Lost and insecure
You found me, you found me
Lyin' on the floor
Surrounded, surrounded
Why'd you have to wait?
Where were you? Where were you?
Just a little late
You found me, you found me
Probudila sam se uz pomoć budilice. Pospano sam se dignula sa kreveta, rastegnula i natjerala se izaći iz sobe jer sam znala da bih mogla nastaviti sa spavanjem. Bilo mi je teško naviknuti se da ponovno mogu spavati, pa sam provela cijelu noć vrteći se po krevetu ili gledajući televiziju, a kad sam zaspala je bilo vrijeme da se dignem.
Odlučila sam se otići istuširati kako bih se razbudila, a zatim posjetiti nekoga koji je želio čuti novosti od mene.
Protresla sam glavu, rastegnula se ponovno i skinula odjeću, a zatim otvorila vrata tuš kabine. Otvorila sam mlaku vodu, stala pod mlaz vode i duboko uzdahnula. Osjećala sam se umorno nakon dugo vremena, a to mi se baš sviđalo. Umor nisam osjećala mjesecima i jako mi je nedostajao. Ma cijeli ljudski dio života mi je nedostajalo i bila sam baš sretna što sam mogla osjećati ono što i nekada.
Počela sam pjevušiti pjesme kojih sam se sjećala iz prijašnjeg života. Voljela sam pjevati ispod tuša, a i svugdje. Pjesme su me činile veselijom osobom. Glazba je bila dio mog života i mislim da bi trebala biti od svačijeg jer je život bez melodije... spokojan.
„If you don’t know if you should stay, If you don’t say what’s on your mind, Baby just, breathe there’s no where else tonight we should be-You wanna make a memory.“ –riječi pjesme su me jako posjetile na Kevina, a nisam ni znala zbog čega.
Pokušala sam jučer otkriti što ubija njegovu dušu, što ga užasno muči, ali ona je bila previše zatvorena da bih bilo što uspjela otkriti. Znala sam samo da je tražila pomoć, da je tražila spas u pogrešnom smjeru.
„Prokleta droga i gđica Vrag koja mi je dala samo mjesec dana!“ –pomislila sam.
Uzdahnuvši sam ugasila vodu i izašla iz kabine. Razmišljala sam o tome što ga je natjeralo da se počne drogirati. Možda je Vrag imala prste u tome. Bila sam sigurna da jest jer je željela što više ljudi u Paklu, što više mučenica i tako pravila probleme na Svijetu unatoč tome što ju je Bog pokušavao spriječiti.
Bila sam sigurna da se Kevinu u prošlosti desilo nešto grozno da se počeo drogirati. Možda je imao probleme u obitelji, a možda je odlučio isprobati nešto novo. Teško je izaći iz pakla droge kad se jednom uđe u nju. Imala sam prijatelja koji se u srednjoj predozirao. Bili smo najbolji prijatelji iz djetinjstva i loše društvo ga je povukla sa sobom. To ga je uništilo jer nas nije želio slušati, a sada je bilo tri metra ispod zemlje.
Obukla sam prvu odjeću koju sam vidjela u ormaru i obukla se, a zatim izašla iz sobe. Prišla sam drugim vratima u hodniku i otvorila ih, a svjetlost me na trenutak oslijepila. Zakoračila sam u svjetlost i stvorila se u Raju, a vrata su iza mene nestala. Na sebi sam imala ponovno bijelu haljinu i krila koja mi nisu nedostajala.
Raširila sam ih, poletjela u zrak i krenula prema kraljevstvu na razgovor sa Bogom i Vragom. Bila sam prilično ljuta kad mi je Bog rekao da ću često morati dolaziti ondje na razgovor na kojemu će biti i ona. Znala sam da je zapravo jako željela da on postane jedan od njenih robova.
Pozdravila sam anđele koji su čuvali glavni ulaz, te otišla na zadnjem katu gdje je inače Bog održavao sastanke. Pokucala sam na vrata i zakoračila u prostoriju. Vrag i Bog su već bili ondje.
„Napokon!“ –Vrag je podignula ruke i odmahnula glavom. „Mislila sam da se nikada nećeš pojaviti!“
„Oprostite što kasnim.“ –rekla sam. „Malo je teško biti ponovno čovjek!“
„Oh, da, sigurno ti je bilo teško trčati uokolo po gradu i glupirati se kao tinejdžerica, jelda?“
„Ti baš i nemaš zanimljiv život, jelda?“
„Bit će zanimljiv kad dobijem još jednog drogeraša!“
„Njega nećeš dirati, jasno?!“
„Preostaje ti dvadeset i devet dana, a onda je moj!“
„Kako možeš biti sigurna da će biti tvoj, ha?!“
„Jer se drogeraši ne mogu spasiti. Oni su propali slučaj, zato odustani, ok?!“
„Odbij od njega!!!“
„Cure, dosta!“ –pored nas se pojavio Bog.
Frknula sam i ljutito pogledala u stranu, a Vrag se nasmiješila. Uživala je u tome kad je gnjavila nekoga i dovodila ga do ludila, a ja sam se morala pribrati i ne živcirati se zbog nje. Bila sam sigurna da sam mogla pomoći Kevinu. Trebala sam to učiniti!
