Snow White Queen
Snow White Queen
Sve je prekriveno snijegom. Bijelim, sjajnim hladnim nanosom snijega. Sve je tiho i promrzlo, veličanstveno u svojoj svjetlucavoj ljepoti. Ne diše. Ništa se ne miče. Kao nakon velike snježne oluje, onemoćalo i prepušteno na milost i nemilost zimi. Ali tu postoji posebna smirenost, poseban spokoj. Mir koji se diže iz privremenog mrtvila. Onaj kameni neprobojni mir u kojem se čuju vlastite misli, naziru se tajne skrivene želje. Slučajnom prolazniku takvo mjesto utjeruje strah u kosti. Ali ne i meni. To je moje kraljevstvo. Nema boli. Nema tuge. Samo sjeta. Nedostatak sreće. Pregršt sjećanja i dugi svileni nanosi smirenosti. I tišina, tišina, tišina...
And if I cry a little
Die a little
At least I know I lived...
It's November again
Please come back...
Nije lako biti sam. Ne ostavljen. Ne usamljen. Samo sam. I sa svakom snježnom pahuljom molim se da se vratiš. Ja ne mogu odavde. Ti možeš. Ali možeš se i vratiti kad to poželiš... I volim te, volim, volim...
No one will love you
No one will love you the way I do
No one will love you
Love you like I do
Love you like I do...
Ja ću čekati ovdje i tiho tiho tiho gledati u pahulje...
Bez suza.
Ovdje bi se smrznule na licu i pretvorile u kristaliće...
Elswhere
Znam da sam teška osoba. Nije jednostavno trpiti moju tamnu prirodu. Ali nitko ga nikada nije prisiljavao... Ako nisi dovoljno jak, trebaš se skloniti prije nego te zdrobe, zar ne?
I love the time and inbetween
The calm inside me
In the space where i can breath
I believe there is a
Distance i have wandered
To touch upon the years
And reaching out and reaching in
Holding out holding in
Nikada nisam očekivala da će mi netko čitati misli, nikada se nisam pokušavala zavaravati da postoje savršene veze. Ali moja je bila blizu. A sada je on daleko. Možda je to ono što ja ustvari želim, mnogo više patnje nego sreće. Možda je sve to samo moja izmišljotina. Možda je on istinu predivan i obožava me, ali ja sam, nenavikla na sve to, odlučila drugačije. Možda sreća mora biti nepotpuna da bi se mogla održati neko vrijeme...
I believe this is heaven to no one else but me
And i'll defend it long as
I can be left here to linger in silence
If i choose to
Would you try to
Understand
I nemam namjeru odustati. Zato što ga volim. Ali što ako on odluči drugačije? Kao da se sakriva, kao da je povučen negdje duboko u sebe, negdje gdje se moja prisutnost ne osjeti. Jesam li presnažna da bi netko mogao živjeti uz mene? Možda sam sam jedno preopterećenje kojeg se treba riješiti...
Oh, the quiet child awaits the day
When she can break free
From all that clings my desparation
Oh mother dont you see ive got
To live my life the way i feel is
Right for me
Say its not right for you
But its
Right for me
I zašto ne razumije da sve što radim, radim za njega? Voli me. Ali ne želi razgovarati o tome. Misli da imamo budućnost. Ali ne Želi razmišljati o njoj. Lijepa sam mu u haljinama i odraslim cipelama. Ali prevrće očima kad poželim nešto takvo. Moje oduševljenje igračkama, snijegom, novim mjestima i svjetlucavim stvarima su mu simpatične. Ali ne želi sudjelovati u tome. Ne želim ga promijeti. Želim ga približiti sebi. Želim da ponekad pogleda stvari mojim očima da zna kako se osjećam... Ali sve to ne daje velike rezultate... Možda me više ne želi...
I believe this is heaven to no one else but me
And ill defend it long as
I can be left here to linger in silence
If i choose to
Would you try to
Understand
Ali nema veze, ja se uvijek mogu uljuljkati u tugu i tišinu. One su tako tihe, tako tople i mirne. I lako se priviknuti na njih. Svaku večer ih tiho zagrliti i pustiti da te uspavaju...Možda je sreća samo prihvaćanje. Sreća je nedostatak sreće.
