|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Piše: Barbara, Alice ili Phoebe.
Lost and insecure
You found me, you found me
Lyin' on the floor
Surrounded, surrounded
Why'd you have to wait?
Where were you? Where were you?
Just a little late
You found me, you found me
~You Found Me
By: The Fray
Designer
Basecodes
Adjustment
|
|
06.Dodiri
12.04.2010.
Kevin Malloy
Gledao sam u strop dok mi je srce ubrzano kucalo. Nisam spavao cijelu noć. Nisam mogao zaklopiti oči i zaspati jer sam neprestano razmišljao o Aurori. Nisam otišao za njom jer nisam znao da li je to uopće željela. Sumnjao sam da me željela kraj sebe u onom trenutku i osjećao sam se užasno.
Iznenadilo me jako kad mi je rekla da šmrčem. Nije me bilo duže vremena, pa joj je vjerojatno bilo dosadno sa Jhonnyem i Tianom. Možda je čak i pretpostavila što činim. Vidjelo se po njoj da joj nije bilo ugodno ondje, a ja sam ju praktički natjerao da bude tamo; sve dok nisam nestao na duže vremena.
Nisam uopće znao što me natjeralo da odem pošmrkati speed u WC-u dok je ona ondje i nije bilo ni čudo da je shvatila i vidjela da se drogiram.
Podignuo sam jastuk i bacio ga od zid, te duboko uzdahnuo. Dignuo sam se sa kreveta jer sam se želio istuširati, pa napraviti kavu kako bih se razbudio iako mi se nije pretjerano spavalo. Želio sam razmisliti što bih mogao učiniti, kako vratiti Auroru iako sam sumnjao da je željela bilo što sa drogerašom.
Aurora Channing
Rukom sam prošla kroz kosu i duboko uzdahnula. Sjedila sam u tuš kabini i puštala mlaku vodu da curi po mome tijelu. Nije mi bilo hladno, unatoč tome što sam ondje bila već neko vrijeme. Trebala sam se spremiti i otići u Raj na razgovor sa Bogom i Vragom i razmišljala sam o tome što sam im mogla reći.
„Znate, mislim da je ovo gubitak vremena jer on neće odustati tako lako. Ne, ne želim odustati unatoč tome što mislim da bi uskoro mogao umrijeti! Zašto to ne želim učiniti?! Ne znam niti sama. Valjda jer mi je stalo do njega više nego mogu zamisliti!“ –govorila sam u sebi.
Duboko uzdahnuvši sam nagnula glavu na koljena. Nisam, iskreno, znala što bih im mogla reći. Bog će biti razočaran ili možda ljut ili... tko zna što dok će Vrag biti presretna što će uskoro dobiti još jednog koji je tratio svoj život na gluposti i praktički sam sebe ubio, a ja... Ja joj jednostavno nisam mogla dopustiti da to učini!
Dignula sam se, otvorila kabinu i izašla iz nje. Obrisala sam se na brzinu ručnikom kojeg sam stavila sa strane kako bi se osušio, potrčala se obući i ušla u ormar. Odmah sam poletjela do kraljevstva, što sam brže mogla jer sam htjela riješiti sastanak na brzinu. Morala sam prvo smisliti što bih im mogla reći. Znala sam da ne smijem lagati jer nije bilo lijepo, pogotovo ne s moje strane jer sam bila plavi anđeo, a ne onaj crveni koji je inače pripadao Paklu.
Pokucala sam na vrata, duboko uzdahnula i otvorila ih. Gđica Vrag ja već hodala nervozno gore – dolje. Bila je inače jako nestrpljiva osoba, ako je ona uopće bila osoba. Prije bih rekla da je ona bila... nestrpljiva prokleta duša koja nije marila ni za čime.
„Došla sam prije vremena.“ –rekla sam joj.
Zakolutala je očima.
„Pričaj brže. Nemam vremena!“ –požurivala me rukom.
