiti njegov topli dah na svome licu prije nego me poljubio. Obgrlila sam ga rukama oko vrata i uzvratila mu. Privukao me bliže sebi, zagrlio toliko snažno, naravno pazeći da me ne ozlijedi, kako ne bih nestala odandje.
Uživala sam u njegovom poljupcu koji je trajao već duže vremena. Nisam se obazirala na glasove koje sam čula oko sebe jer smo u onom trenutku postojali samo on i ja. Srce mi je ubrzano kucalo. Onaj prekrasan osjećaj nisam osjećala mjesecima. Nisam osjećala mjesecima da sam voljena, da je nekome stalo do mene.
Osjetila sam kapljice na licu, pa sam se odmaknula od njega i pogledala u nebo. Nakon samo nekoliko sekundi se pojavio pljusak.
„Idemo!“ –Kevin me povukao za sobom.
Na sreću, njegova se kuća nije nalazila daleko, ali svejedno smo bili mokri. Zakoračila sam u njegov stan, a on je upalio svijetlo i krenuo u kupatilo bacivši ključeve na stol. Vratio se sa ručnikom kojeg mi je stavio na glavu i pokušao mi osušiti kosu.
Pogledao me ravno u oči i nasmiješio se, a ja sam se izgubila u njima. Rukom sam pomaknula pramen njegove kose sa lica i prislonila dlan na njegovo lice. Utisnula sam mu kratki poljubac na usne i odmaknula se od njega.
Ručnik je bacio na trosjed, obgrlio me rukama oko struka i poljubio strastvenije. Uzvratila sam mu obgrlivši ga rukama oko vrata, a on me podignuo sa poda, pa sam ga obgrlila nogama oko struka.
Ušli smo u njegovu sobu, stavio me na krevet i nastavio ljubiti dok je svojim rukama ulazio pod moju majicu. Nabacila sam glavu u nazad jer me ondje ljubio nježno svojim mekanim usnama. Osjećala sam kako mi trnci prolaze cijelim tijelom. Poljubio me još jednom i odmaknuo se od mene kako bi skinuo svoju crnu majicu, a zatim je skinuo i moju i počeo mi ljubiti tijelo dok sam se trzala pod njegovim dodirima.
Otkopčao je moje crne hlače, skinuo mi ih, a zatim rukom prošao preko mojih gaćica. Zastenjala sam na sekundu, pa ga povukla k sebi i poljubila ga spuštajući se noktima po njegovim tijelom. Bacila sam ruke na njegove jeans hlače koje je on skinuo bacio iza mene.
Pogledao me ravno u oči skidajući mi gaćice. Bilo mi je malo neugodno, pa sam ga poljubila, a on mi je uzvratio prolazeći rukama po mojim grudima. Pogledao je zatim u moje tijelo, od glave do pete, pa ponovno ravno u oči. Srce mi je ubrzano kucalo jer nisam znala što se događalo.
„Prekrasna si...“ –promrmljao je.
Nasmiješila sam se jer mi je ono bilo drago čuti. Poljubila sam ga, a on je lagano svojim udom ušao u mene. Zastenjala sam i zarila nokte u njegovim ne tako razvijenim leđima, ali meni to nije smetalo. Utisnuo mi je poljubac na usne dok je već brže i dublje ulazio u meni sve dok oboje nismo počeli uzdisati.
Krevet je škripio pod nama, a naše stenjanje je odjekivalo prostorijom. Svako toliko bih se rukama zadržala za metalni dio krevet dok se on micao gore – dolje u meni, a onda bih se bacila na njega jer sam željela voditi ljubav s njim više nego sam zamišljala.
Svojim je rukama prolazio po mome tijelu, zaustavio bi se na mojim bokovima i promatrao me sve dok ga ja ne bih poljubila. Nisam voljela da pokušavaju zapamtiti moje tijelo u onakvim trenutcima.
Kevin me prebacio na krevet, pa sam ja tako bila ispod njega. Raširio je moje noge i ovoga puta grublje ušao u mene.
„Volim te...“ –prošaptao mi je u uho.
„I ja tebe...“ –promrmljala sam.
P.S. Jesam li vam rekla da priča ima još 3 poglavlja? O.o
Gledao sam u strop dok mi je srce ubrzano kucalo. Nisam spavao cijelu noć. Nisam mogao zaklopiti oči i zaspati jer sam neprestano razmišljao o Aurori. Nisam otišao za njom jer nisam znao da li je to uopće željela. Sumnjao sam da me željela kraj sebe u onom trenutku i osjećao sam se užasno.
Iznenadilo me jako kad mi je rekla da šmrčem. Nije me bilo duže vremena, pa joj je vjerojatno bilo dosadno sa Jhonnyem i Tianom. Možda je čak i pretpostavila što činim. Vidjelo se po njoj da joj nije bilo ugodno ondje, a ja sam ju praktički natjerao da bude tamo; sve dok nisam nestao na duže vremena.
Nisam uopće znao što me natjeralo da odem pošmrkati speed u WC-u dok je ona ondje i nije bilo ni čudo da je shvatila i vidjela da se drogiram.
Podignuo sam jastuk i bacio ga od zid, te duboko uzdahnuo. Dignuo sam se sa kreveta jer sam se želio istuširati, pa napraviti kavu kako bih se razbudio iako mi se nije pretjerano spavalo. Želio sam razmisliti što bih mogao učiniti, kako vratiti Auroru iako sam sumnjao da je željela bilo što sa drogerašom.
Aurora Channing
Rukom sam prošla kroz kosu i duboko uzdahnula. Sjedila sam u tuš kabini i puštala mlaku vodu da curi po mome tijelu. Nije mi bilo hladno, unatoč tome što sam ondje bila već neko vrijeme. Trebala sam se spremiti i otići u Raj na razgovor sa Bogom i Vragom i razmišljala sam o tome što sam im mogla reći.
„Znate, mislim da je ovo gubitak vremena jer on neće odustati tako lako. Ne, ne želim odustati unatoč tome što mislim da bi uskoro mogao umrijeti! Zašto to ne želim učiniti?! Ne znam niti sama. Valjda jer mi je stalo do njega više nego mogu zamisliti!“ –govorila sam u sebi.
Duboko uzdahnuvši sam nagnula glavu na koljena. Nisam, iskreno, znala što bih im mogla reći. Bog će biti razočaran ili možda ljut ili... tko zna što dok će Vrag biti presretna što će uskoro dobiti još jednog koji je tratio svoj život na gluposti i praktički sam sebe ubio, a ja... Ja joj jednostavno nisam mogla dopustiti da to učini!
Dignula sam se, otvorila kabinu i izašla iz nje. Obrisala sam se na brzinu ručnikom kojeg sam stavila sa strane kako bi se osušio, potrčala se obući i ušla u ormar. Odmah sam poletjela do kraljevstva, što sam brže mogla jer sam htjela riješiti sastanak na brzinu. Morala sam prvo smisliti što bih im mogla reći. Znala sam da ne smijem lagati jer nije bilo lijepo, pogotovo ne s moje strane jer sam bila plavi anđeo, a ne onaj crveni koji je inače pripadao Paklu.
Pokucala sam na vrata, duboko uzdahnula i otvorila ih. Gđica Vrag ja već hodala nervozno gore – dolje. Bila je inače jako nestrpljiva osoba, ako je ona uopće bila osoba. Prije bih rekla da je ona bila... nestrpljiva prokleta duša koja nije marila ni za čime.
„Došla sam prije vremena.“ –rekla sam joj.
Zakolutala je očima.
„Pričaj brže. Nemam vremena!“ –požurivala me rukom.
„Nisi morala dolaziti ako nemaš vremena. Mislim da bismo se Bog i ja bolje složili bez tebe u blizini!“ –rekla sam.