Lacrymosa
Mrzim kad ga sanjam... Cijelu noć se bojim,strepim i plačem, ali uvijek sam mala curica. Mala ostavljena curica kao i stotinu puta prije toga. I ridam, i zovem ga, i plačem, i molim, i preklinjem i - ništa. On svaki puta svejedno ode. Jer mora. Tako barem on kaže.
...and I'm alone now
me and all I stood for
we're wandering now
all in parts in pieces, swim lonely
find your own way out...
I to nikada neće proći. Vječno ću mu zamjerati zato što će mi vječno faliti. A zamjene nema. Nema vraćanja i iskupljivanja. Sve je gotovo. I toliko sam se već uljuljkala u tugu da se čini kao da je to jedini ispravan način. kad sam sretna, nešto nije u redu. I to nije obrambeni mehanizam, to je jednostavno tako... A najgore od svega je što se nikada ne prestajem nadati. Činjenica da je netko mrtav, ne može se pprihvatiti. bol se ne može iskorijeniti iz mene jer ju ja ne dam. Ako nestane boli, nestat će i sjećanja. A to nije opcija.
Bol umara. Na trenutke se zaborav učini kao odmor, kao san, ali... Jedini zaborav je smrt. Nema odmora. Sve što mogu je zagrliti tugu, umiriti se i spavati. Ili gledati u mjesec. Svejedno.
I long to be like you
lie cold in the ground like you
there's room inside for two and I'm not grieving for you
I'm coming for you
Sva sam puna neke panike, snažne panike koja me stišće u grlu i grči želudac. Panika koja otežava disanje i stvara glavobolju. Onaj osjećaj poriva za plakanje, ali ne plačem. Ne mogu. Ne želim? Ne znam. Jednostavno nešto nije u redu. ništa nije u redu. Mogla bih ležati na dnu jezera. Mogla bih se utapati i isto bih se osjećala. Nema zamjene. Nema ljubavi. Nema povjerenja. Nemam snage... Ako nema nikoga da te zaštiti, da te zagrli, da te nauči da si snažan, nema svrhe. Smrznut ćeš se na snijegu i umrijeti. Ili postati snježna kraljica. A to jesam. Ako te nije volio, ne možeš voljeti sebe. Ako se na tvoje suze okretao i odlazio, nema smisla plakati. Ako nikada nije bio tu, ne možeš očekivati oslonac. I mogu sama. Sve mogu sama. Nije istina da se ne može živjeti sam. Samo ja i moji strahovi. Oni me ionako posjeduju. Nema smisla boriti se protiv sebe. ako njemu nije bilo stalo, zašto bi meni?
I can't save your life
though nothing I bleed for is more tormenting
I'm losing my mind and you just stand there and stare
as my world divides
Umorna sam od preklinjanja drugih da me vole. Čak i ako to nekome uspije, ja mu neću vjerovati. Jedino na što se možeš osloniti su tvoji demoni. Oni su uvijek tu da te uhvate. Što ih prije zavolim, bit će mi lakše. a to je sve što želim... Kao kad izvade iglu iz ruke nakon deset dana. Jednostavno znaš da bi te manje boljelo da su je ostavili...
Stay low
soft, dark, and dreamless
far beneath my nightmares and loneliness
I hate me
for breathing without you
Možda me i volio, ali to sad uistinu nije više bitno. Jer ja ne osjećam ništa... lažem - sve što želim je da se pojavi i da mu mogu kroz suze vikati koliko ga volim...
I long to be like you, dad
lie cold in the ground like you did
there's room inside for two and I'm not grieving for you
and as we lay in silent bliss
I know you remember me
I long to be like you
lie cold in the ground like you
there's room inside for two and I'm not grieving for you
I'm coming for you
Tata...
17.srpanj 1967.-21.kolovoz 2003.
