Njega neće biti nekoliko dana... Pa se mogu opustiti i pisati. O njemu... Kada me umor potpuno svlada i kada nemam ovlasti nad svojim mislima, tada je najlakše pisati. O svemu o čemu se razmišlja. Ali ne priča. Da, većina odmah vidi negativne konotacije, ali u današnjem svijetu bilo kakve emocije su suvišne, kako negativne, tako i pozitivne. I ja sam takva. Oduvijek. Možda odgojem, možda genetskom predispozicijom, možda vlastitim izborom - tko to više zna... Ali on nije takav. Ni malo. Nikada. Bude nam gadno. Bude srašno teško. Bude naporno, dosadno, monotono, nervozno, predvidljivo... Ali nikada loše. Uvijek je dobro. I to samo zato što me voli. On UISTINU misli da me voli! A ja mu pomalo i vjerujem... Bojim se, ali vjerujem... Toliko je otvoren i iskren da me to katkad plaši. Onaj osjećaj kad ti se na tren učini da bi ovako mogli u nedogled - ispuni me tihom srećom, ali i ogromnim strahom. Ni tren ne sumnjam želim li to. Ali ako vjeruješ u to - kao da će se sutra sve raspasti. Možda sam samo paranoična... Ali volim li ga? Volim. Da, volim. Ne pokazujem. Ali volim...
Dear my love, haven't you wanted to be with me
And dear my love, haven't you longed to be free
I can't keep pretending that I don't even know you
And at sweet night, you are my own
Take my hand...
I lijepo je, strašno lijepo, kada imaš nekoga uz sebe... Nekoga tko spava pored tebe... Nekoga tko priča s tobom satima, svađa se radi tvog dobra... Nekoga tko razumije i ne gleda uvijek kroz tebe... Svaki moj razgovor prati sa zanimanjem, spreman je ići na operu za mene, prati me uzbrdo, nizbrdo, nizvidno, uzvodno - i nema ništa ljepše od osjećaja da postoji netko u zaleđu. Netko tko je spreman spašavati kad sve ode u k... Nisam uvijek najbolja osoba na svijetu. Previše si dopuštam. I ne zamaram se tuđim mišljenjem. Ali on to nekako uvijek prežvače, izignorira, prešuti, prevaziđe... I svašta ga uvrijedi i zaboli, ali prijeđe preko toga... Možda to i jest ljubav. Ako tako nešto postoji. Jer ako postoji - onda je moje...
We're leaving here tonight
There's no need to tell anyone
They'd only hold us down
So by the morning light
We'll be halfway to anywhere
Where love is more than just your name...
Mislila sam da ne postoji netko tko te vidio barem sedamsto dvadeset puta i svaki put se jednako oduševio. Svaki put kad me pogleda tako oduševljeno i toplo, nema nikakve druge ograde pred njim. Veći kompliment ne mogu dobiti... Svaki djelić trenutka s njim je bitan, svaka noć je posebna, svaki film drugačiji... I kažu da vrijeme ubija zaljubljenost, sve postaje monotono i dosadno, ostaje samo naklonost... Kažu da zaljubljenost traje šest do devet mjeseci. Neki kažu tri godine. Vidjet ćemo... Prešli smo više od pola puta, valjda će i ostatak sam doći... I ako ga prođemo s rukom u ruci, meni je to dovoljno. U životu je to jedino što nam treba... Je li moguće da ja to već imam? I želim da tu ostane; tu u mom krevetu, upleten u moju kosu i ostavljajući vlažan trag na mojim leđima od ritmičnog disanja dubokog sna. Tako malen i krhak, a tako snažan i nepobjediv. I tako moj. Još uvijek moj. I to je sve što mi teba - njegova toplina u blizini...
Forget this life
Come with me
Don't look back you're safe now
Unlock your heart
Drop your guard
No one's left to stop you
Sve je, nekako, lakše. Ništa nije ako crno, tako hladno, nepristupačno. Ponekad se treba opustiti i samo se prepustiti. Naravno, budućnost je na dohvat ruke svake sekunde i zato ju ne treba zanemariti. Samo se ne treba bojati... Kada bih barem to uspjela... Postoji li sretan završetak? Možda su naše krize, naše galame, razgovori i durenje ipak ono što nas drži zajedno toliko dugo... Ja ipak vjerujem da je on nije savršen. Samo savršen za mene... A možda je i obostrano :o) I da, ovo je patetično. I zato se o tome gotovo nikada ne priča. Ali to ne znači da se ne osjeća...
Mali, v.t. :o)
Post je objavljen 31.01.2007. u 00:02 sati.