„Mala, iščupat ću ti...“
Bog se zakašljao, a ona je namrgođeno pogledala u stranu i prekrižila ruke na prsima. Frknula sam i pogledala u njega. Nasmiješio mi se, a ja sam klimnula glavom.
„Ima li novosti, Aurora?“ –upitao me.
Odmahnula sam glavom.
„Kako napreduje situacija sa Kevinom?“ –nastavio je.
„Neću vam lagati.“ –uzdahnula sam. „Nije baš najbolje. I dalje se drogira, a ja ne znam kako bih mu mogla, kako da prestane konzumirati drogu!“
„Rekla sam ja da je to gubitak vremena!“ –nadodala je Vrag.
„Tebe nitko ništa nije pitao!“ –rekla sam ljutito.
„Mir, mir...“ –Bog se dignuo sa stolice i prišao nam.
„Želim više vremena!“ –pogledala sam u njega.
„NEMA ŠANSE!“ –proderala se ona. „Rekla sam da imaš mjesec dana da ga spasiš, a s obzirom da nećeš... bit će moj za dva tjedna. Točka!“
Pogledala sam u Boga, a on je podignuo ruku. Spustila sam pogled i ljutito izašla iz prostorije. Znala sam da se nije želio miješati u ono, da je mislio da ona ima pravo. Bila sam bijesna zbog toga. Kevin Malloy
Ispuhao sam zadnji dim cigarete jer je ona bila pri kraju, ugasio čik i nagnuo na naslonjač. Gledao sam u strop razmišljajući što bih trebao učiniti. Kosa mi je bila čupava, a to me užasno iritiralo, pa sam se dignuo sa trosjeda i otišao ju zavezati lastikom.
Pogledao sam se u ogledao. Imao sam ogromne crne podočnjake. Bio sam blijed i lice mi je izgledalo užasno. Bio sam mršav, a to nisam shvatio sve dok se nisam bolje pogledao. Po prvi puta sam se gadio samom sebi.
Rukom sam udario od staklo i raskrvario se.
„Hah... prekrasno...“ –zakolutao sam očima, uzeo ručnik i zavezao ga oko ruke kako bih zaustavio krvarenje.
Čuo sam zvono na vratima, pa sam ubrzao otvoriti promatrajući ruku. Maleni bijeli ručnik je sada bio krvav, a krv sam mrzio iz dna duše. Otvorio sam vrata i nastavio buljiti u onu crvenu boju.
„O, Bože!“ –začuo sam ženski poznati glas.
Podignuo sam pogled i iznenađeno gledao u Auroru. Nisam ju očekivao ondje; pogotovo ne nakon sinoćnjeg događaja.
„Što ti se dogodilo?“ –ušla je u stan i pomaknula mi ručnik.
„Ma... Ništa posebno... Samo sam se porezao!“ –promrmljao sam i dalje iznenađeno što sam ju vidio ondje.
„Daj da vidim!“ –podignula je nježno moju ruku i pomaknula ručnik dok sam ja gledao u nju. „Trebaš šivanje.“
„Nije potrebno.“
„Kevin, ozbiljno, trebaš šivanje.“
„Ma proći će me samo od sebe!“
„Iskrvarit ćeš preda mnom, a ja tebe ne želim imati na savjesti. Idemo odmah na Hitnu!“
Želio sam nešto reći, ali ona me prekinula.
„Ili se bojiš igle?“ –nasmiješila se.
„Ne.“ –zakolutao sam očima. „Znaš voziti?“
„Naravno.“
„Onda idemo mojim autom!“
Klimnula je glavom. Podignuo sam ključeve automobila sa stolića i ispružio ih drugom rukom. Pokušavao sam zapaliti cigaretu, ali nije mi išlo najbolje jer me desna ruka počinjala boljeti dok sa lijevom nisam znao paliti upaljač. Aurora mi je u onom trenutku uzela cigaretu i bacila u stranu dok sam ja šokirano gledao u nju.
„Prekini sa pušenjem i s drogom, jasno?!“ –prekrižila je ruke na prsima.
Promatrao sam ju u tišini. Neko vrijeme smo se promatrali u tišini.
„Idemo!“ –rekla je i otvorila vrata.
„Što radiš ovdje?“ –upitao sam ju pokušavajući zaključati vrata, ali mi je ona uzela ključeve i to učinila umjesto mene, pa sam pogledao u nju. „Zašto si došla nakon onoga što se jučer dogodilo?“
Slegnula je ramenima.
„Ti trebaš pomoć, a ja ne mislim odustati od tebe.“ –uzvratila je gledajući me ravno u oči.
Srce mi je ubrzano zakucalo zbog njenih riječi.
Aurora Chenning
Sjedila sam u čekaonici i čekala da doktori završe s Kevinom. Pila sam kavu iz automata kako bih se razbudila. Bila sam umorna jer nisam spavala dobro cijelu noć. Bila sam pospana i najrađe sam se željela naspavati, ali nisam smjela. Morala sam biti snažna i jaka kako bih se družila sa Kevinom i kako bih mu odvratila misli od droge.
Imala sam osjećaj da su svi odustajali od njega, dizali ruke s njega i nisu mu željeli pomoći. Ja nisam htjela biti takva. On je trebao nekoga koji će se brinuti o njemu, koji će mu pomoći maknuti se od onog pakla u kojemu je ulazio.
Duboko sam uzdahnula, prislonila dlan na lice i pregrizla usnicu. Osjećala sam se bespomoćno jer mi nitko nije želio pomoći. Sama sam ono željela, ali tražila sam više od mjesec dana jer sam se bojala da će mi ovih dva tjedna biti premali. Bojala sam se da ću ga ubiti.
„Aurora...“ –začula sam njegov glas.
Podignula sam pogled, a on je stajao ispred mene.
„Je li sve u redu?“ –upitao me.
„Aha.“ –klimnula sam glavom i dignula se sa stolice. „Kako ruka?“
„Imam nekoliko šavova, ali ništa strašno. Rekao je da će to brzo proći!“
„Odlično.“
Klimnuo je glavom. Nekoliko sekundi smo se promatrali, a zatim sam ja pogledala ispred sebe i tiho uzdahnula. Laganim sam korakom krenula dalje, a on me pratio.
„Žao mi je zbog onoga što si jučer vidjela.“ –tiho je promrmljao.
„To je tvoj život, Kevine!“ –rekla sam mu ni ne gledajući u njega.
„Razumjet ću ako ne želiš imati nikakve veze s narkomanom.“
Stala sam i pogledala u njega dok me on promatrao tužnim pogledom.
„Želim imati posla s osobom koja se skinula sa droge, a ja ću ti pomoći u tome.“ –uzvratila sam.
„Nitko mi ne može pomoći!“ –nastavio je hodati dalje.
Oblikovala sam usta u slovo o. Neko vrijeme sam gledala u njega, kako se udaljuje. Prilazio je vratima bolnice i izašao iz nje, a ja sam ljutito požurila za njim. Zaustavila sam ga na putu do njegovog automobila.
„Slušaj...“ –započela sam. „Ne znam što ti se dogodilo, ali nema teoretske šanse da ću ja odustati od tebe, jasno?! Pomoći ću ti i vidjet ćeš da će sve biti u redu. Možda su drugi odustali od tebe, ali ja neću!!!“
Gledao me u tišini, a ja sam duboko uzdahnula. Prislonio je ruku na moje lice, pomilovao ga, a zatim utisnuo svoje usne na moje. Šokirano sam gledala u njega dok mi je srce ubrzano kucalo.
„Hvala...“ –prošaptao mi je u uho dok me snažno grlio.