„Nisi morala dolaziti ako nemaš vremena. Mislim da bismo se Bog i ja bolje složili bez tebe u blizini!“ –rekla sam.
„Mala, iščupat ću ti...“
Bog se zakašljao, a ona je namrgođeno pogledala u stranu i prekrižila ruke na prsima. Frknula sam i pogledala u njega. Nasmiješio mi se, a ja sam klimnula glavom.
„Ima li novosti, Aurora?“ –upitao me.
Odmahnula sam glavom.
„Kako napreduje situacija sa Kevinom?“ –nastavio je.
„Neću vam lagati.“ –uzdahnula sam. „Nije baš najbolje. I dalje se drogira, a ja ne znam kako bih mu mogla, kako da prestane konzumirati drogu!“
„Rekla sam ja da je to gubitak vremena!“ –nadodala je Vrag.
„Tebe nitko ništa nije pitao!“ –rekla sam ljutito.
„Mir, mir...“ –Bog se dignuo sa stolice i prišao nam.
„Želim više vremena!“ –pogledala sam u njega.
„NEMA ŠANSE!“ –proderala se ona. „Rekla sam da imaš mjesec dana da ga spasiš, a s obzirom da nećeš... bit će moj za dva tjedna. Točka!“
Pogledala sam u Boga, a on je podignuo ruku. Spustila sam pogled i ljutito izašla iz prostorije. Znala sam da se nije želio miješati u ono, da je mislio da ona ima pravo. Bila sam bijesna zbog toga.
Kevin Malloy
Ispuhao sam zadnji dim cigarete jer je ona bila pri kraju, ugasio čik i nagnuo na naslonjač. Gledao sam u strop razmišljajući što bih trebao učiniti. Kosa mi je bila čupava, a to me užasno iritiralo, pa sam se dignuo sa trosjeda i otišao ju zavezati lastikom.
Pogledao sam se u ogledao. Imao sam ogromne crne podočnjake. Bio sam blijed i lice mi je izgledalo užasno. Bio sam mršav, a to nisam shvatio sve dok se nisam bolje pogledao. Po prvi puta sam se gadio samom sebi.
Rukom sam udario od staklo i raskrvario se.
„Hah... prekrasno...“ –zakolutao sam očima, uzeo ručnik i zavezao ga oko ruke kako bih zaustavio krvarenje.
Čuo sam zvono na vratima, pa sam ubrzao otvoriti promatrajući ruku. Maleni bijeli ručnik je sada bio krvav, a krv sam mrzio iz dna duše. Otvorio sam vrata i nastavio buljiti u onu crvenu boju.
„O, Bože!“ –začuo sam ženski poznati glas.
Podignuo sam pogled i iznenađeno gledao u Auroru. Nisam ju očekivao ondje; pogotovo ne nakon sinoćnjeg događaja.
„Što ti se dogodilo?“ –ušla je u stan i pomaknula mi ručnik.
„Ma... Ništa posebno... Samo sam se porezao!“ –promrmljao sam i dalje iznenađeno što sam ju vidio ondje.
„Daj da vidim!“ –podignula je nježno moju ruku i pomaknula ručnik dok sam ja gledao u nju. „Trebaš šivanje.“
„Nije potrebno.“
„Kevin, ozbiljno, trebaš šivanje.“
„Ma proći će me samo od sebe!“
„Iskrvarit ćeš preda mnom, a ja tebe ne želim imati na savjesti. Idemo odmah na Hitnu!“
Želio sam nešto reći, ali ona me prekinula.
„Ili se bojiš igle?“ –nasmiješila se.
„Ne.“ –zakolutao sam očima. „Znaš voziti?“
„Naravno.“
„Onda idemo mojim autom!“
Klimnula je glavom. Podignuo sam ključeve automobila sa stolića i ispružio ih drugom rukom. Pokušavao sam zapaliti cigaretu, ali nije mi išlo najbolje jer me desna ruka počinjala boljeti dok sa lijevom nisam znao paliti upaljač. Aurora mi je u onom trenutku uzela cigaretu i bacila u stranu dok sam ja šokirano gledao u nju.
