|
|
| < | srpanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
~~~Remember when we used to look how the sun sets far away?
And how you said: "This is never over"
I believed your every word and I guess you did too
But now you're saying : "Hey, let's think this over"~~~
If we'd go again
All the way from the start,
I would try to change
The things that killed our love.
Is there really no chance
To start once again?
I'm loving you.
~Ja znam da vrijeme ne voli heroje i da je svaki hram ukaljalo! Al' meni, eto, ništa sem nas dvoje nije valjalo!~
Shot at 2007-07-04
I remember little things you hardly ever do... :)
Shot at 2007-07-04
Shot at 2007-07-04
Shot at 2007-07-04
Tell me why,
I don't know why it's over.....
~..I remember shooting stars, the walk we took that night..~
I hope your wish came true, mine betrayed me!
Oh, this night is too long...
I have no strength to go on...
No more pain, I'm floating away...
Through the mist I see the face
Of an angel, who calls my name...
I remember you're the reason I have to stay.....
I CAN'T SAY GOODBYE, HAVE TO MAKE IT RIGHT!
Zarobljenik mašte... zarobljenik dječijeg intuzijazma... Zarobljenik morskoga plavetnila i krvavog neba... zarobljenik svoje osobne karakterne nepreciznosti. Zarobljenik stvarnoga u nestvarnim količinama i nestvarnoga u nedovoljnim količinama. Zarobljenik nezadovoljenog momenta i beskrajnog treptaja oka koji se kupa u vlažnim kapcima neostvarenih snova. Zarobljenik svijeta bez snova i života. Zarobljenik otkucaja sekunda i odbrojavanja stotinki do beskrajnog puta kojim valja koračati van zarobljeništva. Zarobljenik od sanjarskog zarobljeništva... ZAROBLJENIK...~Vanki~...
Shot at 2007-07-06
The child without a name grew up to be the hand...
To watch you, to shield you or kill on demand!
The choice he´d made he could not comprehend...
His blood a grim secret they had to command...
While Your Lips Are Still Red Lyrics
Otkucaji sekunda mjere mi puls dok se bezbrižno igram u pješčaniku svojeg najboljeg prijatelja-sjene... Ali nakon nekog vremena moram pokupiti kantice i lopatice, te se pokazati... daleko... doći do sviju... prosuti sposobnosti pred perfekcioniste da osjete moje moći ili ne moći-ovisno kako ih dožive... strah nije mjesto za to!
Kao I Jučer sanjao sam te
ruke su mi bile na oltaru mojih pobuda
zaronjene stijene plaču
svjetlost počinje tihim mijenjanjem mojih pobuda
kao i jučer
iza zavjese
možda na mom licu nađes tragove sjećanja
možda ne razumijes
ali
volim te
krenuo sam u dubinu sobe s jasnom namjerom
da materijaliziram nemoguće snagom poruke
razuzdanost histriona blisko odzvanja
neka drugi broje križeve
kao i jučer
iza zavjese
ono sto me stalno plaši zvuči poznato
mozda ne razumiješ
ali
volim te
gledaj kako konci aluzije prodiru u svijest
ni tjeskoba kao nijemi svjedok ne vrijedi suviše
stajao sam na peronu ljeta gospodnjeg
moglo je biti proslo stoljeće
kao i jučer
iza zavjese
zamisli da brdo slika putuje svemirom
mozda ne razumiješ
ali
volim te.
O, daj okreni taj ringišpil u mojoj glavi.
To ne zna niko, samo ti.
Bez tebe drveni konjići tužno stoje.
Dođi, iz plave boce se pojavi,
bar jednu želju ispuni
i dodaj svetu malo boje, čudo moje.
Sustajem, odustajem, pritiska me kao pegla.
Javi se, pojavi se, dodaj svetu malo legla.
Nekad si me čudila, o, danas bi mi tako legla.
Dodaj malo ludila, dodaj svetu malo vergla.
