Lost and insecure
You found me, you found me
Lyin' on the floor
Surrounded, surrounded
Why'd you have to wait?
Where were you? Where were you?
Just a little late
You found me, you found me
Otvorivši oči sam se zagledao u Auroru koja je spavala mirno kraj mene. Pokrio sam ju plahtom jer je bila gola i otkrivena, pa nisam želio da se prehladi. Gledao sam u nju. Bila je prekrasna, savršeno lijepa. Promatrao sam onog anđela koji me spasio. Pojavila se iz vedra neba u moj život i imao sam osjećaj kao da sam ju poznavao godinama. Nikada se nisam osjećao na onaj način. Uvijek sam imao osjećaj da ja trebam paziti na svoje bližnje, a sada sam se molio da netko na mene pazi.
Aurora je bila djevojka koju sam želio kraj sebe, zbog koje sam se namjeravao promijeniti. Ona je vjerovala u to da ću se promijeniti i želio sam što i ona.
Prošao sam rukom kroz njenu smeđu kosu, te joj utisnuo poljubac u obraz. Promrmljala je nešto, ali nastavila spavati, pa sam se nasmijao. Dignuo sam se sa kreveta kako bih otišao napraviti kavu i doručak. Ogladnio sam, a pretpostavio sam da bi i ona mogla biti gladna kad se probudi.
Tražio sam svoju odjeću po podu i, kad sam se napokon obukao, izašao iz sobe pazeći da ne zalupim vratima kako ju ne bih probudio. Otišao sam popiti vode, isprati lice i oprati zube, te provjeriti da li je voda koja se kuhala na vatri prekipjela.
Čuo sam zvuk iza sebe, te se okrenuo, a vrata sobe su se polako otvarala. Aurora je zijevnuvši izašla iz one prostorije, a ja sam se nasmiješeno nagnuo na namještaj. Pogledala je u mene i razvukla osmijeh od uha do uha. Laganim mi se korakom približila, stala preda mnom, a ja sam ju obgrlio oko kukova. Prošla je rukom kroz moju spuštenu kosu i nasmiješila se.
„Slatko ti stoji duga kosa.“ –uzvratila je.
„Mislim da bi bilo vrijeme da se šišam!“ –prevrnuo sam očima.
„Zašto? Dobro ti stoji!“
„Mislim da mi treba promjena.“
Oblikovala je usta u slovo o, slegnula ramenima i poljubila me. Uzvratio sam, te se odmaknuo od nje kad sam čuo da voda kipi iza mene.
„Hej, tko je ova cura?“ –iznenada me upitala.
Pogledao sam u nju. Šokirao sam se kad je u ruci držala sliku moje sestre. Pogledala je u mene i čekala da odgovorim dok sam ja gledao u nju. Srce mi je ubrzano kucalo.
„Kevine, jesi li dobro?“ –upitala me. „Iznenada si problijedio!“
Klimnuo sam glavom i stavio lončić sa kavom na stol.
„Tko je ona?“ –upitala me ponovno.
„Moja sestra.“ –odgovorio sam.
„Nisi mi nikada rekao da imaš sestru.“
„Jer ju nemam više. Preminula je prije šest mjeseci!“
Oblikovala je usta u slovo o. Na kratko sam ju pogledao, te otišao po šalice koje sam stavio na stol.
„Žao mi je.“ –promrmljala je.
„I meni.“ –odgovorio sam.
„Pričaj mi o svojoj obitelji.“
„Usrana je.“
„Ma daj, ne mogu biti tako loši!“
„Kladila bi se?“
Pogledala me u tišini, a ja sam sjeo za stolom. Posegnuo sam za kutiju cigareta, a zatim pogledao u nju. Odlučila sam ne popušiti niti jednu jer joj vjerojatno ne bi bilo drago, ali sam zbog toga bio živčaniji. Cigareta mi je uvijek trebala rano ujutro, a najviše kad bi mi netko spomenuo sestru... i prokletu obitelj.
„Ozbiljno, Kevin, želim znati.“ –Aurora je sjela kraj mene.
Uzdahnuo sam.
„Mama je bila manekenka. Napustila je našu obitelj kad smo Miuccia i ja bili još mali!“ –započeo sam.
„Sestra ti je dobila ime po Miucci Prada?“ –upitala sam ga.
„Da. Mama je bila luda za modom.“
„Aha. Nastavi!“
„Tata je umro prije godinu i pol od ciroze jetra. Previše je pio, a Mia... Pronašao sam ju mrtvu u kupatilu... prerezanih žila!“
Šokirano je pogledala u mene. Zaklopio sam oči. Pojavila mi se scena u kojoj je moja mlađa sestra ležala u kadi i s njenih ruku je kapala krv.
