Marketing
Good Enough
Jedna mala vijest - ovaj blogić više neće biti samo crnjaci. Ponekad i hoće, ali ne uvijek! Ne znam, nekako sam sretnija, mirnija, zadovoljnija... Možda je ljubav u pitanju 
Nije sve savršeno, ne ide sve po planu, ali sve je nekako... u savršenom redu... Sve je ok. I nema veze što sam pala ispit, nema veze što sam se udebljala, nema veze što su me nekad zapostavljali, podcjenjivali, oboževali, ostavljali, povrijedili... Sve je u redu. Sve je baš kako reba biti... Nitko nikada nije rekao da će biti lagano, da neće bit suza i iznenađenja. Ali zato ima i smijeha, ljepote, radosti. Sreća se nalazi u malim stvarima, zar ne? Pa onda obratimo pažnju na te male stvari. Ja jesam. I sad je dobro. 
Under your spell again
I can't say no to you
crave my heart and its bleeding in your hand
I can't say no to you
Shouldn't have let you torture me so sweetly
now I can't let go of this dream
I can't breathe but I feel
Good enough
I feel good enough for you
Ništa nije vrijedno živciranja. Ako nam je nešto suđeno, dogodit će se. Ako nije - neće. I nema te sile koja će to promijeniti... Ja uistinu vjerujem u to. I za to treba biti sretan. Barem pokušati. (ne stalno i ne previše - inače neš nije u redu 
) Ali truditi se... To da. To stalno. I zato sam tako mirna kad u 3 ujutro ne mogu spavati (a moram učit sutra cijeli dan) jer mislim neprestano na njega... Iako smo zajedno skoro dvije godine, ipak se radujem svaki put kad ga vidim... Stalno mi je u mislima i zato znam da ga volim... I nije to više luda zaljubljenost, lešinari u stomaku i ta sranja... Samo mir. Poznati dragi mir u kojem znam da pripadamo jedno drugome i da je sve dobro... To je isti onaj osjećaj (sad će me ubit) kao kad vidim svog psa - sav se razleti od sreće, kao zvrk, sav je umiljat i sretan i nemiran... A onda se smiri i mazi. I nema veze što ne može ništa reći, ja znam da me razumije, da me voli i da je tu uz mene. Miran, dobar i postojan - i kroz godine, kroz suze, smrti, smijeh i radosti. Jednostavno je tu... On i cijela moja najbolja čudna krnja obitelj. Nkakda nitko neće bit uz mene kao oni... Možda se ljute i deru, ali takvi su. Takvi su svi 
A meni su najbolji...
Drink up sweet decadence
I can't say no to you
and I've completely lost myself and I don't mind
I can't say no to you
Shouldn't have let you conquer me completely
now I can't let go of this dream
can't believe that I feel
Good enough
I feel good enough
its been such a long time coming, but I feel good
i da, sva sam glupa, pekmezasta, pišem nebuloze i ljigave sentimantalne rečenice. Ali to je jednostavno tako... Meni je sve moje najbolje. I uistinu jest! Nikada nisam poželjela biti netko drugi - jer tuđe nije moje. I ne želim da bude. Nitko nije savršen, ali svi ljudi u mom životu, savršeni su MENI. Da su imalo drugačiji, ne bi bili... moji
and I'm still waiting for the rain to fall
pour real life down on me
cause I can't hold on to anything this good
enough
am I good enough
for you to love me too?
so take care what you ask of me
cause I can't say no
I evo, bliži se povijesni trenutak kad ću - TA DAAAM - reći u javnosti ono što nikada ne govorim (u prilog ide činjenica da većina njih ni ne zna za ovaj blog ) VOLIM TE mama, dida, bako, Petre, Olivere, Helena, Silvija, Višene, Aso, Nana, Irena, Ivane, Irena (mala), Marine, Tihana (da, i tebe), baka Mando, Romane, Pipi, Dunja, Saro, Ante, Tina pa i Nataša... I tebe tata. Ne znam znači li ti to išta, ali volim te... I žao mi je zbog svega...
OK, sad mi je neugodno objavit ovaj post, ali KOG BRIGA!!! 
Nije da me netko zaprave i čita 
ali nevermajnd....
Post je objavljen 18.02.2007. u 14:28 sati.