Snow White Queen
Good Enough
Jedna mala vijest - ovaj blogić više neće biti samo crnjaci. Ponekad i hoće, ali ne uvijek! Ne znam, nekako sam sretnija, mirnija, zadovoljnija... Možda je ljubav u pitanju 
Nije sve savršeno, ne ide sve po planu, ali sve je nekako... u savršenom redu... Sve je ok. I nema veze što sam pala ispit, nema veze što sam se udebljala, nema veze što su me nekad zapostavljali, podcjenjivali, oboževali, ostavljali, povrijedili... Sve je u redu. Sve je baš kako reba biti... Nitko nikada nije rekao da će biti lagano, da neće bit suza i iznenađenja. Ali zato ima i smijeha, ljepote, radosti. Sreća se nalazi u malim stvarima, zar ne? Pa onda obratimo pažnju na te male stvari. Ja jesam. I sad je dobro. 
Under your spell again
I can't say no to you
crave my heart and its bleeding in your hand
I can't say no to you
Shouldn't have let you torture me so sweetly
now I can't let go of this dream
I can't breathe but I feel
Good enough
I feel good enough for you
Ništa nije vrijedno živciranja. Ako nam je nešto suđeno, dogodit će se. Ako nije - neće. I nema te sile koja će to promijeniti... Ja uistinu vjerujem u to. I za to treba biti sretan. Barem pokušati. (ne stalno i ne previše - inače neš nije u redu 
) Ali truditi se... To da. To stalno. I zato sam tako mirna kad u 3 ujutro ne mogu spavati (a moram učit sutra cijeli dan) jer mislim neprestano na njega... Iako smo zajedno skoro dvije godine, ipak se radujem svaki put kad ga vidim... Stalno mi je u mislima i zato znam da ga volim... I nije to više luda zaljubljenost, lešinari u stomaku i ta sranja... Samo mir. Poznati dragi mir u kojem znam da pripadamo jedno drugome i da je sve dobro... To je isti onaj osjećaj (sad će me ubit) kao kad vidim svog psa - sav se razleti od sreće, kao zvrk, sav je umiljat i sretan i nemiran... A onda se smiri i mazi. I nema veze što ne može ništa reći, ja znam da me razumije, da me voli i da je tu uz mene. Miran, dobar i postojan - i kroz godine, kroz suze, smrti, smijeh i radosti. Jednostavno je tu... On i cijela moja najbolja čudna krnja obitelj. Nkakda nitko neće bit uz mene kao oni... Možda se ljute i deru, ali takvi su. Takvi su svi 
A meni su najbolji...
Drink up sweet decadence
I can't say no to you
and I've completely lost myself and I don't mind
I can't say no to you
Shouldn't have let you conquer me completely
now I can't let go of this dream
can't believe that I feel
Good enough
I feel good enough
its been such a long time coming, but I feel good
i da, sva sam glupa, pekmezasta, pišem nebuloze i ljigave sentimantalne rečenice. Ali to je jednostavno tako... Meni je sve moje najbolje. I uistinu jest! Nikada nisam poželjela biti netko drugi - jer tuđe nije moje. I ne želim da bude. Nitko nije savršen, ali svi ljudi u mom životu, savršeni su MENI. Da su imalo drugačiji, ne bi bili... moji
and I'm still waiting for the rain to fall
pour real life down on me
cause I can't hold on to anything this good
enough
am I good enough
for you to love me too?
so take care what you ask of me
cause I can't say no
I evo, bliži se povijesni trenutak kad ću - TA DAAAM - reći u javnosti ono što nikada ne govorim (u prilog ide činjenica da većina njih ni ne zna za ovaj blog ) VOLIM TE mama, dida, bako, Petre, Olivere, Helena, Silvija, Višene, Aso, Nana, Irena, Ivane, Irena (mala), Marine, Tihana (da, i tebe), baka Mando, Romane, Pipi, Dunja, Saro, Ante, Tina pa i Nataša... I tebe tata. Ne znam znači li ti to išta, ali volim te... I žao mi je zbog svega...
OK, sad mi je neugodno objavit ovaj post, ali KOG BRIGA!!! 
Nije da me netko zaprave i čita 
ali nevermajnd....
Welcome To The Black Parade
Tata,
sretan ti imendan....
We'll Carry on,
We'll Carry on
Though your dead and gone believe me
Your memory will
Carry on
We'll carry on
And in my heart I cant contain it
The anthem wont explain it.
Tvoj, sada bi bio, 39 imendan...
Ali ti to više ne računaš, zar ne?
Vrijeme za tebe stoji...
Volim te...