Dignuo sam se naglo sa stolice koja je pala na pod. Udarac je odjeknuo kuhinjom. Osjećao sam nervozu u tijelu, kako ne mogu disati, pa sam požurio u kupatilo, zakoračio u njemu i zalupio vratima. Nagnuo sam se na vrata i duboko uzdahnuo pokušavajući umiriti rad svoga srca.
„Kevin...“ –Aurora je pokucala na vrata.
„Dolazim uskoro.“ –rekao sam.
„Otvori vrata, molim te!“
„Samo malo!“
„Mol...
„A JEBOTE, DOLAZIM ODMAH!!!! PUSTI ME NA MIRU!!!“
Nastala je neugodna tišina, a ja sam zaklopio oči i duboko uzdahnuo. Morao sam se smiriti, a onda sam otvorio vrata i pogledom prošao po stanu.
„Aurora?“ –prozvao sam ju.
Prišao sam prozoru koji je gledao na cestu i primijetio ju kako trči na drugu stranu trotoara.
„Sranje...“ –promrmljao sam. Aurora Chenning
Trčala sam kući jer mi je Bog, preko misli, javio da se moram smjesta pojaviti u Raju. Željela sam ostati kod Kevina, razgovarati s njim i pokušati ga nagovoriti da mi kaže što mu se desilo, zbog čega je bio onako čudan. Nažalost, nisam se smjela suprotstaviti nadređenome i morala sam se odmah pojaviti u Raju.
Ušla sam u kuću, zaključala vrata i potrčala prema ormaru. Pojavila sam se na drugu stranu, pa sam raširila krila i poletjela prema kraljevstvu razmišljajući zbog čega me Bog htio hitno vidjeti. Shvatila sam da nešto nije bilo u redu kad sam vidjela crvenu kočiju pred dvorcem. Vrag je bila ondje i pretpostavila sam da ga je ona nagovorila na uranjeni sastanak. Bila sam bijesna zbog toga, ali i znatiželjna.
Prišla sam vratima prostorije u kojoj su se održavali svi sastanci, pokucala na njih i otvorila, a Bog i Vrag stajali su jedno kraj drugoga; promatrajući me ozbiljnim izrazima lica.
„Što se dogodilo?“ –upitala sam ih iznenađeno.
„Ti reci nama, Aurora.“ –uzvratio je Bog.
„Ne razumijem.“ –promrmljala sam.
„Ne glumi pravog anđelčića, mala.“ –umiješala se Vrag.
Zbunjeno sam ih promatrala jer doista nisam znala što sam im mogla učiniti. Oblikovala sam usta u slovo o kad sam razmotrila neke činjenice u glavi, te spustila pogled. Da sam bila čovjek... sada bi mi srce luđački kucalo.
„Znaš da je zabranjeno imati kontakt sa čovjekom!“ –uzvratila je.
Progutala sam knedlu koja mi se stvorila u grlu, te privukla ruke uz tijelo.
Kevin Malloy
Aurora mi se nije javljala niti na mobitel niti na kućni telefon, a kad sam došao do njene zgrade, nije mi željela otvoriti. Nije se ni željela javljati, a to me užasno živciralo. Postajao sam živčan jer nisam znao što bih mogao učiniti da ispravim sranje koje sam učinio.
Uvukao sam dim cigarete i otpuhao ga u zrak dok sam buljio u strop. Srce mi je ubrzano kucalo kad sam razmišljao o njoj, a to je bilo već neko vrijeme. Nisam mogao, a da ne pomislim kakav sam idiot, kreten što sam ju napao. Bila je zabrinuta za mene što sam potrčao u kupatilo poput luđaka.
Oglasilo se zvono na vratima, pa sam se naglo dignuo i potrčao ih otključati. Nadao sam se da će Aurora biti ondje, da će htjeti popričati sa mnom kao što je to učinila neki dan kad mi je rekla da zna da se drogiram, ali... razočarao sam se. Preda mnom je stajala Tiana.
„Zaboravio si nešto kod mene neki dan!“ –uzvratila je.
Pogledao sam ju ozbiljnim izrazom lica kad mi je mahnula vrećicom u kojoj je bio bijeli prah.
Aurora Chenning
Iznenadila sam se kad mi je Bog rekao da neću biti kažnjena zbog toga što sam imala odnos sa čovjekom, a to mi je bilo zabranjeno, i kad mi je Vražica rekla da bih se trebala pripaziti i dobro razmisliti o onome što sam činila. Najviše me njena reakcija iznenadila, ali poslušno sam izašla iz sobe za sastanke kad su mi rekli da sam slobodna.
