Snow White Queen
The End Of The Line
Ja ne mogu vjerovat da te nema... Znaš li ti uopće kako je to? Kakav je osjećaj kad imaš milijun pitanja koja nikada neće biti odgovorena. I šta bih ja sad trebala, jednostavno se pomiriti s činjenicom da si mrtav i ko me jebe. Kao da nitko drugi nema pravo glasa! Zamisli kako je meni, ja nikada neću imati sve te trenutke kad jednostavno nisi bio tu - jer nisi želio. Nemam sjećanja, nemam uspomena, nemam ništa specifično tvoje što bih si npr, istetovirala...jer ja tebe UOPĆE NE POZNAJEM! I kako se to može ispraviti? Nikako!A sad te nema nikako pa čak i da želiš! I onda me pitaju zašto ne dolazim... A zašto i bih? Kao da bi ti meni dolazio! Zaboravio bi da sam ikada postojala nakon neka dva mjeseca. Jednostavno bi me zamjenio. Baš kao što si me zamijenio dok si bio i živ... Zašto bih uopće pokušala njegovati neku nježnu uspomenu kad ti to nisi zaslužio. Ničim. Kada bih barem mogla prestat osjećat... Jer ti nisi zaslužio da ja sve ovo proživljavam...
When the siren's flash is gone
And we're left to carry on
All the memories are too few
When the pastor's music plays
And that casket rolls away
I could live again if you
Just stay alive for me
I onda će reći da su moji problematični odnosi s muškarcima posljedica ranog gubitka oca. Ali to nije istina. Ja sam oca izgubila puno ranije. Ni ne sjećam se jesam li te uopće ikada imala... I svo nepovjerenje, sve depresije, svaku krutost, grubost, bezosjećajnost i ranjivost mogu zahvaliti tebi. I rekao si da ne budem kao ti. E pa, dragi tatice, možda bih to i mogla da znam kakav si ti. Ali ovako ništa od toga. Odgojit ću se sama. Kao i do sada. A ljudima ću pričat krasne pričice o mom savršenom tati koji me tako volio i koji je bio najbolji tata na svijetu. A ja to ustvari ne znam. Možda si bio nekom drugom... I ako si sada negdje gdje osjećaš, nadam se da osjećaš ovo što osjećam i ja. Jer ovo ti nitko ne može opisati. I nadam se da si svjestan da sve to NIKADA NEĆEŠ MOĆI ISPRAVITI. Ali tebe vjerojatno boli kurac. Sad si napokon sam i nemaš nas više na svojoj grbači. A to je ono što si oduvijek želio, zar ne? Sad se možeš pravit kao da nikada nismo ni postojali... I baš je dobar osjećaj, zar ne. E pa ja ne bih znala. Jer ja, zahvaljujući tebi, imam rupu koju ne mogu ispuniti. Onda si trebao barem ostati vjerodostojan i ostati đubre do kraja pa da nemam za čim žaliti.
Please stay now,
you left me here alone
it's the end of the line
Please stay
I can't make it on my own
it's the end of the line
Make it on my own
It's the end of the line
A sve one rupe ću popuniti sama. Izmislit ću odgovore. Samo ne znam zašto mi je toliko stalo. Ja sam već isplakala toliko rođenja, vjenčanja, maturalni i sprovoda koje ćeš propustiti, a zaboravila sam da bi ih propustio i da si tu. Ovako ću barem imati ispriku. I ljudi će misliti da ti je bilo stalo... Tko zna, možda se i ja s vremenom uvjerim u to. Ali ne brini, ostat ću obilježena do kraja... Jer nikada nikome neću vjerovati, nikada me nitko neće moći potpuno voljeti i s vremenom ću sve otjerati od sebe. Kao što to već i činim. Jer ako tebi nisam bila dovoljno dobra... Čemu uopće pokušavati?
Now that you are dead and gone
And I'm left to carry on
I could never smile cause you
Won't stay alive for me
You can't take back, the one mistake
That still lives on after life it takes
In that one day, that changed our lives
And bitter memories are left behind
I vidiš, ja ću žalit i ljutit se i plakati i nikada ti neću oprostiti... I vječno ću biti nesretna i isfrustrirana... Ali ću znati da barem osjećam. Što se ne može reći i za tebe, zar ne? Znaš li ti uopće o čemu ja pričam? Kao da te briga... I ne brini, ja ću se nakon svakog kraha vraćat tebi. A vraćet ću se često... I bit će isto kao da si tu - ja ću tulit, a ti ćeš šutit, hladan kao kamen. Ha, kakve li ironije, zar ne tatice? S vremenom ću i ja tim putem. Poput Snježne Kraljice. Znaš, to mi je cilj, tu se nalazi moja nirvana. I kad te dostignem, moći ću te pogledati i reći ti da sam bila čista prema tebi. A šta ćeš ti reći meni, tata? Strašno me zanim šta ćeš mi reći...
Finally,
Your final resting day
Is without me
I weep
And think of brighter days
What about me?
I sve je to odraz osjećaja, osjećaja koji su tebi nepoznanica. Jer ja sam tebe voljela bez obzira na sve. Više nego što itko može voljeti prokletog lažljivog oca, ja sam te voljela. A ti? Šta ti uopće znaš o ljubavi? Baš kao i ja. Kako možeš pružiti nekome nešto što nisi nikada osjetio, zar ne? Možda se u tome slažemo... Ali sada je potpuno svejedno. Nije baš da postojiš...