Podignula sam ruke i obgrlila ga, a moje je tijelo upijalo njegovu toplinu.
Zvono na vratima me probudilo iz dubokog sna. Duboko sam uzdahnuo, dignuo se sa kreveta i laganim korakom otišao otvoriti. Naravno, nigdje mi se nije žurilo. Bio sam prilično usporen kad bih se tek probudio, pogotovo nakon što bih popio ili konzumirao drogu večer prije.
Zijevnuo sam i otključao vrata, a preda mnom je stajao Jhonny.
„Hej, što radiš ovdje rano ujutro?“ –upitao sam ga.
„Rano ujutro?!“ –šokirano me pogledao. „Kevin, dva sata je!“
Pogledao sam iza sebe, na zidni sat i bilo je stvarno dva sata popodne. Slegnuo sam ramenima i otišao prema kupatilu pustivši Jhonnya da uđe u stan. Otišao sam se umiti i oprati zube dok mi je glava užasno pulsirala. Mrzio sam onaj prokleti osjećaj kad sam osjećao da mi mozak udara i odmah sam otišao popiti tabletu.
Bacio sam se na trosjed i duboko uzdahnuo, te zatvorio oči nadajući se da će ona bol prestati što prije.
„Slabo ti je?“ –upitao me.
Otvorio sam oči, potvrdio klimnuvši glavom i ponovno ih zatvorio. Stavio sam ruku na glavi i pokušao ublažiti bol masiranjem, ali uzalud.
„Rekao sam ti da bi trebao prestati. Zašto me, jebote, ne poslušaš?!“ –upitao me živčano.
„Zato što mi nisi nitko i ništa da mi govoriš što je dobro za moj život!“ –uzvratio sam.
„Da, prijatelju, reći ću ti: drogiraj se, znaš, to ti je super!“
„I ti si se drogirao bilo ti je super!“
„Aha... Bilo mi je odlično sve dok nisam završio u bolnici i jedva preživio smrt!“
Mahnuo sam rukom.
„Hoćeš kavu?“ –upitao sam ga.
„Da, samo ti izbjegavaj ovu temu. Svaki put kad počnemo o tome ti ideš raditi kavu!“ –frknuo je.
Odmahnuo sam rukom i krenuo napraviti kavu. Pričao mi je nešto, ali isključio sam ga ni ne slušajući ga. Njemu je bilo lako skinuti se sa droge jer je zamalo umro. Možda se i meni desi nešto slično, možda i ja budem bio blizu smrti, pa se opameti, ali sumnjao sam u to. Katkad sam razmišljao da bi sve bilo puno lakše da se uopće nisam rodio... ili da umrem.
„Pričao sam sa Tianom.“ –rekao je.
„O čemu?“ –pogledao sam u njega sa zanimanjem.
„O tvojoj novoj prijateljici.“
„Aurori?“
„Zar se tako zove?“
Klimnuo sam glavom i nasmiješeno pogledao u pod. Aurora je bila jako simpatična i draga djevojka. Pitao sam se zbog čega uopće nalazi vremena za druženje sa mnom kad sam bio jadnik kojeg niti jedna cura, osim Tiane, nije želio.
„Rekla je da joj prilično smeta što se više ne družiš s njom!“ –nastavio je.
„Misliš – što se više ne seksam s njom?“ –nadodao sam.
Klimnuo je glavom.
„Pa nemam vremena.“ –slegnuo sam ramenima.
„Zar ninfoman Kevin Malloy nema vremena za seks?!“ –pogledao me.
Slegnuo sam ramenima i maknuo lončić kipuće vode sa vatre. Stavio sam kavu i promiješao. Uzeo sam tacnu na koju sam stavio šalice, mlijeko, šećer i kavu, te ju podignuo sa stola i krenuo u dnevni boravak gdje je Jhonny gledao televiziju, naravno, slušajući glazbeni program na kojemu su bile rock pjesme poput Nickelbackovih, Bon Jovievih i sličnih drugih izvođača.
„Kako to možeš slušati?“ –pitao sam ga zbunjeno.
„Kao prvo, ti si nekada davno, kad si još bio normalan, volio to slušati, a kao drugo... kako ti možeš slušati onaj trans?!“ –odmahnuo je glavom.
„Ti si to volio slušati kad si se drogirao!“
„Na sreću, sve je ok sada. Trebao bi se i ti opametiti i postati bolja osoba! Mislim, nisi ti loš, Kevine, ali...“
„PREKINI!!!“ –proderao sam se i zaklopio oči. „Prekini pričati o onome, molim te...“
„U redu!“ –uzdahnuo je.
Nagnuo sam glavu na trosjed i duboko uzdahnuo. Rukom sam prošao preko lica pokušavajući se smiriti. Mrzio sam kad bi netko spominjao moju sestru i događaj koji je promijenio sve.
„Kad ćemo upoznati tvoju Auroricu?“ –prekinuo me iz razmišljanja... ili promijenio temu, ali kako – god; misliti na Auroru me uvijek smirivalo.
„Večeras.“ –odgovorio sam mu. „Rekao sam joj da bih volio da izađe s nama, pa je pristala!“
„Odlično, ali... Misliš li da bi voljela izaći u disku na kojemu se sluša trans party?“
Želio sam nešto reći, ali nisam mogao odgovoriti na njegovo pitanje. Nisam ni sam bio siguran da li je ona doista željela izaći sa mnom ili me nije odbila iz pristojnosti.
Aurora Chenning
Vrsta muzike kakvu je Kevin volio slušati mi se baš i nije svidjela. Ja sam više voljela rock i pop, ali morala sam izaći s njim. Trebao je moju pomoć. Iako... nije mi uopće smetalo izaći vani s njim. Družili smo se već dva tjedna, svaki dan, nekoliko sati... Šetali bismo se po gradu, smijali i uživali, a meni se ono jako svidjelo iako sam znala da je i dalje drogiralo. To me iritiralo. Mislila sam da će mu moja prisutnost u njegovom životu pomoći, da će ga prosvijetliti, ali očito mu nije bilo stalo do mene kao meni do njega.
Lagano sam se udarila po glavi dok sam se spuštala niz stepenice, u zgradi. Trebala sam se naći s njegovim društvom i njim u kafiću u kojemu sam ga vidjela dan nakon što me njegov prijatelj odbacio kod kuće. Bila sam pomalo nervozna zbog toga jer nisam znala kako će me prihvatiti. Zanimalo me kakvi su oni, da li se i oni drogiraju, da li ga je netko od njih uvukao u svijet droge.
Najviše me zabrinjavao izlazak. Trebala sam paziti na to da Kevin ne uzme drogu. Znala sam da to neće učiniti preda mnom, ali znala sam i da to čini ako bude otišao u WC i ako ga ne bude bilo duže vremena. Morala sam se pobrinuti da ga držim na oku jer sam se bojala da bi ga gđica Vrag mogla uzeti k sebi. Imala sam još šesnaest dana da mu pomognem, a znala sam da će njegova duša biti prokleta ako je se ona dočepa. To nisam mogla dopustiti. Znala sam da mi je nešto veliko tajio i trebala sam biti uz njega, trebala sam to doznati jer ga je taj događaj vjerojatno promijenio.
Uzdahnula sam kad sam se pojavila pred vratima kafića. Stavila sam pramen kose iza uha, zaklopila oči i sama sebi rekla da budem jaka. Otvorila sam vrata i zakoračila u onaj interijer. Klimnuvši glavom sam pozdravila poznate konobare koji su mi se nasmiješili. Pogledom sam tražila Kevina, ali nigdje ga nisam mogla vidjeti.
Okrenula sam se i udarila u nekoga.
„Oprostite!“ –promrmljala sam.
„Mislila si mi pobjeći?“ –čula sam smijeh.