Neko sam vrijeme sjedila u dnevnom boravku razmišljajući što učiniti. Jedino što sam znala bilo je da Kevina nisam željela pustiti samog i da nisam htjela odustati od njega, pa sam se dignula sa trosjeda, obukla deblju jaknu i izašla iz stana.
Požurila sam prema njegovom stanu nadajući se da neće biti živčan i da ću moći popričati mirno s njim. Pogodila me njegova priča. Nije imao najbolje djetinjstvo i shvaćala sam kako se osjećao, zbog čega se počeo drogirati. Vjerojatno je bio tužan što mu se svašta desilo i pokušao pronaći utjehu u drogi, ali to mu je bila najveća pogreška.
Otvorila sam glavna vrata zgrade, koja su na sreću bila prislonjena; nisam morala pritisnuti parlafon. Požurila sam stepenicama na prvi kat i prišla vratima njegovog stana. Pokucala sam i pričekala da mi otvori. Čula sam glasove i kako stvari padaju po podu.
„Tiana...“ –začula sam Kevinov glas.
Šokirano sam pogledala u vrata i pokušala ih otvoriti. Bila su otvorena, a kad sam ih gurnula ostala sam šokirana. Tiana je sjedila na Kevinu, bez majice i ljubila ga dok je on micao glavu od nje. Šokirano je pogledao u mene kad me vidio. Vidjela sam po njegovim očima da je bio drogiran, pa sam pogledala u stol na kojemu je bila prazna vrećica i još malo praha na ogledalu.
„Aurora...“ –prošaptao je, a Tiana je nasmiješeno pogledala u mene.
Odmahnula sam glavom i potrčala odande. Trebala sam se što prije maknuti, pobjeći jer nisam mogla izdržati onaj pritisak kojeg sam osjećala u srcu.
„AURORA!!!“ –moje je ime odjeknulo zgradom.
Znala sam da trči za mnom, pa sam trebala biti brža. Potrčala sam niz ulicu nadajući se da me neće sustići i da ću se uspjeti vratiti kući. Nisam ga željela vidjeti u onom trenutku i nisam bila sigurna da li sam ga uopće željela i dalje viđati. Srce mi je ubrzano kucalo i trudila sam se ne zaplakati od boli.
„Aurora!“ –zaustavio je moju ruku.
Okrenula sam se i ošamarila ga. Odmaknuo se od mene promatrajući me šokirano.
„Nije ono...“ –započeo je.
„Što?!“ –uzviknula sam. „Nije ono što mislim da sam vidjela?! SKAKALA JE PO TEBI!!!“
„Aurora, mol...“
„UŠLAGIRAN SI!!!“
Šutio je. Odmahnula sam glavom i spustila pogled dok mi je srce luđački tuklo.
„Ne mogu ti pomoći ako ti sam sebi ne pomažeš.“ –uzdahnula sam i moje suze su potekle niz lice.
„Aurora...“ –prišao mi je.
„NE – PRIBLIŽAVAJ – MI – SE!!!“
Stao je nedaleko od mene.
„Pusti me na miru, Kevine.“ –odmahnula sam glavom. „Ne želim više čuti za tebe niti znati jer ja... ne želim biti s drogerašom. Ne želim te dijeliti sa onom kučkom i drogom! Žao mi je, ali... Ako želiš umrijeti... Nemoj mene povlačiti u tvoj usrani život!“
„Aurora...“ –prišao mi je, ali gurnula sam ga od sebe.
Potrčala sam preko ceste. Htjela sam otići kući i vratiti se u Raj jer sam izgubila bitku. Nisam ga uspjela spasiti i nisam željela biti kraj njega još onoliko dana koliko sam imala kako bih ga gledala kako polako umire.
„AURORA!!!“ –prozvao me još jednom, a zatim sam čula škripanje i udarac.
Okrenula sam se i ugledala Kevina na podu, nedaleko od automobila. Šokirala sam se dok su ljudi trčali prema njegovom tijelu.
„KEVIN!!!“ –viknula sam.
Potrčala sam prema njemu, pala na koljena i podignula njegovu glavu. Imao je zatvorene oči, pa sam provjerila njegov puls.
„ZOVITE HITNU!!!“ –plakala sam.
Otkucaji srca su bili jako slabi i bojala sam se da bi mogao svakog trena umrijeti.
„Ljubavi...“ –šaptala sam mu u uho. „Nemoj umrijeti, molim te... Molim te, volim te...“
Hoćete li me ubiti kad vam kažem da nema posta do SLIJEDEĆEG vikenda?! :D
