Snow White Queen
Anywhere
Njega neće biti nekoliko dana... Pa se mogu opustiti i pisati. O njemu... Kada me umor potpuno svlada i kada nemam ovlasti nad svojim mislima, tada je najlakše pisati. O svemu o čemu se razmišlja. Ali ne priča. Da, većina odmah vidi negativne konotacije, ali u današnjem svijetu bilo kakve emocije su suvišne, kako negativne, tako i pozitivne. I ja sam takva. Oduvijek. Možda odgojem, možda genetskom predispozicijom, možda vlastitim izborom - tko to više zna... Ali on nije takav. Ni malo. Nikada. Bude nam gadno. Bude srašno teško. Bude naporno, dosadno, monotono, nervozno, predvidljivo... Ali nikada loše. Uvijek je dobro. I to samo zato što me voli. On UISTINU misli da me voli! A ja mu pomalo i vjerujem... Bojim se, ali vjerujem... Toliko je otvoren i iskren da me to katkad plaši. Onaj osjećaj kad ti se na tren učini da bi ovako mogli u nedogled - ispuni me tihom srećom, ali i ogromnim strahom. Ni tren ne sumnjam želim li to. Ali ako vjeruješ u to - kao da će se sutra sve raspasti. Možda sam samo paranoična... Ali volim li ga? Volim. Da, volim. Ne pokazujem. Ali volim...
Dear my love, haven't you wanted to be with me
And dear my love, haven't you longed to be free
I can't keep pretending that I don't even know you
And at sweet night, you are my own
Take my hand...
I lijepo je, strašno lijepo, kada imaš nekoga uz sebe... Nekoga tko spava pored tebe... Nekoga tko priča s tobom satima, svađa se radi tvog dobra... Nekoga tko razumije i ne gleda uvijek kroz tebe... Svaki moj razgovor prati sa zanimanjem, spreman je ići na operu za mene, prati me uzbrdo, nizbrdo, nizvidno, uzvodno - i nema ništa ljepše od osjećaja da postoji netko u zaleđu. Netko tko je spreman spašavati kad sve ode u k... Nisam uvijek najbolja osoba na svijetu. Previše si dopuštam. I ne zamaram se tuđim mišljenjem. Ali on to nekako uvijek prežvače, izignorira, prešuti, prevaziđe... I svašta ga uvrijedi i zaboli, ali prijeđe preko toga... Možda to i jest ljubav. Ako tako nešto postoji. Jer ako postoji - onda je moje...
We're leaving here tonight
There's no need to tell anyone
They'd only hold us down
So by the morning light
We'll be halfway to anywhere
Where love is more than just your name...
Mislila sam da ne postoji netko tko te vidio barem sedamsto dvadeset puta i svaki put se jednako oduševio. Svaki put kad me pogleda tako oduševljeno i toplo, nema nikakve druge ograde pred njim. Veći kompliment ne mogu dobiti... Svaki djelić trenutka s njim je bitan, svaka noć je posebna, svaki film drugačiji... I kažu da vrijeme ubija zaljubljenost, sve postaje monotono i dosadno, ostaje samo naklonost... Kažu da zaljubljenost traje šest do devet mjeseci. Neki kažu tri godine. Vidjet ćemo... Prešli smo više od pola puta, valjda će i ostatak sam doći... I ako ga prođemo s rukom u ruci, meni je to dovoljno. U životu je to jedino što nam treba... Je li moguće da ja to već imam? I želim da tu ostane; tu u mom krevetu, upleten u moju kosu i ostavljajući vlažan trag na mojim leđima od ritmičnog disanja dubokog sna. Tako malen i krhak, a tako snažan i nepobjediv. I tako moj. Još uvijek moj. I to je sve što mi teba - njegova toplina u blizini...
Forget this life
Come with me
Don't look back you're safe now
Unlock your heart
Drop your guard
No one's left to stop you
Sve je, nekako, lakše. Ništa nije ako crno, tako hladno, nepristupačno. Ponekad se treba opustiti i samo se prepustiti. Naravno, budućnost je na dohvat ruke svake sekunde i zato ju ne treba zanemariti. Samo se ne treba bojati... Kada bih barem to uspjela... Postoji li sretan završetak? Možda su naše krize, naše galame, razgovori i durenje ipak ono što nas drži zajedno toliko dugo... Ja ipak vjerujem da je on nije savršen. Samo savršen za mene... A možda je i obostrano :o) I da, ovo je patetično. I zato se o tome gotovo nikada ne priča. Ali to ne znači da se ne osjeća...
Mali, v.t. :o)
Weight Of The World
Uvijek sam mislila da je najbolnije izgubiti nekoga bliskog. Smrt se ne može vratiti. Ali bila sam u krivu. Još gore je gubiti nekog voljenog, nakon dugo vremena. Gubiti ga, ali ne pobijeđen od smrti, već od njega samog. Gledati kako se gubi. I biti potpuno nemoćan... Jer ako se on ne želi vratiti, nitko ga ne može prisiliti. I bit će sretan negdje drugdje. Ali ne kraj mene....
don't look down
don't look into the eyes of the world beneath you
don't look down, you'll fall down,
you'll become their sacrifice
right or wrong
can't hold onto the fear that I'm lost without you
if I can't feel, I'm not mine,
I'm not real
Možda i on nekada shvati... Ali vjerojatno neće. Jer ne može. Jer ne želi... Neki vjeruju u pravu, suđenu ljubav. Neki ne... Neki nikada neće...