Podignula sam pogled i nasmiješeno pogledala u Kevina. Iskreno, odahnula sam vidjevši ga. Već sam pomislila da je kasnio zbog toga što je otišao kupiti drogu od nekoga ili se pak otišao nadrogirati.
„Nisi me čula kad sam te dozvao?“ –upitao me.
Povukao me za ruku odlazeći prema jednoj od prostorija, tražeći slobodno mjesto. Navečer je onaj kafić bio popunjen, pa smo rijetko kad mogli pronaći slobodno mjesto. Tada bismo otišli vani, sjeli na neki zidić i pričali dok nam ne bi dosadilo. Meni nikada nije dosadilo, ali odlazila sam doma kako ne bi pomislio da ga tjeram da bude sa mnom. Barem sam bila sigurna, neko vrijeme, da ne konzumira drogu, ali znala sam da nije tako. Tješila sam se...
„Oh, evo vas napokon!“ –uzvratio je Kevin.
Prilazili smo dečku kojeg sam prepoznala. Bio je njegov prijatelj koji me prebacio kod kuće kad sam namjerno prolazila mostom nadajući se da će njih dvoje stati. Kraj dečka duge smeđe kose nalazila se i plavokosa djevojka koja me svojim plavim očima odmjeravala. Imala sam osjećaj da nije bila sretna što sam bila ondje, pa sam na kratko pogledala u Kevina.
Nasmiješio mi se, primaknuo mi stolicu, a ja sam sjela na nju.
„Ovo je Jhonny, a ona je Tiana!“ –predstavio ih je kad je sjeo pored mene.
„Drago mi je.“ –ispružila sam im ruku.
„Također!“ –nasmiješio mi se Jhonny.
Vidjela sam po njegovom licu da je bio bivši drogeraš, pa sam odahnula znajući da ga vjerojatno on nije natjerao da se drogira. Krajičkom oka sam pogledala u plavokosu djevojku imena Tiana koja je grickala nervozno svoju usnicu. Vidjela sam joj po očima i nosu da šmrče speed i imala sam osjećaj da je ona tjerala Kevina da nastavi sa drogom. Imala sam osjećaj da je ona bila njegova ili bivša cura ili cura s kojom se zabavljao. Njene oči govorile su mi koliko žudi za njime.
***
Jhonny i ja sjedili smo na stolici dok je cijela ona prostorija podrhtavala od glasne muzike. Tiana je plesala na plesnom podiju sa svojim prijateljicama, a svako toliko bi se okrenula prema nekom dečku i zaplesala s njim. Zadnji put kad sam vidjela Kevina, razgovarao je sa muškarcem koji je stajao u blizini šanka, a onda se udaljio od njega i nestao iz mog vidika. Znala sam gdje je bio, a ja to nisam mogla spriječiti.
Okrenula sam se prema njegovom prijatelju koji je promatrao oko sebe kao da mu nije bilo ugodno što se ondje nalazio. Pretpostavila sam da mu je pomalo bilo teško biti ondje. Nije bilo lako drogerašu skinuti se sa droge, a zatim dolaziti na mjesta na kojima je izlazio dok ju je konzumirao.
„Slušaj...“ –prišla sam mu, a on me pogledao. „Idem doma!“
„Zašto?!“ –uzviknuo je; glazba je bila toliko glasna da sam ga jedva uspjela čuti.
„Ovo nije mjesto na kojemu volim izlaziti, ali učinila sam to samo zbog njega.“
Oblikovao je usta u slovo o i klimnuo glavom.
„Treba li te odbaciti doma?“ –upitao je.
„Ne, hvala. Bilo mi je drago družiti se s tobom!“ –uzviknula sam.
Klimnuo je glavom i nasmiješio se. Dignula sam se sa stolice, podignula jaknu i torbicu, te se spustila stepenicama na plesni podij jer mi je ono bio jedini način da izađem odandje. Ljudi su me gurali kao da me nisu ni primječivali. Svako toliko bih zadobila udarac u glavu sa nečijom kosom ili laktom. Bila sam prilično niska.
Gurnula sam vrata i duboko uzdahnula čim sam izašla na svjež glas. Laganim korakom sam se udaljavala odandje dok je glasna muzika i dalje odjekivala oko mene. Puhao je lagani vjetar i bilo je hladnije nego inače, a ja sam baš one večeri obukla tanju jaknicu jer je bilo ljepše vrijeme kad sam izašla iz kuće.
„AURORA!!!“ –iznenada sam čula svoje ime.
Stala sam i okrenula se, a Kevin je trčao prema meni. Uspuhao je stao ispred mene. Zjenice su mu bile široke, svako toliko bi rukom prošao preko nosa i stiskao ruke u šake. Zaklopila sam oči i uzdahnula.
„Zašto ideš doma?“ –upitao me.
„Nemam što raditi ovdje.“ –odgovorila sam. „Ti svejedno šmrčeš...“
„Kako...“ –šokirano je pogledao u mene.
Frknula sam.
„Kako znam?“ –uzvratila sam. „Tako što ti je ispod nosa bijeli prah!“
Oblikovao je usta u slovo o.
„Nisam nitko i ništa, Kevine, za tebe, ali... ako se nastaviš drogirati... ubit ćeš se.“ –rekla sam mu.
Okrenula sam se i laganim korakom udaljila od njega. Nisam imala volje ostati uz njega tada iako sam znala da bi mi možda bilo najpametnije. Počela sam gubiti nadu da ću ga spasiti.
Probudila sam se uz pomoć budilice. Pospano sam se dignula sa kreveta, rastegnula i natjerala se izaći iz sobe jer sam znala da bih mogla nastaviti sa spavanjem. Bilo mi je teško naviknuti se da ponovno mogu spavati, pa sam provela cijelu noć vrteći se po krevetu ili gledajući televiziju, a kad sam zaspala je bilo vrijeme da se dignem.
Odlučila sam se otići istuširati kako bih se razbudila, a zatim posjetiti nekoga koji je želio čuti novosti od mene.
Protresla sam glavu, rastegnula se ponovno i skinula odjeću, a zatim otvorila vrata tuš kabine. Otvorila sam mlaku vodu, stala pod mlaz vode i duboko uzdahnula. Osjećala sam se umorno nakon dugo vremena, a to mi se baš sviđalo. Umor nisam osjećala mjesecima i jako mi je nedostajao. Ma cijeli ljudski dio života mi je nedostajalo i bila sam baš sretna što sam mogla osjećati ono što i nekada.
Počela sam pjevušiti pjesme kojih sam se sjećala iz prijašnjeg života. Voljela sam pjevati ispod tuša, a i svugdje. Pjesme su me činile veselijom osobom. Glazba je bila dio mog života i mislim da bi trebala biti od svačijeg jer je život bez melodije... spokojan.
„If you don’t know if you should stay, If you don’t say what’s on your mind, Baby just, breathe there’s no where else tonight we should be-You wanna make a memory.“ –riječi pjesme su me jako posjetile na Kevina, a nisam ni znala zbog čega.
Pokušala sam jučer otkriti što ubija njegovu dušu, što ga užasno muči, ali ona je bila previše zatvorena da bih bilo što uspjela otkriti. Znala sam samo da je tražila pomoć, da je tražila spas u pogrešnom smjeru.
„Prokleta droga i gđica Vrag koja mi je dala samo mjesec dana!“ –pomislila sam.
Uzdahnuvši sam ugasila vodu i izašla iz kabine. Razmišljala sam o tome što ga je natjeralo da se počne drogirati. Možda je Vrag imala prste u tome. Bila sam sigurna da jest jer je željela što više ljudi u Paklu, što više mučenica i tako pravila probleme na Svijetu unatoč tome što ju je Bog pokušavao spriječiti.
