Znam da sam teška osoba. Nije jednostavno trpiti moju tamnu prirodu. Ali nitko ga nikada nije prisiljavao... Ako nisi dovoljno jak, trebaš se skloniti prije nego te zdrobe, zar ne?
I love the time and inbetween
The calm inside me
In the space where i can breath
I believe there is a
Distance i have wandered
To touch upon the years
And reaching out and reaching in
Holding out holding in
Nikada nisam očekivala da će mi netko čitati misli, nikada se nisam pokušavala zavaravati da postoje savršene veze. Ali moja je bila blizu. A sada je on daleko. Možda je to ono što ja ustvari želim, mnogo više patnje nego sreće. Možda je sve to samo moja izmišljotina. Možda je on istinu predivan i obožava me, ali ja sam, nenavikla na sve to, odlučila drugačije. Možda sreća mora biti nepotpuna da bi se mogla održati neko vrijeme...
I believe this is heaven to no one else but me
And i'll defend it long as
I can be left here to linger in silence
If i choose to
Would you try to
Understand
I nemam namjeru odustati. Zato što ga volim. Ali što ako on odluči drugačije? Kao da se sakriva, kao da je povučen negdje duboko u sebe, negdje gdje se moja prisutnost ne osjeti. Jesam li presnažna da bi netko mogao živjeti uz mene? Možda sam sam jedno preopterećenje kojeg se treba riješiti...
Oh, the quiet child awaits the day
When she can break free
From all that clings my desparation
Oh mother dont you see ive got
To live my life the way i feel is
Right for me
Say its not right for you
But its
Right for me
I zašto ne razumije da sve što radim, radim za njega? Voli me. Ali ne želi razgovarati o tome. Misli da imamo budućnost. Ali ne Želi razmišljati o njoj. Lijepa sam mu u haljinama i odraslim cipelama. Ali prevrće očima kad poželim nešto takvo. Moje oduševljenje igračkama, snijegom, novim mjestima i svjetlucavim stvarima su mu simpatične. Ali ne želi sudjelovati u tome. Ne želim ga promijeti. Želim ga približiti sebi. Želim da ponekad pogleda stvari mojim očima da zna kako se osjećam... Ali sve to ne daje velike rezultate... Možda me više ne želi...
I believe this is heaven to no one else but me
And ill defend it long as
I can be left here to linger in silence
If i choose to
Would you try to
Understand
Ali nema veze, ja se uvijek mogu uljuljkati u tugu i tišinu. One su tako tihe, tako tople i mirne. I lako se priviknuti na njih. Svaku večer ih tiho zagrliti i pustiti da te uspavaju...Možda je sreća samo prihvaćanje. Sreća je nedostatak sreće.
Post je objavljen 28.11.2006. u 16:11 sati.