„Što imaš za nas, Aurora?“ –upitao me.
„Počela sam se družiti s njim. Uskoro bih trebala izaći s njim!“ –odgovorila sam.
Klimnuo je glavom i nasmiješio se, a ja sam ljutito prostrijelila gđicu Vrag pogledom.
Kevin Malloy
Polako sam otvorio oči, zijevnuo i rastegnuo se. Nekoliko sam puta trepnuo i duboko uzdahnuo. Sinoć sam ponovno bio vani do kasno, a u zadnje vrijeme sam se previše rano budio. To me počinjalo iritirati.
Pogledao sam u prozor i primijetio zrake svjetlosti kako ulaze kroz zatvorene rolete. Sjeo sam na krevet, prošao rukom preko lica i pogledao u sat.
„SRANJE!!!“ –viknuo sam.
Bilo je već deset sati, a ja sam se morao naći sa Aurorom prije pola sata. Potrčao sam do ormara, smeđu majicu iz njega i obukao ju. Oblačio sam patiku, nakon što sam obukao i hlače, dok sam poskakivao prema kupatilu kako bih oprao zube i sredio kosu koja mi je bila čupava i u kaosu.
„Bravo, Kevine, lijepo si se dokazao!“ –pomišljao sam dok sam pravo zube. „Prvo joj kažeš da ćeš joj pokazati grad, ali da prije odemo na kavu i onda debelo kasniš! Svaka joj čast ako bude bila ondje!“
Isprao sam zube, počešljao kosu i zavezao ju u rep. Čuo sam kako netko zvoni na vratima, pa sam potrčao prema njima i otvorio ih.
„O, Kevine, kamo si krenuo?“ –upitala me Tiana.
„Oprosti, Tiana, ali nemam vremena.“ –promrmljao sam, izgurao ju iz stana jer je već ulazila u njemu, te zaključao vrata.
„Gdje ideš?“
„Naći se sa prijateljicom!“
„Kakvom prijateljicom?!“
„Oprosti, ali žurim! Žao mi je!“
Čuo sam kako je nešto promrmljala, ali nisam imao vremena da se vratim i pitam ju što mi je rekla jer sam previše kasnio. Nisam želio da me dugo čeka, ali na sreću, kafić se nije nalazio previše daleko od moje zgrade.
Otvorio sam glavna vrata i spustio se niz stepenice. Potrčao sam preko ceste pazeći da me auto, koji je jurio cestom, ne bi udario, te požurio prema kafiću nadajući se da će ona biti ondje. Ne bih se čudio da je otišla odavno jer niti jedan cura ne bi dugo čekala nekoga.
„Kretenu!“ –pomislio sam.
Prilazio sam kafiću kad sam vidio Auroru kako izlazi iz njega i laganim se korakom udaljuje.
„Aurora!“ –viknuo sam i potrča za njom.
Zastala je, okrenula se i pogledala me začuđeno.
„Hej, oprosti, oprosti, oprosti!“ –uzvratio sam.
„U redu je.“ –nasmiješila se.
„Nisi ljuta?“ –zbunjeno sam ju pogledao.
„Nisam ni opazila koliko te nije bilo. Čitala sam novine, a kad sam završila sam odlučila otići. Mislila sam da nećeš ni doći, pa sam se iznenadila kad sam te vidjela!“
„Ej, ma meni je užasno žao što sam toliko kasnio. Stvar je u tome da sam se tek probudio i bio sam vani cijelu noć, pa nisam čuo prokletu budilicu!“
„Rekla sam ti da je ok, Kevine. Ne moraš se brinuti za mene! Nije to prvi put da čekam nekoga. Svejedno si došao, zar ne?“
Klimnuo sam glavom, a ona mi se nasmiješila i laganim korakom udaljila od mene dok sam ja stajao na mjestu. Bilo mi je žao što me čekala i imao sam osjećaj da je bila prilično ljuta na mene unatoč tome što je pokušavala izgledati mirno.
Zastala je i začuđeno pogledala u mene.
„Zar nisi rekao da mi želiš pokazati grad?“ –upitala me.
Razvukao sam osmijeh od uha do uha i požurio k njoj.
„Nadam se da stvarno nisi ljuta što sam kasnio.“ –pogledao sam u nju, a ona je odmahnula glavom.
„Rekla sam ti da nisam ni primijetila koliko te nije bilo! Uostalom i ja sam kasnila.“ –uzvratila je.
„Obećajem ti da više neću kasniti!“
„Pa... Tko je rekao da ćemo se mi ikada vidjeti nakon danas?“
Zastao sam. Imala je pravo. Nitko nije rekao da ćemo se nastavljati viđati. Nastavio sam hodati dalje.
„Potrudit ću se da ti ne pokažem danas cijeli grad, pa da te mogu nastaviti viđati.“ –rekao sam joj.
„Meni ne smeta!“ –zahihotala se.
Nasmiješeno sam pogledao u nju. Imala je stvarno prekrasan osmijeh i lijepe oči.
