Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/andjeo-cuvar

Marketing

05. Zabava

Kevin Malloy

Zvono na vratima me probudilo iz dubokog sna. Duboko sam uzdahnuo, dignuo se sa kreveta i laganim korakom otišao otvoriti. Naravno, nigdje mi se nije žurilo. Bio sam prilično usporen kad bih se tek probudio, pogotovo nakon što bih popio ili konzumirao drogu večer prije.

Zijevnuo sam i otključao vrata, a preda mnom je stajao Jhonny.

„Hej, što radiš ovdje rano ujutro?“ –upitao sam ga.
„Rano ujutro?!“ –šokirano me pogledao. „Kevin, dva sata je!“

Pogledao sam iza sebe, na zidni sat i bilo je stvarno dva sata popodne. Slegnuo sam ramenima i otišao prema kupatilu pustivši Jhonnya da uđe u stan. Otišao sam se umiti i oprati zube dok mi je glava užasno pulsirala. Mrzio sam onaj prokleti osjećaj kad sam osjećao da mi mozak udara i odmah sam otišao popiti tabletu.

Bacio sam se na trosjed i duboko uzdahnuo, te zatvorio oči nadajući se da će ona bol prestati što prije.

„Slabo ti je?“ –upitao me.

Otvorio sam oči, potvrdio klimnuvši glavom i ponovno ih zatvorio. Stavio sam ruku na glavi i pokušao ublažiti bol masiranjem, ali uzalud.

„Rekao sam ti da bi trebao prestati. Zašto me, jebote, ne poslušaš?!“ –upitao me živčano.
„Zato što mi nisi nitko i ništa da mi govoriš što je dobro za moj život!“ –uzvratio sam.
„Da, prijatelju, reći ću ti: drogiraj se, znaš, to ti je super!“
„I ti si se drogirao bilo ti je super!“
„Aha... Bilo mi je odlično sve dok nisam završio u bolnici i jedva preživio smrt!“

Mahnuo sam rukom.

„Hoćeš kavu?“ –upitao sam ga.
„Da, samo ti izbjegavaj ovu temu. Svaki put kad počnemo o tome ti ideš raditi kavu!“ –frknuo je.

Odmahnuo sam rukom i krenuo napraviti kavu. Pričao mi je nešto, ali isključio sam ga ni ne slušajući ga. Njemu je bilo lako skinuti se sa droge jer je zamalo umro. Možda se i meni desi nešto slično, možda i ja budem bio blizu smrti, pa se opameti, ali sumnjao sam u to. Katkad sam razmišljao da bi sve bilo puno lakše da se uopće nisam rodio... ili da umrem.

„Pričao sam sa Tianom.“ –rekao je.
„O čemu?“ –pogledao sam u njega sa zanimanjem.
„O tvojoj novoj prijateljici.“
„Aurori?“
„Zar se tako zove?“

Klimnuo sam glavom i nasmiješeno pogledao u pod. Aurora je bila jako simpatična i draga djevojka. Pitao sam se zbog čega uopće nalazi vremena za druženje sa mnom kad sam bio jadnik kojeg niti jedna cura, osim Tiane, nije želio.

„Rekla je da joj prilično smeta što se više ne družiš s njom!“ –nastavio je.
„Misliš – što se više ne seksam s njom?“ –nadodao sam.

Klimnuo je glavom.

„Pa nemam vremena.“ –slegnuo sam ramenima.
„Zar ninfoman Kevin Malloy nema vremena za seks?!“ –pogledao me.

Slegnuo sam ramenima i maknuo lončić kipuće vode sa vatre. Stavio sam kavu i promiješao. Uzeo sam tacnu na koju sam stavio šalice, mlijeko, šećer i kavu, te ju podignuo sa stola i krenuo u dnevni boravak gdje je Jhonny gledao televiziju, naravno, slušajući glazbeni program na kojemu su bile rock pjesme poput Nickelbackovih, Bon Jovievih i sličnih drugih izvođača.

„Kako to možeš slušati?“ –pitao sam ga zbunjeno.
„Kao prvo, ti si nekada davno, kad si još bio normalan, volio to slušati, a kao drugo... kako ti možeš slušati onaj trans?!“ –odmahnuo je glavom.
„Ti si to volio slušati kad si se drogirao!“
„Na sreću, sve je ok sada. Trebao bi se i ti opametiti i postati bolja osoba! Mislim, nisi ti loš, Kevine, ali...“
„PREKINI!!!“ –proderao sam se i zaklopio oči. „Prekini pričati o onome, molim te...“
„U redu!“ –uzdahnuo je.

