Snow White Queen
Snow White Queen
Sve je prekriveno snijegom. Bijelim, sjajnim hladnim nanosom snijega. Sve je tiho i promrzlo, veličanstveno u svojoj svjetlucavoj ljepoti. Ne diše. Ništa se ne miče. Kao nakon velike snježne oluje, onemoćalo i prepušteno na milost i nemilost zimi. Ali tu postoji posebna smirenost, poseban spokoj. Mir koji se diže iz privremenog mrtvila. Onaj kameni neprobojni mir u kojem se čuju vlastite misli, naziru se tajne skrivene želje. Slučajnom prolazniku takvo mjesto utjeruje strah u kosti. Ali ne i meni. To je moje kraljevstvo. Nema boli. Nema tuge. Samo sjeta. Nedostatak sreće. Pregršt sjećanja i dugi svileni nanosi smirenosti. I tišina, tišina, tišina...
And if I cry a little
Die a little
At least I know I lived...
It's November again
Please come back...
Nije lako biti sam. Ne ostavljen. Ne usamljen. Samo sam. I sa svakom snježnom pahuljom molim se da se vratiš. Ja ne mogu odavde. Ti možeš. Ali možeš se i vratiti kad to poželiš... I volim te, volim, volim...
No one will love you
No one will love you the way I do
No one will love you
Love you like I do
Love you like I do...
Ja ću čekati ovdje i tiho tiho tiho gledati u pahulje...
Bez suza.
Ovdje bi se smrznule na licu i pretvorile u kristaliće...