Dance Dance
jutros sam se probudila 
i požurila 
topli burek. Kad sam shvatila da kasnim, brzo sam 
, 
dečka i otrčala na fax. Pobjegao mi je tramvaj pa sam 
i zabila se u nekog čiku. Čiko se počeo derati na mene, a ja sam 
. Da bi sve bilo još gore, kad sam napokon stigla, shvatila sam da nemam predavanje pa sam 
, a onda sam odlučila 
i 
i bilo mi je 
.
Nakon što je pročitao moju 
pričicu, dečko mi je rekao da sam 
The Ghost Of You
Pjesma posvećena Valijantu. I svim ostalim ljudima koji odlaze. Nije bitno kako - svojom voljom ili višom silom, privremeno ili zauvijek, fizički ili samo duhovno. Ali odlaze. Neprestano... I koliko god se svaki puta pripremite, uvijek vas nekako dočeka nespremne. I koliko god puta preživjeli rastanak, uvijek je bolan i poražavajuć. I ostaje praznina. Znači li to da s vremenom u svima ostaje golema praznina, praznina koja zauzima prostor i ničim se ne može ispuniti. Jer ljudi se ne mogu nadomjestiti. Ne mogu se zamijeniti.
I možeš sve to okrenuti u vlastitu korist, vježbati vlastitu snagu, izdržljivost i psihičku moć, ali kad ostaneš sam u sobi, a vani te ne čeka ništa osim mjeseca, sve se to vraća da te progoni. Snaga je samo privid. Snaga je samo nešto što mogu vidjeti drugi - poput optičke varke, fatamorgane. Snaga ne postoji. Samo samozavaravanje ili suočavanje sa istinom. A koje je teže... 
O tome bi se dalo raspravljati.
At the end of the world
Or the last thing I see
You are
Never coming home
Never coming home
Could I?
Should I?
And all the things that you never ever told me
And all the smiles that are ever gonna haunt me
Never coming home
Never coming home
Could I?
Should I?
And all the wounds that are ever gonna scar me
For all the ghosts that are never gonna catch me...
I opet, ovo je pjesma za Valijanta. Nikada nije odrastao, nikada nije ozbiljno shvatio svoju dužnost. Kao da je sve bio samo hobi... I nikada nije razumio vrijeme. Vrijeme je za njega bilo dimenzija koja se može vraćati, zaustavljati, premotavati - nešto kao vhs. I to mu se obilo o glavu...
"Svaki tren koji ne provedeš s njima, to je tren koji ne možeš vratiti, svaki taj propušteni sat, oni su sat vremena stariji i ti ih manje poznaješ!" - rekla mu je tisuću puta.
I on se svaki puta oglušio.
A sada je mrtav.
Nobody puts baby in the corner...
Za razliku od većine blogova, moj nije stvoren za čitanje. Ne kažem da to ne može biti posljedica pisanja, samo da nije namjera. Ja čak ni ne volim blogove. Nikada im nisam pronalazila svrhu. Ovaj blog je nastao zbog mene. Kao moj vlastiti privatni kutak za sabiranje misli. To je nešto što ja trebam (jer misli mi se često gube - valjda od viška prostora u kojem borave) Naravno, nije to samo kutak za misli, vjerujem da će često služiti kao koristan gubitak vremena (onog vremena koje je trebalo biti utrošeno na seminare i zadaće). Ali to sad nije ni bitno... Ovo je test za mene - hoću li ga uspjet održat na životu (Vladimir je još živ!!) Nikada nisam vodila dnevnik. Počinjala sam nekih sedamsto tisuća petsto trideset osam puta, ali nikada nije potrajalo... Nisam disciplinirana. Sad se nešto pitam zašto, pobogu, uopće počinjem ovo sranje?! Nije baš da je to nešto što sam oduvijek željela... Ali mislim da je odličan nastavak mazohizma upravo ostavljati pisani trag (dokaz) o vlastitoj gluposti. Ali nema veze. Nije da je to nešto novo u mom životu...
Pa eto, poneki slučajni prolazniče, nadam se da ti sve ovo neće zvučati tako strano i da ćeš se možda ponekad i zaustaviti i provesti koji tren u razmišljanju, suosjećanju ili pukoj simpatiji. Ali čak i ako to ne učiniš, i to je u redu...
