Napisala sam novu pjesmu. Prvu nakon godinu dana. I ne sviđa mi se. Ali nekako se nadam da će to biti početak novog doba pisanja. Iako je ovo doba teško. Tmurno. Prije su riječi same izlazile. Sada bi mi bilo puno lakše kad bi me razvukli na sprave za mučenje. Sve ono što je prije bilo na površini, sada je duboko, duboko, daleko. Ne da mi spavati. A ne znam kako doprijeti do toga. I nikako si ne mogu olakšati...
Budi tiha
budi mirna
šuti.
Dopusti da te prekrije tama
mrkli mrak, hladnoća.
Budi mirna
budi tiha
šuti.
Dozvoli da te prekrije zemlja
trulo lišće, samoća.
Budi tiha
budi mirna
šuti.
Budi mrtva.
Znam, nije baš za natjecanja, ali eto... Neka bude tu, izložena kao i sve ostale emocije. Možda se nekome i svidi, možda netko provede 10 sekundi u razmišljanju zbog nje. A možda ni to. Ne znam zašto sam ju uopće stavila... Nije mi čak ni draga. Ali je moja. Kao i sve ružne i žalosne uspomene. Moje su...
Post je objavljen 23.01.2007. u 13:55 sati.