... U biti kad pogledaš tri točkice uopće nisu zabavne i nisu zanimljive... iako ih uvijek stavljam baš kao što ću i sada... evo vidite... i opet.... aha. Jedna točkica je mnogo zanimljivija. Iziskuje mnogo manje truda, govori mnogo više, i ne izgleda prenapadno. Jedna točkica je dobra. I ostali interpukcijski znakovi su dobri! U biti ovaj post uopće nije trebao biti nimalo "gramatičan"... opet te točkice... no, zato se nemojte čuditi zbog čudnog naslova, jer, dakle, nije mi bila namjera pisati o točkicama. Ali ispada da sam ipak napisala neki post o točkicama. Kad smo kod točkica, primijećujem ih na raznim mjestima... kao na primjer čistoj bjelini... vidiljive su samo točkice koje se trkaju po glatkoj površini. Ne stoje na mjestu. Čak ni jedna točkica nije toliko zanimljiva kad stoji na mjestu. Zamislite da se sve ove točkice miču. Ja mislim da bi to trebalo bit zabavnije. Ni sama ne znam zašto je ovaj post ispao ovako nevjerovatno glup. Možda zato što je njegova tema i konverzacija trebala biti potpuno drugačije prirode, a ja sam pisala kao da nikad nisam čula za svoju ruku. Hoću reći, kao da me ruka uopće ne sluša. Hoću reći kao da su moj um i moja ruka odvojeni i ruka piše a ja buljim u ekran... Hoću reći, evo buljim u ekran i gledam sad sve te puste točkice i taj glupi post, i hoću reći... ništa ne shvaćam, to jest, hoću reći uopće ne razumijem sebe u ovom trenutku. I ovaj post nije bio namjeran, a sva podudaranja sa stvarnim likovima i događajima bila su posve slučajna... Hoću reći da je ovo glupo i spontano ispalo... odnosno, Hoću reći da zanemarite ovaj post i da ga uopće ne čeitate iako sam vam to rekla možda malo kasno jer eto, upravo sam završila post... sa te tri točkice... i četiri... ma fuck.. posve isto. .......
Curo, oprezno hodaj na tankoj liniji života... Nikad ne znaš kad će tvoja koljena dodirnuti dno. Curo, nemoj se tresti, bit ću ovdje kad ti se svijet počne raspadati. Curo, sve je u redu, nasloni se na moje rame i plači. Kad si zaključana u iluziji, usuđuješ se sanjati i stvarati. Vidiš samo svijet gdje je sve onoliko teško koliko se čini-nimalo. Vjeruj mi da se nitko neće mučiti da ti objasni tebe, ali zato se poznaješ najbolje da si pomogneš u stvaranju života. Curo, tek cvjetaš, nema vremena za suze. Obriši ih i moć ćeš letjeti. Pred tobom su izazovi i mogućnosti, nemoj ih tratiti za lažno zlato. Čuvaj svoju ljubav i troši ju na ono što sama najviše zavrijeđuješ i ne primaj niže. Curo, sve je u redu, lice će ti se osušiti i vjeruj da se onda nećeš zaboraviti smijati. Kd budeš spremna digni se s tla, a kad ti koljena prestanu klecati, osjećat ćeš se i snažnijom nego prije. Ubrzo ćeš vidjeti kako tvoji loši dani blijede. Vjeruj u svoju unutarnju snagu, i sve dok učiš na bilo koji način, glas iznutra neće šutjeti.
Curo, volim te. Bez obzira koliko te okolina povrijedila, uvijek i zauvijek sam tu kad ti se svi snovi raspadnu u komadiće kao razbijeno staklo i kad tvoj svijet obavije dim. Bit ću tu da pohvatam tvoje zvijezde koje padaju s neba, samo za tebe. I učinit ću sve da hodaš po laticama ruža-jer znam da ćeš i ti učiniti isto za mene.
...Friend is not the person that comes into your room and says ''There you are''... real friend says ''Here I am!''.....
Za prijateljice.