„Prekini sa pušenjem i s drogom, jasno?!“ –prekrižila je ruke na prsima.
Promatrao sam ju u tišini. Neko vrijeme smo se promatrali u tišini.
„Idemo!“ –rekla je i otvorila vrata.
„Što radiš ovdje?“ –upitao sam ju pokušavajući zaključati vrata, ali mi je ona uzela ključeve i to učinila umjesto mene, pa sam pogledao u nju. „Zašto si došla nakon onoga što se jučer dogodilo?“
Slegnula je ramenima.
„Ti trebaš pomoć, a ja ne mislim odustati od tebe.“ –uzvratila je gledajući me ravno u oči.
Srce mi je ubrzano zakucalo zbog njenih riječi.
Aurora Chenning
Sjedila sam u čekaonici i čekala da doktori završe s Kevinom. Pila sam kavu iz automata kako bih se razbudila. Bila sam umorna jer nisam spavala dobro cijelu noć. Bila sam pospana i najrađe sam se željela naspavati, ali nisam smjela. Morala sam biti snažna i jaka kako bih se družila sa Kevinom i kako bih mu odvratila misli od droge.
Imala sam osjećaj da su svi odustajali od njega, dizali ruke s njega i nisu mu željeli pomoći. Ja nisam htjela biti takva. On je trebao nekoga koji će se brinuti o njemu, koji će mu pomoći maknuti se od onog pakla u kojemu je ulazio.
Duboko sam uzdahnula, prislonila dlan na lice i pregrizla usnicu. Osjećala sam se bespomoćno jer mi nitko nije želio pomoći. Sama sam ono željela, ali tražila sam više od mjesec dana jer sam se bojala da će mi ovih dva tjedna biti premali. Bojala sam se da ću ga ubiti.
„Aurora...“ –začula sam njegov glas.
Podignula sam pogled, a on je stajao ispred mene.
„Je li sve u redu?“ –upitao me.
„Aha.“ –klimnula sam glavom i dignula se sa stolice. „Kako ruka?“
„Imam nekoliko šavova, ali ništa strašno. Rekao je da će to brzo proći!“
„Odlično.“
Klimnuo je glavom. Nekoliko sekundi smo se promatrali, a zatim sam ja pogledala ispred sebe i tiho uzdahnula. Laganim sam korakom krenula dalje, a on me pratio.
„Žao mi je zbog onoga što si jučer vidjela.“ –tiho je promrmljao.
„To je tvoj život, Kevine!“ –rekla sam mu ni ne gledajući u njega.
„Razumjet ću ako ne želiš imati nikakve veze s narkomanom.“
Stala sam i pogledala u njega dok me on promatrao tužnim pogledom.
„Želim imati posla s osobom koja se skinula sa droge, a ja ću ti pomoći u tome.“ –uzvratila sam.
„Nitko mi ne može pomoći!“ –nastavio je hodati dalje.
Oblikovala sam usta u slovo o. Neko vrijeme sam gledala u njega, kako se udaljuje. Prilazio je vratima bolnice i izašao iz nje, a ja sam ljutito požurila za njim. Zaustavila sam ga na putu do njegovog automobila.
„Slušaj...“ –započela sam. „Ne znam što ti se dogodilo, ali nema teoretske šanse da ću ja odustati od tebe, jasno?! Pomoći ću ti i vidjet ćeš da će sve biti u redu. Možda su drugi odustali od tebe, ali ja neću!!!“
Gledao me u tišini, a ja sam duboko uzdahnula. Prislonio je ruku na moje lice, pomilovao ga, a zatim utisnuo svoje usne na moje. Šokirano sam gledala u njega dok mi je srce ubrzano kucalo.
„Hvala...“ –prošaptao mi je u uho dok me snažno grlio.
Podignula sam ruke i obgrlila ga, a moje je tijelo upijalo njegovu toplinu.
|
|