Bila sam sigurna da se Kevinu u prošlosti desilo nešto grozno da se počeo drogirati. Možda je imao probleme u obitelji, a možda je odlučio isprobati nešto novo. Teško je izaći iz pakla droge kad se jednom uđe u nju. Imala sam prijatelja koji se u srednjoj predozirao. Bili smo najbolji prijatelji iz djetinjstva i loše društvo ga je povukla sa sobom. To ga je uništilo jer nas nije želio slušati, a sada je bilo tri metra ispod zemlje.
Obukla sam prvu odjeću koju sam vidjela u ormaru i obukla se, a zatim izašla iz sobe. Prišla sam drugim vratima u hodniku i otvorila ih, a svjetlost me na trenutak oslijepila. Zakoračila sam u svjetlost i stvorila se u Raju, a vrata su iza mene nestala. Na sebi sam imala ponovno bijelu haljinu i krila koja mi nisu nedostajala.
Raširila sam ih, poletjela u zrak i krenula prema kraljevstvu na razgovor sa Bogom i Vragom. Bila sam prilično ljuta kad mi je Bog rekao da ću često morati dolaziti ondje na razgovor na kojemu će biti i ona. Znala sam da je zapravo jako željela da on postane jedan od njenih robova.
Pozdravila sam anđele koji su čuvali glavni ulaz, te otišla na zadnjem katu gdje je inače Bog održavao sastanke. Pokucala sam na vrata i zakoračila u prostoriju. Vrag i Bog su već bili ondje.
„Napokon!“ –Vrag je podignula ruke i odmahnula glavom. „Mislila sam da se nikada nećeš pojaviti!“
„Oprostite što kasnim.“ –rekla sam. „Malo je teško biti ponovno čovjek!“
„Oh, da, sigurno ti je bilo teško trčati uokolo po gradu i glupirati se kao tinejdžerica, jelda?“
„Ti baš i nemaš zanimljiv život, jelda?“
„Bit će zanimljiv kad dobijem još jednog drogeraša!“
„Njega nećeš dirati, jasno?!“
„Preostaje ti dvadeset i devet dana, a onda je moj!“
„Kako možeš biti sigurna da će biti tvoj, ha?!“
„Jer se drogeraši ne mogu spasiti. Oni su propali slučaj, zato odustani, ok?!“
„Odbij od njega!!!“
„Cure, dosta!“ –pored nas se pojavio Bog.
Frknula sam i ljutito pogledala u stranu, a Vrag se nasmiješila. Uživala je u tome kad je gnjavila nekoga i dovodila ga do ludila, a ja sam se morala pribrati i ne živcirati se zbog nje. Bila sam sigurna da sam mogla pomoći Kevinu. Trebala sam to učiniti!
„Što imaš za nas, Aurora?“ –upitao me.
„Počela sam se družiti s njim. Uskoro bih trebala izaći s njim!“ –odgovorila sam.
Klimnuo je glavom i nasmiješio se, a ja sam ljutito prostrijelila gđicu Vrag pogledom.
Kevin Malloy
Polako sam otvorio oči, zijevnuo i rastegnuo se. Nekoliko sam puta trepnuo i duboko uzdahnuo. Sinoć sam ponovno bio vani do kasno, a u zadnje vrijeme sam se previše rano budio. To me počinjalo iritirati.
Pogledao sam u prozor i primijetio zrake svjetlosti kako ulaze kroz zatvorene rolete. Sjeo sam na krevet, prošao rukom preko lica i pogledao u sat.
„SRANJE!!!“ –viknuo sam.
Bilo je već deset sati, a ja sam se morao naći sa Aurorom prije pola sata. Potrčao sam do ormara, smeđu majicu iz njega i obukao ju. Oblačio sam patiku, nakon što sam obukao i hlače, dok sam poskakivao prema kupatilu kako bih oprao zube i sredio kosu koja mi je bila čupava i u kaosu.
„Bravo, Kevine, lijepo si se dokazao!“ –pomišljao sam dok sam pravo zube. „Prvo joj kažeš da ćeš joj pokazati grad, ali da prije odemo na kavu i onda debelo kasniš! Svaka joj čast ako bude bila ondje!“
Isprao sam zube, počešljao kosu i zavezao ju u rep. Čuo sam kako netko zvoni na vratima, pa sam potrčao prema njima i otvorio ih.
„O, Kevine, kamo si krenuo?“ –upitala me Tiana.
„Oprosti, Tiana, ali nemam vremena.“ –promrmljao sam, izgurao ju iz stana jer je već ulazila u njemu, te zaključao vrata.
„Gdje ideš?“
„Naći se sa prijateljicom!“
„Kakvom prijateljicom?!“
„Oprosti, ali žurim! Žao mi je!“
Čuo sam kako je nešto promrmljala, ali nisam imao vremena da se vratim i pitam ju što mi je rekla jer sam previše kasnio. Nisam želio da me dugo čeka, ali na sreću, kafić se nije nalazio previše daleko od moje zgrade.
Otvorio sam glavna vrata i spustio se niz stepenice. Potrčao sam preko ceste pazeći da me auto, koji je jurio cestom, ne bi udario, te požurio prema kafiću nadajući se da će ona biti ondje. Ne bih se čudio da je otišla odavno jer niti jedan cura ne bi dugo čekala nekoga.
„Kretenu!“ –pomislio sam.
Prilazio sam kafiću kad sam vidio Auroru kako izlazi iz njega i laganim se korakom udaljuje.
„Aurora!“ –viknuo sam i potrča za njom.
Zastala je, okrenula se i pogledala me začuđeno.
„Hej, oprosti, oprosti, oprosti!“ –uzvratio sam.
„U redu je.“ –nasmiješila se.
„Nisi ljuta?“ –zbunjeno sam ju pogledao.
„Nisam ni opazila koliko te nije bilo. Čitala sam novine, a kad sam završila sam odlučila otići. Mislila sam da nećeš ni doći, pa sam se iznenadila kad sam te vidjela!“
„Ej, ma meni je užasno žao što sam toliko kasnio. Stvar je u tome da sam se tek probudio i bio sam vani cijelu noć, pa nisam čuo prokletu budilicu!“
„Rekla sam ti da je ok, Kevine. Ne moraš se brinuti za mene! Nije to prvi put da čekam nekoga. Svejedno si došao, zar ne?“
Klimnuo sam glavom, a ona mi se nasmiješila i laganim korakom udaljila od mene dok sam ja stajao na mjestu. Bilo mi je žao što me čekala i imao sam osjećaj da je bila prilično ljuta na mene unatoč tome što je pokušavala izgledati mirno.
Zastala je i začuđeno pogledala u mene.
„Zar nisi rekao da mi želiš pokazati grad?“ –upitala me.
Razvukao sam osmijeh od uha do uha i požurio k njoj.
„Nadam se da stvarno nisi ljuta što sam kasnio.“ –pogledao sam u nju, a ona je odmahnula glavom.
„Rekla sam ti da nisam ni primijetila koliko te nije bilo! Uostalom i ja sam kasnila.“ –uzvratila je.
„Obećajem ti da više neću kasniti!“
„Pa... Tko je rekao da ćemo se mi ikada vidjeti nakon danas?“
Zastao sam. Imala je pravo. Nitko nije rekao da ćemo se nastavljati viđati. Nastavio sam hodati dalje.
„Potrudit ću se da ti ne pokažem danas cijeli grad, pa da te mogu nastaviti viđati.“ –rekao sam joj.
„Meni ne smeta!“ –zahihotala se.
Nasmiješeno sam pogledao u nju. Imala je stvarno prekrasan osmijeh i lijepe oči.