Drsko se protivim zakonima ovog svijeta i stvarnosti što nas utemeljuje i pokapa istovremeno! Drsko bacam stvarnost u jendek pored začaranog jezera mašte. Još uvijek živim za nezreli dio sebe koji stvarnost ukopava iz dana u dan... i pobojavam se da ću izgubiti svoj pravi karakter osvrćući se za drugima koji šetaju po stvarnosti kao po tankoj žici obješenoj između dva jako udaljena nebodera visoka do nebeskih visina... koračaju tako slabo, sporo, nesigurno, preplašeno... a najžalosnije.. ne svijesno. Prestaju biti ono za što su rođeni.. I ja prestajem biti! Možda njima naizgled. Ali čuvam se unutar sebe... Čuvam svoj nezreli dio, iako ga možda nitko nema priliku upoznati! Važno mi je da ja znam da postoji... I bez obzira na sve moje rane i ožiljke, još uvijek dišem i postojim, a to ne mogu zaobići, jer nisam tako slaba!
Utapam oči u oceanu, a predajem dušu moru... I kad mi se tamne noći čine vječne.. sjetim se tebe.
Kad zvijezda pada, ne gledam je, pokušavam ju uhvatiti... i dotaknuti joj lice iskrivljeno od opekotina.
Dižem se makar nakon stotine godina.. sa dna... kao porculanska lutka čije su blijedo lice ljepili tisućama puta...
Hodam kao učvršćena čavlima, škripeći tiho, bez mogućnosti da se utopim u tišini.
Ali to ni ne želim.
da.
Ja sam samo dijete koje se pronalazi u milijun metafora i epiteta... Ja sam samo izgubljena između svijetova... I nije mi bitno savršenstvo, već me malene nepravilnosti čine sretnijom... Nisam hodajući zombiji bez osjećaja... i tuga me kao i sreća čini potpunom jer se nešto u meni događa... ne ponašam se u skladu... sklad se ponaša u meni! Kao dijete koje plače kad izgubi lizalicu... ne smatram to lošim... smatram to drugačijim prizorom... Emotivno povezana uz svijet koji me okružuje, a opet... stvaram ga sama za sebe... Promatram i istraživam... hvatam prizore i memoriziram ih preko velikih znatiželjnih smeđih očiju u spremnik sjećanja... I sve što čujem, vidim, osjetim, dotaknem... dio je mene... sve pokraj čega prolazim upamtim, na zemlji kojoj gazim ostaju tragovi, zrak koji udišem živi u mojim plućima, ruka koju dotaknem ne napušta moju, svijet koji gradim za sebe me okružuje i njemu vjerujem... i zamislite kako se sve to događa na hipnotički i spor način... ta stignete zahvaliti na tome svemu... i da stignete, pružiti, dobiti, oduzeti i vratiti! Gdje možete tražiti sebe do mile volje... i gdje sve funkcionira na vama relevantan način!
Način na koji uočavam samo meni nije čudan, i jedino samu sebe ne smatram freakom. Isto tako ni ti, stranče. Sam razvijaš svoj pogled na svijet, ma koliko glup, ograničen i potpuno apsurdan bio. Nastojanje da u novi tekst koji izvlačim iz svoje pospane glave sadrži što više novonaučenih riječi čini me sputanom, i želim pisati tek kao dijete. Ali riječi izlaze same od sebe i jedino ih ja stižem razumijeti u skenudi kad ih napišem. Iako.. kasnije nedovoljno! Nemoj me ni pokušavati shvatiti! Nemoj ni pokušavat loviti moje riječi i igrati se mojim razumom kao zlatnim uvojcima svoje lutke. Nisi dovoljno precizan da u svakoj pročitaš pravo značenje. Nisi dovoljno precizan da svako slovo shvatiš za sebe... baš kao i da svako biće gledaš individualno... baš kao da i sebe izdvojiš na način na koji ti želiš i nađeš sebi mir u onome što jesi... ili bar u nastojanju nad pronalaženjem vlastite osobnosti i karaktera! Ne smatraj se nesposobnim za ono što želiš čisto da bi se utješio nakon odustajanja od ostvarivanja vlastitih želja, od hvatanja zvijezda... dodirivanja neba.... grijanja svojeg malog sunca. Jedino ti mogu poslati poljubac, da imaš propusnicu koja te uputila kako činiti. Stranče, otkrij se...