Nagnuo sam glavu na trosjed i duboko uzdahnuo. Rukom sam prošao preko lica pokušavajući se smiriti. Mrzio sam kad bi netko spominjao moju sestru i događaj koji je promijenio sve.

„Kad ćemo upoznati tvoju Auroricu?“ –prekinuo me iz razmišljanja... ili promijenio temu, ali kako – god; misliti na Auroru me uvijek smirivalo.
„Večeras.“ –odgovorio sam mu. „Rekao sam joj da bih volio da izađe s nama, pa je pristala!“
„Odlično, ali... Misliš li da bi voljela izaći u disku na kojemu se sluša trans party?“

Želio sam nešto reći, ali nisam mogao odgovoriti na njegovo pitanje. Nisam ni sam bio siguran da li je ona doista željela izaći sa mnom ili me nije odbila iz pristojnosti.

Aurora Chenning

Vrsta muzike kakvu je Kevin volio slušati mi se baš i nije svidjela. Ja sam više voljela rock i pop, ali morala sam izaći s njim. Trebao je moju pomoć. Iako... nije mi uopće smetalo izaći vani s njim. Družili smo se već dva tjedna, svaki dan, nekoliko sati... Šetali bismo se po gradu, smijali i uživali, a meni se ono jako svidjelo iako sam znala da je i dalje drogiralo. To me iritiralo. Mislila sam da će mu moja prisutnost u njegovom životu pomoći, da će ga prosvijetliti, ali očito mu nije bilo stalo do mene kao meni do njega.

Lagano sam se udarila po glavi dok sam se spuštala niz stepenice, u zgradi. Trebala sam se naći s njegovim društvom i njim u kafiću u kojemu sam ga vidjela dan nakon što me njegov prijatelj odbacio kod kuće. Bila sam pomalo nervozna zbog toga jer nisam znala kako će me prihvatiti. Zanimalo me kakvi su oni, da li se i oni drogiraju, da li ga je netko od njih uvukao u svijet droge.

Najviše me zabrinjavao izlazak. Trebala sam paziti na to da Kevin ne uzme drogu. Znala sam da to neće učiniti preda mnom, ali znala sam i da to čini ako bude otišao u WC i ako ga ne bude bilo duže vremena. Morala sam se pobrinuti da ga držim na oku jer sam se bojala da bi ga gđica Vrag mogla uzeti k sebi. Imala sam još šesnaest dana da mu pomognem, a znala sam da će njegova duša biti prokleta ako je se ona dočepa. To nisam mogla dopustiti. Znala sam da mi je nešto veliko tajio i trebala sam biti uz njega, trebala sam to doznati jer ga je taj događaj vjerojatno promijenio.

Uzdahnula sam kad sam se pojavila pred vratima kafića. Stavila sam pramen kose iza uha, zaklopila oči i sama sebi rekla da budem jaka. Otvorila sam vrata i zakoračila u onaj interijer. Klimnuvši glavom sam pozdravila poznate konobare koji su mi se nasmiješili. Pogledom sam tražila Kevina, ali nigdje ga nisam mogla vidjeti.

Okrenula sam se i udarila u nekoga.

„Oprostite!“ –promrmljala sam.
„Mislila si mi pobjeći?“ –čula sam smijeh.

Podignula sam pogled i nasmiješeno pogledala u Kevina. Iskreno, odahnula sam vidjevši ga. Već sam pomislila da je kasnio zbog toga što je otišao kupiti drogu od nekoga ili se pak otišao nadrogirati.

„Nisi me čula kad sam te dozvao?“ –upitao me.

Povukao me za ruku odlazeći prema jednoj od prostorija, tražeći slobodno mjesto. Navečer je onaj kafić bio popunjen, pa smo rijetko kad mogli pronaći slobodno mjesto. Tada bismo otišli vani, sjeli na neki zidić i pričali dok nam ne bi dosadilo. Meni nikada nije dosadilo, ali odlazila sam doma kako ne bi pomislio da ga tjeram da bude sa mnom. Barem sam bila sigurna, neko vrijeme, da ne konzumira drogu, ali znala sam da nije tako. Tješila sam se...

„Oh, evo vas napokon!“ –uzvratio je Kevin.