Budilica je zazvonila, a ja sam pala sa kreveta udarivši glavom od pod. Zbunjeno sam gledala u strop razmišljajući o onome što se dogodilo. Preplašila sam se budilice jer nisam bila navikla na takvo buđenje, tj. nisam se navikla na bilo kakvo buđenje otkad sam umrla.
Duboko uzdahnuvši sam se dignula sa poda i rastegnula. Bilo je osam sati, a ja sam se odlučila prošetati malo gradom, razgledati ga unatoč tome što sam to znala činiti i kad sam bila anđeo, kad sam bila nevidljiva svima. Sada sam željela da me drugi vide, željela sam da znaju da postojim.
Veselo sam izašla iz sobe i otišla se istuširati. Jedva sam čekala da se istuširam jer se u Raju nitko nikada nije morao tuširati. Svi su ondje bili mirišljavi i prekrasni, neki su čak i svjetlucali, ali svejedno sam se ja znala iskrasti i otići se kupati u svetom jezeru, gdje nikoga nije bilo. Ondje sam mogla uživati u samoći, ali i u onome što me okruživalo.
Ali ono što mi je užasno nedostajalo jest ljudski dio života!
Stala sam ispod mlaza vode i osmjehnula se. Osjećala sam se odlično kad je mlaka voda počela kliziti niz moje tijelo, močiti me. Imala sam osjećaj da sam ponovno živa, da nikada nisam umrla, ali to je bilo tako samo na mjesec dana. Bog mi je podario mjesec dana ljudskog života kako bih spasila Kevina.
Imala sam trideset dana da ga spasim, a i namjeravala sam malo uživati, činiti ono što sam mogla da nisam preminula prije šest mjeseci.
„Šest mjeseci...“ –prisjetila sam se. „Kako vrijeme ondje gore sporo prolazi!“
Nisam mogla vjerovati da je šest mjeseci prošlo otkad sam preminula u automobilskoj nesreći. Često sam znala prolaziti u New York, kod majke i sestre kako bih vidjela kako su bile, jesu li izašle iz depresije. Oporavljale su se, ali svako toliko bi spomenule moje ime ili razgovarale o meni, pa bi se rasplakale. Duše ma boljela jer im nisam mogla reći da sam dobro, da sam na boljem mjestu i da se ne brinu o meni.
„Kako mi nedostaju...“ –pomislila sam.
Poželjela sam da imam jednu priliku, da mi Bog dopusti da vidim svoju malenu obitelj i da ih uvjerim da ću uvijek biti uz nju. Vjerovala sam da one znaju da sam uz njih jer su bile vjernice. Čula sam da je moja sestra rekla kako mrzi Boga što me uzeo k sebi, a mama se naljutila zbog toga i rekla joj da ne smije takve stvari govoriti.
Zaklopila sam oči, zatvorila vodu i izašla iz kabine obgrnuvši se ručnikom. Pogledala sam se u ogledalo. Moja duga smeđa kosa sada je bila potpuno mokra, a zelene oči sjajile su se kao nikada prije. Pojavio mi se maleni osmijeh na licu.
„Kako je lijepo biti čovjek!“ –pomislila sam.
Nasmiješeno sam izašla iz kupatila i ušla u sobu. Otvorila sam ormar i razmislila što bih mogla obući. U proteklih šest mjeseci nikada nisam razmislila o tome što bih mogla obući. Mi anđeli smo uvijek bili obučeni u bijeloj odjeći, što mi donekle nije smetalo, ali jako su mi nedostajale šarene boje.
Pogledala sam kroz prozor. Kiša nije padala, na sreću. Kišu nisam voljela. Podsjećala me na stravičnu večer kad sam izgubila život. Bilo mi je tek dvadeset i dvije godine, još samo jedna godina fakulteta i završila bih za modnu dizajnericu, ali Bog je želio još jednu dušu kraj sebe.
Sjetila sam se kako nisam bila previše druželjubiva prema njemu, na početku, jer me ubio, jer mi nije pomogao da nastavim dalje sa životom, ali s vremena na vrijeme... sam se navikla. Bilo je jako čudno naviknuti se da ne mogu spavati, da sam nevidljiva za ljude...
Uzdahnuvši sam se ponovno vratila ispred ormara. Na sreću, Bog se pobrinuo za moj smještaj i sve što je u njemu bilo. Namjeravala sam uživati onih trideset dana kao čovjek, ali i pomoći Kevinu naravno. Prvo sam ga trebala pronaći, ali o tome sam mislila razmisliti kasnije, kad budem razgledala cijeli grad.
Maknula sam ručnik sa sebe, bacila ga na krevet i obukla gaćice i grudnjak. Uzela sam crvenu majicu dugih rukava i još jednu, crnu, na patent koju sam stavila iznad nje. Obukla sam crne uske hlače i cipele na potpeticu, a zatim sjela pred ogledalom kako bih se našminkala. Bio je lijep osjećaj ponovno se osjećati kao čovjek, kao djevojka koja se sprema prije izlaska iz kuće. Naravno, nisam pretjerivala sa šminkom jer nikada nisam bila takva. Voljela sam samo nekoliko sitnica naglasiti na licu.
Uzela sam torbicu nakon što sam se uvjerila da je sve na svojem mjestu, da sam se našminkala kao i inače, te izašla iz sobe. Otključala sam vrata stana, zaključala ih kad sam izašla na hodnik, te se spustila niz stepenice.
Povukla sam glavna vrata zgrade u kojoj sam stanovala i osjetila osvježavajući, hladni vjetar. Osmijehom na licu sam se spustila niz stepenice uživajući u onom prekrasnom jutru. Poželjela sam vrisnuti, skakati od sreće jer sam se ponovno nalazila u onome Svijetu, ali pokušala sam izraziti svoje emocije samo po izrazu lica.
Promatrala sam sve oko sebe, kao da ništa od onoga nikada nisam bila vidjela. Stvarno mi je nedostajalo hodati po trotoaru, pretrčati preko pješačkom prijelaza kad vidim da automobili jure ili usporavaju, pa razgledavati trgovine...
Osjećala sam se fantastično, kao da ponovno živim.
Kevin Malloy
Sjedio sam u kafiću i ispijao svoju kavu. Nisam imao volje ostati kod kuće i popiti ju ondje jer sam vidio da je vani bilo ljepše vrijeme. Nekako sam se uspio natjerati da se dignem sa kreveta i prošetam malo gradom. S obzirom da nije bio pretjerano veliki, prošao sam centar grada u svega dvadesetak minuta zbog toga što sam se svako toliko zaustavljao kako bih pozdravio nekoga ili bi me neka majica iz izloga zaintrigirala, ali nakon nekog vremena sam se napokon sjetio sjesti u kafiću i popiti koju kavu. Ono je bila druga u tri sata.
Sjedio sam kraj prozora, pušio jednu cigaru za drugom i promatrao što se vani dešavalo. Većinu ljudi sam poznavao jer grad u kojem sam živio nije bilo prevelik. Devedeset posto stanovnika sam znao ili iz viđenja ili jer sam se družio s njima, a iskreno... sve mi je ono već dosadilo.
Ponekad sam razmišljao o tome da se predoziram, kad sam se već drogirao i znao da bih kad – tad trebao umrijeti od toga. Ponekad mi je stvarno bilo dosta života. Ponekad sam se živcirao na samog sebe jer sam bio kreten, jer nisam vidio njene signale. Trebala me, a ja nisam vidio ništa. Bio sam slijep. Bio sam glup. Vjerovao sam mu, a on ju je povrijedio. Pravda nije bila učinjena jer je prokletnik nestao.
