Snow White Queen
Gone With The Sin
Evo nova. Upravo nastala. Friška. Nije da valja, al eto...
Ne slijedi me.
Noć je duga
a ja sam sama
rastrgana
ranjena.
Sklupčana u tami
mrtva
pratim tvoje misli
miris
dah.
Pusti.
Idi.
Nestani.
Ne slijedi me.
Tama je neprobojna,
pakleni obruč
kroz koji ti ne možeš.
Mene će pojesti mrak
zemlja
hladnoća.
Ne slijedi me,
ja sam izgubljena...
Malo više liči na moje stare pjesme, ali nije jednako dobra. Al bar se krećem. Pa makar pravocrtno 
Farther Away
Sasvim glupa, obična situacija potaknula me da opet pokušam pisati. Ne znam je li inspiracija jednokratna (nadam se da nije), ali da je urodila plodom, je.
Pa evo izroda...
Molim te
kupi mi prozirni lak
da mogu zalijepiti
poderane čarape
i možda
rasplinute snove.
Treba mi da usjajim
bezbojne nokte
kratke i nejednake
bolne.
Molim te
kupi mi bilježnicu
sjajnu, šarenu, skupu
da mogu prepisati
sve pjesme ikada napisane.
Pa što ako su tužne
nepotpune
nesretne?
Bilo bi lijepo
držati ih ispod jastuka
i znati da su moje.
Molim te
kupi mi prozirni lak
da premažem prsten
da ne istrune.
Ako istrune on
istrunut će uspomene...
Pa eto, navali narode. Prihvaćam svaku vrstu komentara. Svjesna sam svega - nije remek-djelo, ali moje je i korak je naprijed... ili barem korak prema onome gdje sam nekada bila...
My Happy Ending
Neki dan sam srela bivšeg u vlaku. Izignorirao me. Iz čista mira. Bio je tamo s novom curom i valjda je mislio da je njemu ispod nivoa pogledati me i izustiti koju beznačajnu rečenicu. Iako to rade svi normalni ljudi. Nikoga u prolazu ne zanima kako si i šta ima novo. Da ih zanima, nazvali bi i pitali, ne ovako na ulici - dakle, sve je to samo smoltok, ali to sa tako radi i jebiga. Ali on je zaključio da nisam dovoljno važna da bi oduzeo 3 sekunde svog dragocjenog vremena...
I nije problem što me izignorirao - ne gajim apsolutno nikakve osjećaje prema njemu (još manje prema toj curi) i apsolutno ne očekujem da mu budem najdraža osoba na svijetu, ali eto... Da me povrijedilo, je, povrijedilo me. Možda i puno više nego što sam očekivala. Problem je u tome što je on THE bivši - bili smo si prve "prave" ljubavi, jako smo se voljeli, dugo smo bili zajedno i , gledajući u globalu, bilo nam je lijepo. Poslije prekida smo zadržali začuđujuće dobar odnos i ja sam mislila da je sve ok. Nekako sam mislila da je normalno da ostanemo dobri, da nam bude drago kad se sretnemo i da nam to vrijeme provedeno zajedno ostane lijepa uspomena. Ali čini se da sam ja jedina koja tako misli... A zašto on ne misli isto?
Zašto dečki imaju običaj svaku uljudnu iskrenu gestu protumačiti kao ponovno buđenje "stare strasti", patnju i sl. sranja? Šta je on mislio, ako me pozdravi, njegova cura će mislit da ima nešto između nas?? Pa prekinuli smo prije 5 i pol godina!!! Da imamo dijete, skoro bi išlo u školu - dakle, to je BILO JAKO DAVNO!! I u čemu je onda problem? Čudno je kako vas sve ljudi mogu povrijediti - u kakvim glupim situacijama i kakvim glupim postupcima... Sve je to donekle tužno, jer ja sam ga uistinu željela čuvati kao divnu uspomenu iz djetinjstva, a sada sve nema smisla... Šta ću za 15 god reći svom djetetu:"Hej, vidiš onog tamo čiku koji svjesno ignorira tvoju mamu? E to ti je bila mamina prva ljubav. On ti je inače dobar u duši. Inače"?? I ne mogu mu sve sasuti u facu jer nemam nikakvo pravo to učiniti. Uostalom, u njegovom svijetu bi to bio moj očajnički pokušaj da ga vratim. Jer, jel, ja ga obožavam. I nikad ga nisam preboljela. A šta ću kad je divan! Naravno, to što sam ja njega ostavila, ne igra nikakvu ulogu...
It's nice to know that you were there
Thanks for acting like you cared
And making me feel like I was the only one
It's nice to know we had it all
Thanks for watching as I fall
And letting me know we were done
Eto, istresla sam se, valjda će mi sad biti lakše...
Znam da se ne vrijedi živcirati zbog ljudi koji toga nisu vrijedni, ali ponekad se stvarno teško ograditi od svega. Pogotovo kad su u pitanju ljudi za koje ste mislili da im značite nešto u životu (zato što one znače vama). A ja kao djevojčica od 5 godina, nikako da naučim da ljudi nisu onakvi kakve ih mi želimo vidjeti... To je moj najveći problem - nekako se uvijek previše oslanjam na ljude, previše im vjerujem. Ali velikim dijelom sam si i sama kriva. Dajem im osobine koje oni nemaju, koje nikada nisu posjedovali... U mojoj glavi su svi puno ljepši nego uistinu jesu. Ali zato kad mi se obije o glavu... 
Ali nema veze... 
So give me what I want
I always get what I want
You don't want to see me when
I don't get what I want
Thats not what you want
I'm not about to take no for an answer
no
If I tell you I cant I'm still gonna go
I did it all by myself
I found my way around it 
(nemam pojma kakve veze kraj ima s cijelim postom, al eto...)