Prilazili smo dečku kojeg sam prepoznala. Bio je njegov prijatelj koji me prebacio kod kuće kad sam namjerno prolazila mostom nadajući se da će njih dvoje stati. Kraj dečka duge smeđe kose nalazila se i plavokosa djevojka koja me svojim plavim očima odmjeravala. Imala sam osjećaj da nije bila sretna što sam bila ondje, pa sam na kratko pogledala u Kevina.

Nasmiješio mi se, primaknuo mi stolicu, a ja sam sjela na nju.

„Ovo je Jhonny, a ona je Tiana!“ –predstavio ih je kad je sjeo pored mene.
„Drago mi je.“ –ispružila sam im ruku.
„Također!“ –nasmiješio mi se Jhonny.

Vidjela sam po njegovom licu da je bio bivši drogeraš, pa sam odahnula znajući da ga vjerojatno on nije natjerao da se drogira. Krajičkom oka sam pogledala u plavokosu djevojku imena Tiana koja je grickala nervozno svoju usnicu. Vidjela sam joj po očima i nosu da šmrče speed i imala sam osjećaj da je ona tjerala Kevina da nastavi sa drogom. Imala sam osjećaj da je ona bila njegova ili bivša cura ili cura s kojom se zabavljao. Njene oči govorile su mi koliko žudi za njime.

***


Jhonny i ja sjedili smo na stolici dok je cijela ona prostorija podrhtavala od glasne muzike. Tiana je plesala na plesnom podiju sa svojim prijateljicama, a svako toliko bi se okrenula prema nekom dečku i zaplesala s njim. Zadnji put kad sam vidjela Kevina, razgovarao je sa muškarcem koji je stajao u blizini šanka, a onda se udaljio od njega i nestao iz mog vidika. Znala sam gdje je bio, a ja to nisam mogla spriječiti.

Okrenula sam se prema njegovom prijatelju koji je promatrao oko sebe kao da mu nije bilo ugodno što se ondje nalazio. Pretpostavila sam da mu je pomalo bilo teško biti ondje. Nije bilo lako drogerašu skinuti se sa droge, a zatim dolaziti na mjesta na kojima je izlazio dok ju je konzumirao.

„Slušaj...“ –prišla sam mu, a on me pogledao. „Idem doma!“
„Zašto?!“ –uzviknuo je; glazba je bila toliko glasna da sam ga jedva uspjela čuti.
„Ovo nije mjesto na kojemu volim izlaziti, ali učinila sam to samo zbog njega.“

Oblikovao je usta u slovo o i klimnuo glavom.

„Treba li te odbaciti doma?“ –upitao je.
„Ne, hvala. Bilo mi je drago družiti se s tobom!“ –uzviknula sam.

Klimnuo je glavom i nasmiješio se. Dignula sam se sa stolice, podignula jaknu i torbicu, te se spustila stepenicama na plesni podij jer mi je ono bio jedini način da izađem odandje. Ljudi su me gurali kao da me nisu ni primječivali. Svako toliko bih zadobila udarac u glavu sa nečijom kosom ili laktom. Bila sam prilično niska.

Gurnula sam vrata i duboko uzdahnula čim sam izašla na svjež glas. Laganim korakom sam se udaljavala odandje dok je glasna muzika i dalje odjekivala oko mene. Puhao je lagani vjetar i bilo je hladnije nego inače, a ja sam baš one večeri obukla tanju jaknicu jer je bilo ljepše vrijeme kad sam izašla iz kuće.

„AURORA!!!“ –iznenada sam čula svoje ime.

Stala sam i okrenula se, a Kevin je trčao prema meni. Uspuhao je stao ispred mene. Zjenice su mu bile široke, svako toliko bi rukom prošao preko nosa i stiskao ruke u šake. Zaklopila sam oči i uzdahnula.

„Zašto ideš doma?“ –upitao me.
„Nemam što raditi ovdje.“ –odgovorila sam. „Ti svejedno šmrčeš...“
„Kako...“ –šokirano je pogledao u mene.

Frknula sam.

„Kako znam?“ –uzvratila sam. „Tako što ti je ispod nosa bijeli prah!“

Oblikovao je usta u slovo o.

„Nisam nitko i ništa, Kevine, za tebe, ali... ako se nastaviš drogirati... ubit ćeš se.“ –rekla sam mu.

Okrenula sam se i laganim korakom udaljila od njega. Nisam imala volje ostati uz njega tada iako sam znala da bi mi možda bilo najpametnije. Počela sam gubiti nadu da ću ga spasiti.

Oprostite...


Post je objavljen 09.04.2010. u 13:12 sati.