Zaklopio sam oči i duboko uzdahnuo. Povukao sam još jedan dim cigarete i ispuhao ga. Otvorio sam oči u trenutku kad sam čuo da se vrata u mojoj blizini otvaraju. Sunce je obasjalo onaj kafić, pa nisam mogao dobro vidjeti osobu koja je ulazila.
Tek nakon što se maknula od ulaza sam shvatio da je to bila djevojka koju smo večer prije, Jhonny i ja, odbacili kod kuće.
Bila je ljepša nego jučer. Imala je prekrasan izgled dok je koračala usporeno hodnikom gledajući ispred sebe mirnim izrazom lica, malenim osmijehom na njemu. Prošla je rukom kroz svoju kosu koja se činila dužom nego večer prije, a kad je slučajno pogledala u mene nasmiješila mi se.
Lagano sam joj uzvratio.
„Ti si dečko koji me jučer odbacio doma?“ –upitala me.
„Zapravo, to je bio moj prijatelj, ali i ja sam bio unutra.“ –odgovorio sam joj.
Bilo mi je drago što me se sjetila.
„Je li slobodno mjesto kraj tebe?“ –uzvratila je.
Klimnuo sam glavom i pomaknuo jaknu sa druge stolice, a ona je nasmiješeno sjela preko puta mene.
„Nije ti hladno?“ –upitala me pokazavši na moju jaknu.
„Ne baš.“ –slegnuo sam ramenima. „Treba jako zahladiti da obučem ovu jaknu.“
„Zašto ju onda nosiš sa sobom?“
„Ne znam. U slučaju da mi bude hladno!“
Nasmiješila se.
„Izvolite?“ –našem je stolu prišla mlada konobarica crvenkaste kose koja mi se nasmiješila.
„Cappuccino i čašu vode, hvala.“ –djevojka je podignula pogled prema njoj.
Konobarica je klimnula glavom i udaljila se.
„Nova si u gradu?“ –upitao sam ju.
„Zar se toliko vidi?“ –nasmiješila se.
„Ne baš, ali većinu poznajem. Tebe do jučer nisam uopće vidio!“
„Doselila sam se jučer ujutro.“
„Otkud si?“
„Iz New Yorka. Ti si oduvijek ovdje živio?“
„Nažalost.“ –klimnuo sam glavom.
„Zašto nažalost?“ –pogledala me sa zanimanjem.
„Jer je usran grad.“
„Meni baš izgleda lijepo!“
„Probaj živjeti dvadeset i pet godina ovdje, pa ćemo vidjeti hoće li ti se svidjeti.“
Nasmiješila se.
„Zašto onda ne odeš nekamo? Ne otputuješ?“ –uzvratila je.
Slegnuo sam ramenima. Morao sam priznati da mi se njeno pitanje i njena ideja svidjela.
„Jesi li razgledala cijeli grad?“ –upitao sam ju.
„Nisam.“ –odmahnula je glavom. „Voljela bih, ali me strah da se ne izgubim!“
„U ovom gradu?! Morala bi biti šlampava da ti se to desi.“
„Nisi me upoznao!“
„Volio bih te onda bolje upoznati.“
Nasmiješila se, maknula pramen kose iza uha i pogledala me. Imala je prekrasne zelene oči. Bile su poput anđeoskih.
„Onda bi mi ti ove dane mogao pokazati grad. Ako imaš vremena, naravno!“ –rekla je.
„Uvijek imam vremena!“ –nadodao sam.
„Odlično! I mislim da se nismo upoznali. Ja sam Aurora Chenning, drago mi je!“
„Kevin Malloy!“
Sjedio sam na krevetu, a preda mnom je stajao stolić na kojem sam motao joint dok sam u ustima držao cigaretu. Svako toliko bih popušio dim, stavio ju sa strane i nastavljao se baviti jointom.
„Jesi li, napokon?“ –upitala me.
Okrenuo sam se, a Tiana Vessy me promatrala svojim plavim očima koje su izgledale umorno i bile su crvenkaste zbog speeda kojeg je pošmrkala. Nasmiješio sam joj se. Zamahnula je svojom dugom i potpuno ravnom plavom kosom. Sjela je kraj mene, a ja sam joj ispružio joint kojeg je ona stavila u usta i zapalila.
Povukla je nekoliko dima, te ga vratila meni, a ja sam legao na krevet, stavio glavu na jastuku i, gledajući u strop, pušio travu. Cijela je soba već mirisala na onu savršenu aromu, a ja sam se već počeo smješkati.
„Kevin...“ –Tiana je nagnula svoju glavu na moja prsa. „Voliš li me ti?“
„Naravno...“ –rekao sam joj.
Nasmiješila mi se.
„Kao prijateljicu!“ –nastavio sam.
Zakolutala je očima.
„Ti mene voliš samo kad ti je do seksa!“ –rekla mi je.
„Znaš da uopće nije istina!“ –uzvratio sam i dignuo se sa kreveta dok me ona ljutito gledala. „Uostalom, ti skočiš na mene svaki put kad si napaljena!“
„A to tebi smeta?!“
„Naravno da ne, ali ne možeš mi reći da te ja volim samo zbog seksa. Mi smo prijatelji sa povlasticama!“
Namrgođeno je pogledala u mene, a ja sam povukao još jedan dim trave i ugasio ju. Dignula se sa kreveta i krenula prema vratima dok sam ja bio nagnut na prozor. Brojao sam u sebi koliko će joj dugo trebati da se vrati u mojoj sobi. Čuo sam ju kako odlazi prema vratima, ali toliko puta sam vidio onakve scene da su mi već postale dosadne, ali i dalje su me zabavljale, na neki način.
Vrata sobe su se naglo otvorila i tako udarila od zid, a na ulazu je stajala Tiana. Promatrala me u tišini, a meni se osmijeh stvorio na licu. Znala sam da ne može otići jer nikada nije. Njene su prijetnje uvijek bile čiste izmišljotine. Puno sam puta čuo od nje da me ne želi više, da se više neće nadrogirana zabavljati sa mnom, ali puno puta mi se vratila.
Skinula je svoju majicu i bacila ju na pod, te požurila prema meni. Skočila mi je u zagrljaj, obgrnula noge oko moga struka, a ruke oko vrata, te mi utisnula poljubac. Rukama sam prolazio preko njenih leđa i odmah joj skinuo ljubičasti grudnjak kojeg je nosila na sebi. Stavio sam ju na krevet i skinuo svoju majicu kratkih rukava dok je ona skidala svoje jeans hlače.
Povukla me za kosu kako bih joj prišao. Utisnuo sam joj poljubac u usne, a zatim na grlu i spustio se na njene velike grudi. Dok sam ih masirao nježno sam joj jezikom prolazio po trbuhu dok je ona trzala zbog mojih dodira.
Povukla mi je ramena i pogledala me ravno u oči. Vidio sam njenu želju za seksom u onom trenutku; vidio sam joj to u očima i znao da bi svakog trena mogla poludjeti jer već nije osjetila moj ud u sebi. Bila je nimfomanka, što mi, naravno, nije smetalo, već godilo.
„Želim te!“ –rekla je stiskajući čeljust. „Odmah! Sada! Ovdje!!!“
Nasmiješio sam joj se i skinuo hlače sa sebe. Rukom sam prošao po njenom klitorisu, preko gaćica, a ona je trznula. Vidio sam joj kako su joj usne zatitrale. Nasmiješila mi se. Sjela na mene i poljubila me.
Lagano sam rukama prolazio niz njena leđa sve dok se nisam spustio na stražnjicu. Podignula ju je, a ja sam joj skinuo tangice koje su nam samo smetale.
Kad ga je osjetila duboko u sebi zastenjala je što je u meni budilo samo još veću želju za njenim tijelom. Ruke sam stavio na njena ramena i podignuo se kako bi ga osjetila još dublje u sebi. Počela se njihati po meni, gore – dolje i stenjati dok sam rukama prolazio po njenim grudima i svako toliko ih poljubio.