The End Of The Line
Ja ne mogu vjerovat da te nema... Znaš li ti uopće kako je to? Kakav je osjećaj kad imaš milijun pitanja koja nikada neće biti odgovorena. I šta bih ja sad trebala, jednostavno se pomiriti s činjenicom da si mrtav i ko me jebe. Kao da nitko drugi nema pravo glasa! Zamisli kako je meni, ja nikada neću imati sve te trenutke kad jednostavno nisi bio tu - jer nisi želio. Nemam sjećanja, nemam uspomena, nemam ništa specifično tvoje što bih si npr, istetovirala...jer ja tebe UOPĆE NE POZNAJEM! I kako se to može ispraviti? Nikako!A sad te nema nikako pa čak i da želiš! I onda me pitaju zašto ne dolazim... A zašto i bih? Kao da bi ti meni dolazio! Zaboravio bi da sam ikada postojala nakon neka dva mjeseca. Jednostavno bi me zamjenio. Baš kao što si me zamijenio dok si bio i živ... Zašto bih uopće pokušala njegovati neku nježnu uspomenu kad ti to nisi zaslužio. Ničim. Kada bih barem mogla prestat osjećat... Jer ti nisi zaslužio da ja sve ovo proživljavam...
When the siren's flash is gone
And we're left to carry on
All the memories are too few
When the pastor's music plays
And that casket rolls away
I could live again if you
Just stay alive for me
I onda će reći da su moji problematični odnosi s muškarcima posljedica ranog gubitka oca. Ali to nije istina. Ja sam oca izgubila puno ranije. Ni ne sjećam se jesam li te uopće ikada imala... I svo nepovjerenje, sve depresije, svaku krutost, grubost, bezosjećajnost i ranjivost mogu zahvaliti tebi. I rekao si da ne budem kao ti. E pa, dragi tatice, možda bih to i mogla da znam kakav si ti. Ali ovako ništa od toga. Odgojit ću se sama. Kao i do sada. A ljudima ću pričat krasne pričice o mom savršenom tati koji me tako volio i koji je bio najbolji tata na svijetu. A ja to ustvari ne znam. Možda si bio nekom drugom... I ako si sada negdje gdje osjećaš, nadam se da osjećaš ovo što osjećam i ja. Jer ovo ti nitko ne može opisati. I nadam se da si svjestan da sve to NIKADA NEĆEŠ MOĆI ISPRAVITI. Ali tebe vjerojatno boli kurac. Sad si napokon sam i nemaš nas više na svojoj grbači. A to je ono što si oduvijek želio, zar ne? Sad se možeš pravit kao da nikada nismo ni postojali... I baš je dobar osjećaj, zar ne. E pa ja ne bih znala. Jer ja, zahvaljujući tebi, imam rupu koju ne mogu ispuniti. Onda si trebao barem ostati vjerodostojan i ostati đubre do kraja pa da nemam za čim žaliti.
Please stay now,
you left me here alone
it's the end of the line
Please stay
I can't make it on my own
it's the end of the line
Make it on my own
It's the end of the line
A sve one rupe ću popuniti sama. Izmislit ću odgovore. Samo ne znam zašto mi je toliko stalo. Ja sam već isplakala toliko rođenja, vjenčanja, maturalni i sprovoda koje ćeš propustiti, a zaboravila sam da bi ih propustio i da si tu. Ovako ću barem imati ispriku. I ljudi će misliti da ti je bilo stalo... Tko zna, možda se i ja s vremenom uvjerim u to. Ali ne brini, ostat ću obilježena do kraja... Jer nikada nikome neću vjerovati, nikada me nitko neće moći potpuno voljeti i s vremenom ću sve otjerati od sebe. Kao što to već i činim. Jer ako tebi nisam bila dovoljno dobra... Čemu uopće pokušavati?
Now that you are dead and gone
And I'm left to carry on
I could never smile cause you
Won't stay alive for me
You can't take back, the one mistake
That still lives on after life it takes
In that one day, that changed our lives
And bitter memories are left behind
I vidiš, ja ću žalit i ljutit se i plakati i nikada ti neću oprostiti... I vječno ću biti nesretna i isfrustrirana... Ali ću znati da barem osjećam. Što se ne može reći i za tebe, zar ne? Znaš li ti uopće o čemu ja pričam? Kao da te briga... I ne brini, ja ću se nakon svakog kraha vraćat tebi. A vraćet ću se često... I bit će isto kao da si tu - ja ću tulit, a ti ćeš šutit, hladan kao kamen. Ha, kakve li ironije, zar ne tatice? S vremenom ću i ja tim putem. Poput Snježne Kraljice. Znaš, to mi je cilj, tu se nalazi moja nirvana. I kad te dostignem, moći ću te pogledati i reći ti da sam bila čista prema tebi. A šta ćeš ti reći meni, tata? Strašno me zanim šta ćeš mi reći...
Finally,
Your final resting day
Is without me
I weep
And think of brighter days
What about me?
I sve je to odraz osjećaja, osjećaja koji su tebi nepoznanica. Jer ja sam tebe voljela bez obzira na sve. Više nego što itko može voljeti prokletog lažljivog oca, ja sam te voljela. A ti? Šta ti uopće znaš o ljubavi? Baš kao i ja. Kako možeš pružiti nekome nešto što nisi nikada osjetio, zar ne? Možda se u tome slažemo... Ali sada je potpuno svejedno. Nije baš da postojiš...