Needles
Napisala sam novu pjesmu. Prvu nakon godinu dana. I ne sviđa mi se. Ali nekako se nadam da će to biti početak novog doba pisanja. Iako je ovo doba teško. Tmurno. Prije su riječi same izlazile. Sada bi mi bilo puno lakše kad bi me razvukli na sprave za mučenje. Sve ono što je prije bilo na površini, sada je duboko, duboko, daleko. Ne da mi spavati. A ne znam kako doprijeti do toga. I nikako si ne mogu olakšati...
Budi tiha
budi mirna
šuti.
Dopusti da te prekrije tama
mrkli mrak, hladnoća.
Budi mirna
budi tiha
šuti.
Dozvoli da te prekrije zemlja
trulo lišće, samoća.
Budi tiha
budi mirna
šuti.
Budi mrtva.
Znam, nije baš za natjecanja, ali eto... Neka bude tu, izložena kao i sve ostale emocije. Možda se nekome i svidi, možda netko provede 10 sekundi u razmišljanju zbog nje. A možda ni to. Ne znam zašto sam ju uopće stavila... Nije mi čak ni draga. Ali je moja. Kao i sve ružne i žalosne uspomene. Moje su...
Under The Rose
Samo pjesma koju ja jako volim...
I dream of the winter in my heart turning to spring
While the ice gives way under my feet
And so I drown with the sun
I've been burning in water and drowning in flame
To prove you wrong and scare you away
I admit my defeat and want back home
In your heart under the rose
I open my eyes with a sigh of relief
As the warmth of summer's sunlight dances around me
And I see you with dead leaves in your hands
I've been burning in water and drowning in flame
To prove you wrong and scare you away
I admit my defeat and want back home
In your heart under the rose
Fortress Of Tears
Svatko se sjeća prvih ljubavi, zaljubljivanja, prvih poljubaca, držanja za ruke... I nakon što se prve veze raspadnu, brzo se zaborave sve trzavice, a sve lijepe uspomene kao da rastu... Nakon nekog vremena postaje idilično i takve uspomene njegujemo - lijepe i nestvarne, nerealne, subjektivne... Ali nitko ne živi potpuno u iluziji jer rijetki se pokušaju vratiti.
Nakon tih blesavih dječjih nježnih ljubavi dolaze one prave. Neke su "pravije" od drugih, neke ljepše, neke duže, neke strastvenije... no nešt im je zajedničko - ostavljaju gorak okus u ustima. Kada postoji bliskost, prava potpuna iskrena bliskost, preko nekih stvari se jednostavno ne prelazi. Neke granice se ne smiju ni iskušavati. I takve veze su bolne. a sve su takve...
No one can hurt you now
In this haven safe and sound
No one can save you now
From this grace you are drowning in
Just hold your breath on your way down...
I ako je to uistinu pravo, smijat ćete se do suza, gledati zvijezde zajedno, maštati o budućnosti, pisat si ljubavna pisama...ali i patiti kao nikada u životu. Svaka veza je zatvor - htjeli mi to priznati ili ne. Svojevoljno odricanje slobode i pristanak na kompromise. Ali čak niti to - kompromis je smrt. Niti jedna strana nije zadovoljno. Ovdje se traži stapanje dvije osobnosti u jednu. Uče se sasvim novi zahvati - kako voljeti nešto do tada nepodnošljivo, kako misliti na drugi način, kako prešutjeti, kako ga ne zviznut šakom po po nosa (pogotovo ako si jača) i još milijun drugih manevara... Ali to je sve ništa. Ništa ako stvarno volite.Svaki onaj trenutak zlobnih prebacivanja, niskih udaraca, durenja, šutnje i nerazumijevanja ne bih mijenjala nizašto. Ništa drugo nije bitno kao to. Ljudi su sebični, traže previše, daju premalo, ali... sve će se to kad tad vratiti. I neće biti jednostavno... Jer ljubav nema pravila, a svaka veza je tamnica...
This fortress of tears
I've built from my fears for you
This fortress won't fall
I've built it strong for you...
ali i to je ponekad utjeha. Liječi rane. A ako već sjediš u tamnici, lakše je ako nisi sam, zar ne? Svi se nečega bojimo, svi ponekad glumatamo, svi smo ponekad ružni (osim mene,naravno) i depresivni... Ali postoji netko tko sve to može podnijeti. Ako ne može, nije pravi čovjek kojeg biste vodili u tamnicu da vam pravi društvo... Ali ako može...
Nije istina da ljubav liječi sve. Nije istina niti da je sve ljepše, lakše, bezbolnije i sigurnije. Samo je manje osamljeno. A nekad mi to samo i treba. Tek toliko da se uhvatim za nečiju ruku, da znam da je blizu. Svatko tko traži više, traži previše. Nitko vas neće spasiti, nitko vam neće olakšati niti otkloniti nešto. Samo će stajati kraj vas. I to je sve.
No one can free you now
From the chains around your heart
Don't be afraid now
Just dive in this emptiness
And hold your breath on your way down...
Ali ljepše je potonuti zajedno. Meni je... A za ostale - koga ustvari briga...