Prebacio sam ju u stranu, rašio joj noge i počeo ići gore – dolje u njoj zbog čega je ona samo stenjala i tražila od mene da joj još to činim, da ju dovedem do orgazma. Nokte je zarila u moja leđa, a na taj me način spriječila da dođem do orgazma prije nje.
Cijela se prostorija vrtjela oko mene zbog droge i alkohola koje sam isprobao prije seksa, ali pokušao sam se usredotočiti na ono što smo činili. Vidio sam da Tiana želi biti glavna i dopustio sam joj to.
Gurnula me, prebacila svoje noge oko moga tijela i sjela na moj ud. Krevet je tada počeo škripiti, a njeno je stenjanje odjekivalo prostorijom. Ja sam počinjao duboko disati, a zatim osjetio kako bih uskoro mogao doživjeti orgazam. Trudio sam se izdržati, ali nisam mogao; ne još dugo.
„Brže!!!“ –proderala se.
Ukočio sam se i, duboko uzdahnuvši, nabacio glavu za nazad. Opustio sam polako svoje tijelo.
„Nisi valjda gotov?!“ –upitala me Tiana.
Otvorio sam oči i nasmiješio joj se, a ona me ljutito udarila rukama po prsima.
„Rekla si da požurim!“ –uzvratio sam.
Odmahnula je glavom i legla pored mene. Podignuo sam gornji dio tijela i pogledao u nju.
„Uvijek sam te dovodio do orgazma. I sada ću!“ –rekao sam joj, utisnuo joj poljubac na usne i rukom prošao preko njenog klitorisa.
Počela je stenjati čim je osjetila moje dodire.
***
Zvono na vratima me probudilo iz sna. Podignuo sam glavu i pogledao u Tianu koja je spavala kraj mene. Naravno, nije imala namjeru dignuti se sa kreveta i otići otvoriti već sam ja to morao učiniti.
Duboko uzdahnuvši sam se otkrio, te sjeo na krevet i pogledao ispred sebe. Glava mi je užasno pulsirala, a to me već počinjalo iritirati. Svako jutros sam se budio sa užasnom glavoboljom koju niti tableta nije mogla ukloniti.
Dignuo sam se sa kreveta, napokon, jer je osoba ispred moga stana bila veliki gnjavator. Znao sam da sam morao požuriti i otići otvoriti, pa sam obukao samo bokserice. Nisam imao vremena obuči i hlače, a kako sam zaspao gol, morao sam obuči bilo što.
Požurio sam otvoriti vrata. Otključao sam ih i povukao, a preda mnom je stajao Jhonny.
„Vidim da si opet imao društvo.“ –rekao je i prošao kraj mene. „Gdje je Tiana?“
„Spava.“ –odgovorio sam zijevnuvši. „Što radiš ovdje?“
„Došao sam popričati s tobom. I odi obuči još nešto jer ne želim gledati tvoje spolovilo kako skakuće preda mnom dok mijenjaš razne poze!“
Nasmijao sam se, odmahnuo glavom i vratio se u sobi. Tiana je i dalje spavala. Pretpostavljao sam da nije ni znala da je netko bio u mojoj kući. Podignuo sam majicu sa poda i obukao ju, a zatim obukao i hlače.
Zatvorio sam vrata čim sam izašao iz sobe, te sjeo na jednu fotelju dok je Jhonny sjedio na trosjedu.
„O čemu trebaš pričati?“ –upitao sam ga.
Imao je ozbiljan izraz lica i mogao sam pretpostaviti o čemu je razmišljao, o čemu je želio razgovarati. Toliko puta smo o tome razgovarali, ali naravno... nikada nisam popuštao. Uvijek sam išao svojim putem, radio ono što sam želio... i možda bi me to moglo ubiti uskoro.
„Želim da se prekineš drogirati!“ –rekao mi je.
„O tome smo već razgovarali i znaš da neću.“ –uzvratio sam.
„Skoro sam umro prošli mjesec zbog toga. Zar ti nije stalo do života?“
„Već mjesec dana se ne drogiraš?“
Klimnuo je glavom.
„To je puno prijatelju!“ –uzvratio sam paleći cigaretu.
„Ne, Kevine, to je malo!“ –nastavio je ozbiljnim glasom. „Slušaj, koristiš više droga nego što sam ja, a mene je skoro dovelo do smrti. Ne znam kako sam preživio! Trebao bi se paziti!“
„Pazim se ja!“
„Ne paziš!“
Zakolutao sam očima.
„Stvar je u tome da ćeš umrijeti ako se nastavljaš drogirati!“ –nadodao je.
„Znam!“ –klimnuo sam glavom.
„Što onda radiš od sebe?!“
Slegnuo sam ramenima.
„Zar nemaš hrabrosti nastaviti živjeti bez nje?“ –upitao me.
Pogledao sam ga bijesnim pogledom. Znao je koliko sam mrzio kad bi mi netko nju spomenuo. Poludio bih u onom trenutku i ponašao se drugačije nego inače.
„Dobro jutro, Jhonny!“ –Tiana je izašla iz moje sobe i tako me spriječila u verbalnom napadanju Jhonnya.
Pogledao sam u nju, a ona mi se nasmiješila. Dignuo sam se sa trosjeda i krenuo u kuhinju.
„Kava?“ –upitao sam ih.
Kad su mi potvrdili stavio sam lončić sa vodom na vatru i pričekao da se zagrije. Pogledao sam u sliku nje i sebe, koja je bila zalijepljena na frižideru. Zaklopio sam oči i duboko uzdahnuo.
„Nedostaješ mi...“ –pomislio sam.
Nitko mi nju nije mogao vratiti, a ja sam bio kriv zbog toga jer nisam vidio znakove. Davala mi je znakove da nešto nije bilo u redu, a ja ih nisam vidio.
***
Rekao sam Jhonnyu da vozi moj auto jer sam znao da ću piti kad budemo izašli vani unatoč tome što mi je on ponavljao da prestanem konzumirati bilo koju drogu i alkohol.
Nakon što smo odbacili Tianu doma, otišli smo k meni prolazeći preko mosta. Kiša je pljuštila, a to me užasno iritiralo. Mrzio sam kišu iz više razloga, pogotovo kad bi me ona podsjećala na prošlost, a prošlost... nju sam mrzio jer sam tada izgubila osobu koju sam najviše volio.
„Opa!“ –uzvratio je Jhonny.
Pogledao sam u njega. Usporavao je, pa sam pogledao s njegove strane prozora kako bih vidio u što je on to gledao. Primijetio sam kako djevojka hoda na trotoaru ispod kišobrana, ali unatoč tome je bila mokra.
„Pitaj ju da li joj treba prijevoz!“ –rekao sam mu.
„To sam i namjeravao.“ –pogledao je u mene, a zatim spustio prozor. „Hej, curo...“
Pogledao sam da li se okrenula. Stala je i laganim korakom prišla automobilu.
„Izvolite?“ –upitala je ljubazno.
„Kamo ideš?“ –upitao ju je Jhonny. „Mi idemo grada, ako trebaš prijevoz.“
„Dobro bi mi došao prijevoz, hvala.“
„Upadaj!“
Nasmiješila mu se, otvorila stražnja vrata i sjela na sjedalo. Pogledao sam u nju, a ona je maknula kapuljači sa sebe. Podignula je pogled prema meni i nasmiješila mi se.
Oblikovao sam usta u slovo o. Imala je jako nježan, prekrasan i anđeoski osmijeh. Njene zelene, vedre i velike oči promatrale su me dok joj je duga smeđa kosa padala niz lice.
